RASTROŠNA POLITIKA: NIKADA VI NE MOŽETE ZARADITI KOLIKO ONI MOGU POTROŠITI

Povezani članci

• U Vukovaru vlada jezični aparthejd
• ČUDO U SINGAPURU
• Talibanska Hrvatska
• HDZ – KRIV ILI ODGOVORAN?
• Sve za vlast, vlast ni za šta
• Nema zime, hrvatska policija trenira strogoću

Mediji već godinama pišu o zastrašujućoj rastrošnosti bh. političara. Pišu, ali sve je uzalud. Kao što znamo, riba smrdi od glave: iako je članovima Predsjedništva propisan automobil od 130.000, njima ni 200.000 nije bilo dovoljno. A i to je ništa u poređenju s Dodikovim avionom

Piše: Dragan Golubović, analiziraj.ba

U usmenim predanjima naroda u Bosni i Hercegovini još kruži poslovica koja kaže: “Obraza nema a gu..ci se ne boji”. Onaj koji je prvi izrekao ovu misao nije ni slutio koliko je bio u pravu ako njeno značenje tumačimo u svjetlu naših političara i službenika zaposlenih u administraciji države Bosne i Hercegovine.

Slobodno možemo zaključiti da, i pored velikog broja novinskih članaka i televizijskih priloga o enormnoj rasipnosti državnog novca, nije zabilježno da je neko od političara zbog toga podnio ostavku, neki državni službenik ostao bez radnog mjesta ili da je neki od slučajeva rasipništva dobio sudski epilog. Pretražujući novinske arhive, dosta brzo, možemo pronaći članke o konkretnim slučajevima koje su zabilježili Uredi za reviziju institucija u BiH. Rezultati pretrage novinskih arhiva ukazuju nam da posljednjih desetak godina skoro da nema nivoa vlasti čiji predstavnici nisu zloupotrebljavali svoj položaj i rasipali novac poreskih obveznika.

“Predsjedniku treba kvalitetan automobil”

Članovi Predsjedništva BiH najčešće su prozivani zbog kupovine preskupih automobila. Najsvježiji primjer, iz oktobra 2015. godine, nalazimo u namjeri administracije Predsjedništva BiH da kupi novi automobil u vrijednosti od 200.000 KM za nekog od članova Predsjedništva. U tekstu objavljenom u Dnevnom listu iz Mostara navodi se da se “u kuloarima zgrade Predsjedništva BiH govori da je luksuzni automobil namijenjen Draganu Čoviću”. U istom tekstu navodi se da članovi Predsjedništva BiH imaju pravo na službeni automobil visoke klase do 130.000 KM. Oglas za kupovinu objavljen je u Službenim novinama BiH, ali ostalo je nejasno zbog čega se Predsjedništvo BiH odlučilo da kupi limuzinu od 200.000 KM kada je u službenim aktima propisano da cijena ne smije prelaziti 130.000 KM. Identičan slučaj bilježimo kada je Predsjedništvo BiH kupovalo automobil za još jednog člana Predsjedništva BiH, Bakira Izetbegovića. Prema navodima Dnevnog avaza, automobil Audi A8 plaćen je preko 200.000 KM s dodatnom opremom u koju su uključeni panoramski krov, TV i audio-sistem, sjedišta s masažerima… Gostujući na televiziji Face TV, Izetbegović je kupovinu ovakvog automobila (vidi 32:28-34:20) demantirao, kazavši da ne zna koliko je novaca koštao, ali je naglasio da predsjednik treba da ima kvalitetan automobil.

Kupovine automobila u režiji Predsjedništva BiH, u iznosima od 200.000 KM, i kršenje propisa, izgledaju kao kupovina lilihipa kada ih mjerimo s kupovinom aviona iz budžeta Republike Srpske. U aprilu 2008. godine novine su objavile da je novcima poreskih obveznika iz budžeta Republike Srpske za potrebe Milorada Dodika i Vlade Republike Srpske kupljen avion  “cesna 525”. Avion je s dodatnom opremom plaćen 4,87 miliona dolara. Nema jasnih naznaka niti objašnjenja u koje svrhe i za koje je potrebe Vlada Republike Srpske izdvojila novce za avion. U javnosti nema previše informacija o upotrebi aviona osim onih kada je Republika Turska odbila prelet predsjednikovog aviona preko svoje teritorije. Podsjećamo da je riječ o slučaju kada se aktuelni predsjednik RS-a zaputio u Jerevan na obilježavanje genocida nad Jermenima.

Avion za Monicu, jer ona to zaslužuje

U drugom slučaju, “cesna 525” poslužila je u privatne svrhe. Prema navodima beogradskih Večernjih novosti, avion Vlade Republike Srpske iskorišten je da se  italijanska glumica Monica Bellucci iz Beograda prebaci u Banju Luku kako bi se sastala s predsjednikom ovog entiteta i ujedno posjetila grad.  Čitajući arhivske članke, stiče se dojam da kolege Milorada Dodika s entitetskog nivoa u Federaciji BiH preferiraju trošenje budžetskih sredstava iz budžetske stavke pod nazivom “reprezentacija”. Ljudi koji su glasali za Živka Budimira, njih svih 2.104, ovom gospodinu dali su za pravo da obnašajući funkciju predsjednika Federacije BiH u prvoj godini svoga mandata (2011. godine) za troškove reprezentacije potroši 60.597 KM, dok je iz budžeta Federacije BiH za održavanje njegovog službenog Audija A6 plaćeno oko 19.000 KM, a za održavanje kompjuterske opreme za njegov kabinet još 20.631 KM. Potpredsjednik Federacije BiH Mirsad Kebo je za vrijeme svog mandata, tokom 2013. godine, na ime reprezentacije potrošio 48.645 KM, od čega je 35.000 potrošeno u restoranima.

Premijer Federacije BiH Mustafa Mujezinović je za pola godine svog mandata tokom 2010. godine potrošio oko 30.000 KM, što u prosjeku iznosi 5.000 KM mjesečno.

Iskušenju prekomjernog trošenja budžetskih sredstava nisu mogli odoljeti niti uposlenici ministarstava. Tako u novinskim arhivama bilježimo slučaj iz 2010. godine kada je u Ministarstvu obrane BiH po osnovu nadoknada za odvojeni život isplaćeno 12.225.924 KM, a za pomoć u slučaju smrti ili teže bolesti nevjerovatnih 1.534.412 KM. Magazin Dani, u tekstu Prvaci reprezentacije, navodi enormne troškove državnih uposlenika. Ministarstvo vanjskih poslova BiH je, recimo, tokom 2009. godine isplatilo 26.897 KM dvjema zlatarskim radnjama. Uposlenici institucija BiH su za usluge taksi prevoza potrošili 188.599 KM, mada, kako se u tekstu navodi, godišnje se iz budžeta BiH za upotrebu službenih vozila izdavalo skoro 20 miliona i 300 hiljada KM.

Izmišljeni stanovi i adrese

Zabilježene su zloupotrebe državnog novca od strane uposlenika Parlamenta BiH.Oslobođenje je zabilježilo zloupotrebu državnog novca u slučaju naknada za prevoz uposlenika Parlamenta. Tokom 2012. godine, na ime troškova prevoza 155 uposlenih izdvojeno je oko 210.000 KM na godišnjem nivou. Naime, riječ je o tome da je određen broj uposlenika prijavljivanjem fiktivne adrese stanovanja mjesečno inkasirao između 110 do 350 KM. Na spisku za provjeru našla se i Lidija Brdara, tadašnja savjetnica Dragana Čovića, a danas predsjedavajuća Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, koja je dobijala naknadu za troškove u iznosu od 204,90 KM za prevoz na relaciji Kiseljak-Sarajevo. Uposlenica Parlamenta Ivana Lalović, za prevoz na relaciji Kalinovik-Istočno Sarajevo, u ime troškova za transport mjesečno je dobijala 349,28 KM. Uposlenici koji su dolazili iz Zenice, njih pet, inkasirali su mjesečno 334,30 KM. Zgodnu priliku za rasipanje novca budžetskih obveznika predstavljaju i raznorazne komisije. Ko se još sjeća Komisije za Sarajevo? Riječ je o Komisiji za istraživanje istine o stradalim Srbima, Hrvatima, Bošnjacima, Jevrejima i ostalim u Sarajevu od 1992. do 1995. godine. Kao što ih se niko, ili možda rijetko koji građanin ove zemlje sjeća, njihovih rezultata ne sjeća se, sigurno, niko jer ih nije ni bilo. Ali arhive čuvaju podatak da su uposlenici Komisije za pola godine rada potrošili 229.000 KM. Zanimljivu pojedinost predstavlja podatak da je od utrošenih 229.000 KM, na kapitalne investicije potrošeno 24.291 KM, od čega je 12.294 KM za nabavku namještaja.

Priča o rastrošnosti i rasipanju novca građana jedne od najsiromašnijih zemalja Starog kontinenta, u kojoj oko 48 posto stanovništva živi na granici siromaštva, može se, kao i na početku ove priče, sumirati u još jednu poslovicu, koja glasi “Vrijeme je novac”. Čini se da su građani ove zemlje izgubili, i još uvijek gube, previše vremena s ovakvim političarima i državnim službenicima. Mediji su besprizorni luksuz vladajuće kaste uredno bilježili, ali – kao što vidimo – sve je bilo uzalud. Rastrošnost se nastavlja.