ENG
Raj za spekulante: Linićev zakon o imovini donosi stampedo kupaca jeftinih nekretnina
Autor/ica
Povezani članci
Kako bi u ovoj državi živio bez tableta ili alkohola moraš kažnjavati tijelo. Ne, nisam se unovačio u Opus Dei i nisam postao flagelant, s tim sam oblicima postizanja sklada upoznat isključivo preko literature, one lošije, s kioska. Ja sam u tu svrhu nabavio orbitrek.
Nevjerojatno je što je čovjek sve u stanju pogledati na našim televizijskim postajama i čuti na našim radio postajama robijajući na orbitreku. Tako ja neki dan gledam program dalekovidnice kadli veli naš ministar financija: “Svatko tko ima dvije nekretnine je bogat!”.
Moram priznati, boca rakije nije stradala samo zato što pored slikogleda držim, zlu ne trebalo, orbitrek.
Nije ovo tekst o mojoj tjelovježbi, nije ovo čak tekst niti o načinima i pomagalima preživljavanja u ovoj državi. Ovo je tekst o Prijedlogu zakona na porez na imovinu. Onako još sa svom nervozom izraženom znojem pogledah u medije i eto odmah najave kako će ljudi koji imaju više od jedne nekretnine početi rasprodavati iste. Mislim, bolje prodati nego plaćati porez. Jer, budimo realni, ovi građani koji i imaju više od jedne nekretnine, barem velika većina njih, stvorili su ih otkidanjem od kućnoga budžeta, često skupljajući ciglu po ciglu, još češće ne radeći fasade na drugoj nekretnini jer je ona skupa. Ta živjeli su u sustavu koji nije imao ništa protiv takovog ulaganja, u istom onom sustavu kojeg je promovirao Slavko Linić i SDP prije nego su se konvertirali u neoliberale.
Izjava Slavka Linića podsjeća na njegovu ili Škegrinu izjavu iz vremena kada je privatiziran Hrvatski telekom, kada je rekao “ako nemate za pretplatu uzmite na bonove” ili nedavnu izjavu Radimira Čačića o potrebi manjega telefoniranja kako bi se skupilo za struju ili pak one Bandićeve izjave o potrebi iseljavanja penzionera iz centra Zagreba ukoliko su im režije skupe. Kao i sve izjave tih i takvih noblesa one daju privid istine. Naime, možda bismo čak i uvažili sve ove izjave kao (polu)istinite ukoliko bi postojala jasna politika i razdoblje promjene pravila jer ovako su građani osuđeni na hirove vlastodržaca. Mislim, zašto bi danas kupovao knjige kada bi recimo za godinu dana neki gulamfer mogao hirovito zabraniti posjedovanje knjiga radi zaštite šuma?
Dobro, očit je nesrazmjer posjednika nekretnina u Hrvatskoj i razvijenim zemljama Europe, no razvijene zemlje Europe nisu imale sustav gdje se ohrabrivalo ulaganje u nekretnine, gdje je to bilo dostupno. Upravo suprotno, one su to obeshrabrivale tretirajući stanove kao potrošnu robu i time potičući stanogradnju. Oni su živjeli u sustavu gdje se ulagalo u druge stvari i gdje roditelji nisu morali biti zabrinuti gdje će im djeca živjeti. I što je najvažnije, njihove porezne politike imaju jasnu dugoročnu strategiju.
I onda došao novi val neoliberala, sve po načelu “niste još vidjeli kako vam može biti”, pa odlučiše kako nije prirodno da u Njemačkoj samo 35 posto ljudi ima nekretninu, a u Hrvatskoj čak 75 posto. Sigurno je, ziher je pomislio Linić, zato Njemačka razvijenija od Hrvatske. Uvedimo novi porez jer što su drugo građani nego punitelji proračuna, kaže danas kolumnist Novog lista Predrag Lucić u emisiji Nedjeljom u 2!?
Pitao sam nekoliko ljudi o ovome porezu i poznavatelji prilika nikako se ne mogu dogovoriti koja će biti sudbina ovoga poreza. Tek mi je jedan rekao kako će sudbina ovisiti o sudaru dviju silnica, želji stranih centara moći za jeftinim nekretninama u Hrvatskoj i banaka koje bi mogle biti protiv zakona jer tada ne bi mogle upisivati nerealnu vrijednost nenaplaćenih nekretnina. Kako bilo, ako zakon prođe, nastat će apokalipsa cijena nekretnina što će samo pogodovati onima protiv kojih bi zakon trebao biti – spekulantima.
Michael Hardt u svojoj knjizi Imperija piše kako je ista svuda oko nas i kako joj ništa nije sveto osim dobrobiti i akumulacije kapitala njene elite. Ovim zakonom upravo će oni naseliti nekretnine upražnjene ekonomskim slomom kojeg su, čini se, za njihov račun izvele svekolike hrvatske elite. Zapravo, ovim smo zakonom sve bliže scenariju koji Aleksandar Stipčević opisuje u svojoj knjizi Iliri. Dakako, on piše o Ilirima, poglavito Delmatima, potpunom nestanku Hrvata kao relevantnoga naroda. Ostaje samo nejasno zašto nas, ako već nismo sposobni opstati demografski, hrvatska Vlada tako jeftino prodaje. Ostaje dojam kako su Delmati svoju kožu skuplje prodali.
Autor/ica
