RAFAEL VITEZ BOBAN I 17 SPLITSKIH NARODNIH HEROJA

Izdvajamo

• I sada se taj Rafael vitez Boban ukazuje u Splitu na spomeniku IX. Bojne HOS-a, dok su, takav je dojam nažalost, imena poginulih te postrojbe tu da posluže kao maska i budu od pomoći u pretvaranju Rafaela viteza Bobana od zločinca u prihvatljivog junaka, od osobe ogrezle u smaknućima i javnim vješanjima u mitskog ustaškog heroja odnosno viteza.

Povezani članci

• Roba, kapital ili ljudi?
• Nije šija, a nije ni vrat
• Das ist (keine) Valter!
• Fiskalna blagajna i za doušnike?
• OČEVI I SINOVI
• Kristinn Hrafnsson: Assange nema šanse za pošteno suđenje u SAD-u

Boban, Francetić, Pavelić – Foto: Pinterest

Zar Vam gradonačelniče Opara više znači Rafael vitez Boban nego ovih 17 slavom ovjenčanih istinskih narodnih heroja grada Splita? Pa oni u Vašem gradu nemaju imena ni trga ni ulice, njihova imena ne nose ni splitske škole ni muzeji, ni obale, njih se nastoji izbrisati iz našeg sjećanja. Vašim nečinjenjem gospodine Krstulović Opara omogućavate da se dobro izbriše, a zlo afirmira, da se zločinca pretvara u uzora.

„Ukoliko se dogodi i jedan slučaj nasilja prema imovini ili zločina protiv i jednog pripadnika oružane sile NDH u Kotaru Đurđevac, strijeljati će se u najkraćem roku za odmazdu 20, 30, 40 ili 50, a prema potrebi i više osoba“, pisalo je na Oglasu sa potpisom Zapovjednika i Sudbenog glavara Rafaela Bobana.

Te 1944. godine Rafael Boban je bio gospodar života i smrti nakon što je početkom godine povratio kontrolu NDH u Koprivnici i Podravini. Odmazda, smaknuća i javna vješanja, bile su način vladanja ovog „viteza“, koji je titulu udijeljenu od Ante Pavelića i stekao time što je u život provodio zločinačku bit ustaškog režima, jednog od najsvirepijih u Evropi. Metodu vladanja „odmazdom“ kao da je naučio i preuzeo od njemačkog generala Franza Boemea koji je u Kragujevcu strijeljao 2.800 ljudi u odmazdi po ključu 100 za jednoga.

I sada se taj Rafael vitez Boban ukazuje u Splitu na spomeniku IX. Bojne HOS-a, dok su, takav je dojam nažalost, imena poginulih te postrojbe tu da posluže kao maska i budu od pomoći u pretvaranju Rafaela viteza Bobana od zločinca u prihvatljivog junaka, od osobe ogrezle u smaknućima i javnim vješanjima u mitskog ustaškog heroja odnosno viteza.

I nitko na sve to ne reagira, nitko se ne obazire, nitko ne upozorava na pogubno poistovjećivanje suvremene i moderne Republike Hrvatske sa NDH koje je ovim splitskim spomenikom potpuno i bez ostatka. To je danas već i naša stvarnost, stvarnost grada Splita, s čime su idejni tvorci ovog spomenika i računali, jer ono što je stvarnost to, naravno, samim time postaje i prihvatljivo. Stoga treba učiniti sve da slavljenje zločina ne postane poželjno jer time našu zajednicu guramo u neizvjesnu budućnost koja obično završava teškim katastrofama po one narode koji veličaju zločin i zločince. To je ono o čemu bi trebao povesti računa gradonačelnik Splita  Andro Krstulović Opara, kada već socijaldemokratski gradonačelnik za čijeg je mandata ovaj spomenik i podignut, Ivo Baldasar, nije o tome vodio računa.

Govoreći nedavno na obilježavanju godišnjice Kristalne noći u Zagrebu, dr. Ognjen Kraus, predsjednik Židovske općine, posebno je istakao opasnosti raširene pojave izjednačavanja ustaštva i antifašizma, žrtve i koljača, te iskrivljavanja hrvatske povijesti rehabilitacijom NDH:

„Do kada ćete prodavati čast ove zemlje koja je antifašističkim pokretom oprala obraz jedne od najnečasnijih tvorevina u Europi, od ustaškog pokreta?“

Rafael Boban je rođen u Bobanovoj Dragi, Sovići, Grude, Hercegovina 22.12.1907. godine. Napušta vojsku Kraljevine Jugoslavije u kojoj je oficir i 1932. godine emigrira u Italiju stavivši se na raspolaganje ustaškom pokretu i Anti Paveliću. Zauzimao je visoke pozicije u ustaškoj organizaciji, a u zemlju se vraća skupa sa Antom Pavelićem 15.4.1941. godine kao jedan od njegovih najodanijih suradnika.

U njemačkim obavještajnim izvješćima stoji bilješka „vraća se sa ostalim emigrantima u Kupres i odmah počinje sa masovnim klanjem Srba“.

O njegovim sposobnostima kao zapovjednika Crne legije vrlo precizno se izjasnio u knjizi svojih sjećanja „Susreti i doživljaji“ na 186. stranici, jedan od ustaških dužnosnika u Dubrovniku, Ivo Rojnica: „Od cijele slavom ovjenčane Crne legije, od 2.500 momaka u Imotski se vratilo njih 900 bez ikakva morala. Nitko živ više nije u tom kraju htio ići pod Bobanovu komandu. Prebačen je u Podravinu da popuni jedinicu u nepoznatim krajevima“.

U Bleiburgu se sa svojim ljudima, ne želeći se predati, probio dalje u Austriju, te kasnije poznatom „štakorskom rutom“ dolazi do  Argentine, gdje je – kako kaže naša predsjednica KGK mogao slobodno iskazivati svoje hrvatstvo i domoljublje, jer se kao u Jugoslaviji nije smijelo reći da si Hrvat.

Grad Split je NDH Rafaela viteza Bobana ustupila Italiji, da bi danas onom tko je Split prodao uklesala kao zaslužniku ime na spomenik.

Grad Split je imao jedan od najrazvijenijih antifašističkih pokreta u Europi. Cijeli se Split opredijelio za borbu za slobodu koju su predvodili Titovi partizani. Ako postoji glavni grad antifašističkog pokreta, tada je to Split. U gradu od 40 tisuća stanovnika, 25 hiljada ih je na različite načine bilo vezano uz patriotski partizanski pokret. U toj je borbi poginulo 5.145 Splićana, gotovo svaki 7 stanovnik grada. Samo na Sutjesci od 1119 partizanskih boraca iz Splita, poginio je svaki drugi. Grad Split je dao i 17 Narodnih heroja: Vlado Bagat/ Mate Bilobrk/ Ljubo Dumičić/ Mate Golem/ Ante Jonjić/ Drago Marković/ Vinko Pajić Ožić/ Ante Savin Manistra/ Đermano Senjanović/ Antiša Vučić/ Anka Berus/ Branko Dude/ Ljubo Ilić/ Ante Jurjević Baja/ Vicko Krstulović/ Srećko Reić Petica/ i Ante Roje.

Gradonačelniče Opara, saberite se, zar ćete dozvoliti da Vas pokoljenja nakon Vašeg gradonačelnikovanja spominju kao čovjeka koji je mogao a nije htio ništa poduzeti da spriječi sramotu i da Split ne slavi zločinca i da ne potire i ne zaboravlja svoje istinske heroje pale za slobodu hrvatskog naroda? Zar Vam gradonačelniče Opara više znači Rafael vitez Boban nego ovih 17 slavom ovjenčanih istinskih narodnih heroja grada Splita? Pa oni u Vašem gradu nemaju imena ni trga ni ulice, njihova imena ne nose ni splitske škole ni muzeji, ni obale, njih se nastoji izbrisati iz našeg sjećanja. Vašim nečinjenjem gospodine Krstulović Opara omogućavate da se dobro izbriše, a zlo afirmira, da se zločinca pretvara u uzora.

I nimalo slučajno taj spomenik sa imenom Rafaela viteza Bobana nije postavljen neposredno u blizini Kampusa gdje svakodnevno prolaze mnogobrojni studenti, oni koji će sutra voditi našu zajednicu, tako da i njima taj spomenik s vremenom postane prihvatljiv. Vrhunac je bestidnosti a i drskosti postaviti taj spomenik u ulicu Ruđera Boškovića, isusovca, fizičara i astronoma, filozofa i diplomatu, matematičara i geodetu svjetskoga glasa, da bude obični poligon postavljanju spomenika sa imenom Rafaela viteza Bobana, čiji život možemo pratiti od jednog zločina do drugog.

Zar je uistinu moguće da današnji Split i današnji gradonačelnik Andro Krstulović Opara više drže, uvažavaju i cijene Rafaela viteza Bobana od 17 Narodnih heroja koje je podario Split?