Radomir Lazić: Pismo predsjedniku Putinu

Povezani članci

• Noćni rad i Ostvarenje snova
• Olga Lalić-Krowicka: NARODI PROŠLOSTI
• Koja je ovo država
• Nada Zdravič: U Misiji BiH u Bruxellesu bisage pune francuskog
• Mostarsko – Vukovarski antisrpski antagonizam!
• Esad Bajtal: ‘Ovdje su religije izdale vjeru’

Poštovani Vladimire Vladimiroviču!

Negdje krajem četrdesetih ili početkom pedesetih godina prošlog vijeka, moj pokojni otac zamalo nije „platio glavom“ svoju ogromnu ljubav prema Rusiji. Volio je do same smrti a umro je a da je nije nikad ni vidio. Ja sam je zavolio poslije i vjerujem da je njemu, na onom svijetu, bilo drago što sam kao izbjeglica iz ove nesretne zemlje našao utočište u njoj. Kažu da je prava Rusija Sibir i ja sam preživio u njemu svoje tri godine. Bio sam ja  u Arhangelsku a na kraju i u Moskvi. Čuvam kao uspomenu na te dane i svoje  Bременное удостоверение на проживание, Bодительское удостоверение, svake godine mi prijatelji iz Novokuznjecka čestitaju rođendan a kad malo popijem slušam Zikinu i Sukačova. Ukratko hvala vam što ste me primili, brinuli o mojoj porodici a naročito o mojoj djeci koja su imala besplatno školovanje i zdravstvenu zaštitu samo zbog toga što su djeca. Kod nas ovdje kad se neko dijete razboli skupljamo dobrovoljne priloge za liječenje.

Onda kad se odlučivalo o sudbini moje zemlje vi ste imali svojih, daleko većih, problema preuzevši zemlju u kojoj ste ujedinili gubernije (kod nas su to kantoni i entiteti) i sami je, bez posrednika i visokih predstavnika, podigli. Zaslužuje to zemlja koja je izgubila trideset miliona svojih sinova u borbi protiv fašizma i još toliko u bezumlju koje je vladalo prije i poslije toga. Ja se tome iskreno radujem.

Mi nemamo takvih autoriteta i moja zemlja danas liči na Moskvu devedesetih godina u kojoj vladaju крутые парни Одинцовa, Солнцевa i  Кунцевa,  a vi znate koliko i zbog čega je njih tada interesovala država.

Ovih dana se moja pодина, izgleda, ponovo raspada a „sprečavaju“ to oni koji su „sprečavali“ i da se vaša ne raspadne. Pozovite ove naše, koji je якобы spašavaju, na razgovor, ionako su obišli pola svijeta, popričajte i vi malo s njima, pokušajte spriječiti to.  Jedan od njih, u tim namjerama, ozbiljno računa na vašu pomoć.

Умирали пацаны страшно (umirali su užasnom smrću dječaci) ovdje.

Nemate razloga da vjerujete ni jednom od njih više nego drugima. Podržavali su oni Zjuganova i komuniste na izborima na kojima ste vi pobijedili, Dudajeva i Šamila Basajeva a tražili su gas bez plaćanja, gadili se i na pomen turista iz Rusije, ali sada zbog valute, bar to ne pokazuju. Vjerujte nama koji samo želimo da živimo i radimo. Saslušajte i nas koji nismo poznati režiseri nego samo statisti u predstavi koja traje dvadeset godina. Umorni smo od svega.

Nemojte mi zamjeriti što sam pisao i predsjedniku Obami.  Nije mi odgovorio a i bilo je to prije nego što su Vas proglasili najmoćnijim čovjekom na svijetu.

Objasnite ovima ovdje koje neki zovu elita da, kad bi htjeli da rade i proizvode a ne da kradu i otimaju, ne bi mogli zadovoljiti  mjesečne potrebe za hranom i vodom niti jednog municipalnog okruga u Moskvi od kojih neki imaju više stanovnika nega cijela ova država.

Ja znam da vi to možete, ja sam siguran da vi to trebate pokušati učiniti. Bar radi fašizma koji ovdje ponovo galopira.

Umjesto pozdrava: