Pun mi je kufer Mladića!
Povezani članci
Uhićen Mladić, konačno. Vijest bomba za sve medijske kuće, portale, tiskovine. Na svim naslovnicama slike su neupitnog ratnog zločinca. Logično, jer na uhićenje Ratka Mladića čekalo se više od 15 godina. Haški bjegunac, zvjerka broj jedan, jer zločine za koje se tereti nadmašio je sve ostale optuženike. Ipak neki portali ostali su nijemi na vijest o uhićenju Ratka Mladića. Njihove naslovnice krase uistinu sporedne stvari na svijetu. Da bar ona najvažnija. Ne. Čak niti ta.
S druge strane imamo portale koji osim đenerala ne objavljuju ništa drugo. Ratko Mladić ih je toliko preokupirao da od drveća ne vide šumu. Odnosno od Mladića i njegovog uhićenja ne vide druge važne događaje.
Pretjeruje se i te kako. Pojedini objavljuju po nekoliko članaka o tome kako je Mladić tražio jagode, pa kako su mu jagode obećane, pa kako je jagode dobio i slična sranja. Boli nas ona stvar i za jagodama i za Mladićem. Dokle će se jednom ništavilu kao što je Mladić pridavati toliki značaj? On jednostavno takvu pozornost nije zaslužio. Nije zaslužio da se o njemu piše kao o nekom nesretno uhićenom starcu koji zbog svog zdravstvenog stanja ionako pati. O Ratku Mladiću dakako treba pisati, ali na način na koji on zaslužuje.
Postavljaju se glupa pitanja tipa: jesu li vlasti Republike Srbije mogle ranije uhititi Mladića i jesu li ranije znali gdje se on skriva? Naravno da su znali. Pa nije svatko veslo sisao. I umjesto da se piše o srbijanskom povlačenju za nos cijele međunarodne zajednice radije se piše o jagodama koje je Mladić poželio u beogradskom pritvoru.
Da se ne bih i sam zadržao na jagodama i upotpunio sivilo novinskog pisanja glede uhićenja Ratka Mladića, prijeći ću na konkretniju stvar i reći o Ratku Mladiću ono što mislim da treba reći.
Što zapravo znači uhićenje Ratka Mladića? Što ono znači za Srbe, a što za Hrvate i Bošnjake? Srbija je naravno odugovlačila s njegovim uhićenjem. Pokušali su izbjeći njegovo izručenje, ako je moguće vječno. Jer Mladić je krupna zvjerka. Njegovo pojavljivanje pred Haaškim sudom razmotat će zamršeno klupko koje Republiku Srbiju podalje drži od izravnog upletanja i agresije na BiH i RH. Međutim, car je dotjeran do duvara. Srbija je na koljenima. Teška ekonomska situacija i permanentni pad standarda koji su Srbiju vodili miljama unatrag uvjetovali su predaju srbijanske političke opcije koja je Mladića čuvala do zadnjeg. A to zadnje je upravo došlo. Srbiji je postavljen ultimatum, ili Mladić ili ništa od EU, a u EU ih čeka blagostanje i spas.
Bio taj njihov potez razborit ili ne, Srbija je odlučila kao je morala jer osim puta u Europsku zajednicu ona u ovom času nema alternative.
U nekim varijantama Srbija je mogla dobiti jamstva zapadnoeuropskih saveznika o politički dogovorenoj presudi Mladiću koja u konačnici neće teretiti Srbiju za agresiju. U najgorem slučaju Mladić bi mogao biti suđen za individualnu odgovornost. U tom slučaju neće biti bitno hoće li on dobiti 20, 30 ili 50 godina zatvora. Ionako će skončati znatno ranije budući da mu je narušeno zdravstveno stanje. Ne bi me niti najmanje iznenadilo da završi kao Milošević. Vjerojatno u trenutku kada njegova obrana postane škakljiva i kada se bude ticala nekoga drugoga koji je nešto jači igrač i koji ne može dozvoliti da se Mladić razmaše.
S pozicije Hrvata i Bošnjaka neće uopće biti bitno koliko će Mladić dobiti i njegove žrtve ne bi trebale biti opterećene krajnjim ishodom njegovog suđenja u smislu hoće li general Mladić dobiti 30 ili 50 godina zatvorske kazne. To je irelevantno. Bolje je da dobije samo godinu dana zatvora (što se neće sigurno dogoditi), a da bude osuđen za ono za što i treba da bude osuđen. Ključna odrednica optužbe Mladiću mora biti njegova uloga u stvaranju genocidne tvorevine Republike Srpske.
O optužnici će se naravno pobrinuti (što već i jeste) haško tužiteljstvo, ali strana žrtve ne smije cijelo vrijeme njegovo suđenje promatrati kao nekakav sudski igrokaz. I Hrvatska i BiH moraju učiniti sve kao bi Mladić dobio zaslužene kvalifikacije ratnog zločinca kojemu je svojstveno djelo genocida, jer u konačnici njegova presuda polučit će ozbiljne reperkusije. Žrtve Mladićevog zločina moraju tražiti potpunu satisfakciju. A ona se jedino može ogledati u tome da se ukine tvorevina nastala na zločinu Ratka Mladića. Republika Srpska ne može opstati na tekovinama Mladićeve borbe.
Jer povijest će Mladića tretirati kao jednog od ušljivih zločinaca dok će ovakva Republika Srpska biti abolirana od zločinačke karme. Naravno ako se sve prepusti slučaju i ako se jedina zadovoljština pronađe u tome da Mladić dobije visoku zatvorsku kaznu.
Republika Srpska ima opravdanje da opstane isto kao što ga je imala primjerice Pavelićeva NDH poslije 1945 godine. Treći Rajh nije mogao opstati nakon Nirnberškog procesa, što je logično i apsolutno razumljivo. Zato presude Mladiću i Karadžiću naposljetku, ne mogu ništa drugo značiti nego presudu Republici Srpskoj. Što se mene osobno tiče Hag može pustiti njih dvojicu odmah jer mi njihova glava ne znači puno. Ali njihova tvorevina nema mandat da egzistira, jer je Republika Srpska protkana genocidnim stratištima. Srbi ne mogu svoja prava ostvarivati na žrtvi drugih naroda i međunarodna zajednica ne može Republiku Srpsku prihvatiti kao takvu. No, reklo bi se da RS ima svoj legitimitet. Ima ga, ali to ne znači da je on utemeljen i zasnovan na pravdi, što bi proces protiv Mladića (zajedno s onim protiv Karadžića) mogao i potvrditi. Iz tog razloga Hrvatska i BiH moraju iskoristiti presude Mladiću i Karadžiću i bezuvjetno tražiti ukidanje Republike Srpske kao ovakve kakva danas egzistira.
Iz svega rečenog stvara se zaključak. Ostavite se Mladića i njegovih jagoda. Svoju energiju usmjerite na zlodjelo Ratka Mladića. Zločinačku tvorevinu Republiku Srpsku. Sudjelujte u stvaranju prava, prije svega prava žrtve, jer ako pravda ne bude zadovoljena ne treba dvojiti da će žrtva jednog dana pokušati pravdu uzeti sama u svoje ruke. Dakle, mimo institucija koje prije svih drugih trebaju skrbiti o pravdi i pravu. A onda će se pojaviti novi Mladići, nova stratišta i opetovano tisuće nevinih žrtava. Prije svih Srbima bi trebalo biti jasno da njihov Mladić više neće biti u poziciji kao njihov Ratko jer će Mladića i ala Mladića biti na sve strane. Nažalost, nije riječ o Božjoj volji nego o zakonima ljudske prirode na kojima egzistira naša civilizacija. I to veoma uspješno.