PUKOVNIK I POKOJNIK, NE ŽELIM DA ZNAM!

Povezani članci

• Vedran Sršen: ZAR JE I PAPA FRANJO BOLJŠEVIK?
• I Zuroff reagirao na sramni tekst u Jerusalem Postu
• UZBRDICE I NIZBRDICE: AJMO REĆI, HRVATSKA U EU
• Bilježnica Robija K.: Velika prepisivačina
• ‘Čista dobit Napretka Future u 2017. iznosila je 1,4 milijuna kn, a za stipendije je izdvojeno samo 140.000 kn. Opet pitamo Topića: Gdje je novac?’
• 31. Dani teatra mladih

Bio sam i ostao hazarder, usamljena orlušina u letu iznad pregorjele pustinje.

Mjerilo uspjeha je u obimu potisnutog straha, još bolje transformisanog, najbolje transcendentiranog.

Mnogo puta sam čuo za teoriju kako je Svemir samo jedna prosta mašina. Ne slažem se s tim da se Vremenu i Prostoru, sa svim pripadajućim elementima, oduzima njihova mističnost. Nevjerovatno je to kako su ljudi uprostili Boga. Ako sjednete i slušate neko predavanje na temu „Bog i mi“, sve što možete čuti o Bogu je to kako On samo nagrađuje i kažnjava, i to u vječnim kategorijama. Nagrađuje lakovjerne, ponizne i lojalne, a kažnjava buntovne, neprilagođene i avanturiste – kao i hazardere.

Bit ću kažnjen od Boga. Ok. Slažem se s tim. Sad me molim vas pustite na miru.                                                                     

Nisam od nekih prohtjeva: par stotina hiljada maraka na računu i to je sve. Ne želim da ih ukradem od gladnih usta, niti da isisam sredstva iz državnih preduzeća, neću da se bogatim na račun neuplaćenog radnog staža zaposlenika, sumnjive privatizacije, političke, nacionalne ili vjerske pripadnosti. Ne želim da pucam u mrtvog Gadafija. Nisam njegov sljedbenik, ali nikako neću da pucam u zarobljenika. To što se dogodilo pukovniku još jučer se dogodilo vama, ili će se dogoditi sutra – svejedno – smrt već mora doći po svoje, lansirati vas u vis, otvoriti oči i upoznati sa značajnim dijelom životnog smisla.

Kao primjer možemo još uzeti problem odnosa između Srba i Albanaca, problem Srba i Bošnjaka, Srba i Hrvata, Bošnjaka i Hrvata, problem između libijske i američke vojne svite. Ljudi jednostavno ne žele da razgovaraju, popuštaju, prave kompromise i dilove. Ne! To nikako ne! Neće i ne žele da podijele koru hljeba, da napregnu moždane vijuge i razmišljaju kako doći do minimalnog koncenzusa. Mislim da je problem u sljedećem: u opasnom i ortodoksnom međuljudskom nepoštivanju. Mi, kao vrsta, ne vrednujemo život i njegove raznolikosti. Došli smo do tačke kad su nam vođe mafije, predsjednici političkih stranaka, navijačke vođe i vjerski poglavari neupitno važne medijske pojave. A šta je sa porno glumcima, kurvama i odbjeglim probisvjetima? Cijeli svijet treba da se trese samo zato što propada porno industrija – i to na velika vrata. Vjerujte mi na riječ. To je predznak Sudnjeg Dana, to sramotno uništavanje porno industrije. Nije zajebancija. Internet je zavladao kuglom. To znači da se svako može jebati – da prostite – snimiti kamerom s mobilnog telefona, a onda taj svoj uradak postaviti na youtube ili neku sličnu mrežu. I šta da rade porno akteri, glumci, glumice, redatelji i producenti?! Sveštenstvu je lako, porno glumcima nije. Ne očekujete valjda da će da sade krompir? Ionako svi jedemo kineski saransak (hercegovačka riječ za bijeli luk). Većina proizvodnje je preseljena na daleki istok. Zapad je trebao da živi od berzovnih marifetluka i špekulacije, ali očito je da to ne ide baš tako. Svijet je došao do višeputnog raskrižja, putokaza nema, a intuicija je pri odlasku odnijela sve sa sobom.

Već sam pisao kako sam hazarder. Grješnik. Sam na svijetu. Bitnik i anarhist. Uz to radim na tome da ostvarim koju kintu (par stotina hiljada maraka na računu i milion u nekretninama) i ukotvim se na morskoj obali, bez kravate i odijela, aktovke ili policijske pratnje. I internet me počinje smetati. I ljudi koji se okupljaju zbog nečeg narajcani protiv drugih ljudi. Prokleta udruženja, vladine i nevladine organizacije, vjerske i nacionalne družbe – stopostotni krivci za rusvaj kojem svjedočimo.

I recimo, kada danas-sutra, budu li mi planete naklonjene, dođem do značajnijih finansija, smatrate li kako ću pomagati gladne i bolesne po svijetu? Ne pada mi na pamet. Nisam toliki majmun. Ja već plaćam poreze, i doprinose, i raznorazne pomoći za ovo ili ono, dozlaboga usiljenu solidarnost. Još da se dobrovoljno odričem dijela novca koji mi ostane. To ne bih mogao da podnesem. Ionako živim u strahu od sutra. Još se uvijek nisam oslobodio te umne stege. Nisam postao mudrac. Šta će se desiti sa mnom ako sva ta finansijska konstrukcija propadne i ode niz vodu? To nije briga siromašne i bolesne širom svijeta. Oni samo vape za pomoć. Ko mi garantuje da i ja, pored svih planova i vizija, neću postati jedan od njih? Mi se zgražavamo na američke postupke širom svijeta, ali pukovnika nije ubila Hillary Rodham Clinton, niti prosvjednici sa Wall Street-a, već razularena libijska rulja. Kao što Amerikanci nisu rušili gradove i osnivali koncentracione logore širom silovane Jugoslavije. Ne, dragi siromašni i bolesni puče. To smo radili mi. Ti, ti i ti. Da ti ponovim. TI SI UBIJAO NEVINE LJUDE. TI. TIIII!

CIA je samo obučila i platila političara kojem si slijepo vjerovao i kojem si dao svoj glas, izišao na njegov istorijski miting i mahao zastavom kao zakonom zaštićeni polarni međed pred beskompromisni lov na tuljane.

Ratko Mladić, Radovan Karadžić, Gojko Šušak, Mate Boban i Mušan Caco Topalović su ubijali nedužne ljude širom Bosne i Hercegovine. Nisu Amerikanci. Oni su ih samo, na ovaj ili onaj način, platili i inspirisali da to rade. Kada bi mogli, isto bi uradili i sa Norveškom da se dočepaju njene nafte. Američka kontra-obavještajna politika na kraju priče samo pokaže odraz stanja svijesti jednog naroda. Ništa više niti manje.

Dobro, ako nisi baš ti širio jad i pošast jeste tvoj prvi susjed (komšija), a ti ga nikad nisi zaustavio na ulici i rekao mu kako nije pristojno ubijati, pljačkati i spaljivati bespomoćne, nenaoružane i nespremne ljude. Nisi se usudio. A sad, kao sumanuti drekavac u zamci, urlaš kako treba pomoći gladne i bolesne širom svijeta, žaliti Muammara Gaddafija, kojeg, eto, i nisu ubili Yankee-iji lično. Ubio ga je izvjesni student, Libijac, koji je živio u državi koja je još jedina na svijetu osiguravala besplatno studiranje, posao, stan, zdravstvenu zaštitu i, uz malo truda, prvi automobil. Koje licemjerje. Svaki porno glumac ovog svijeta je bolji od tebe i sveštenika kojem ideš na ispovijed ili s kojim se moliš Bogu koji ti je, uinat svima, obećao vječnu nagradu. Jednakom onom svešteniku koji je uz svesrdnu pomoć svoje vjerske zajednice prije petnaest i dvadeset godina sistematski radio protiv države i sistema koji nisu bili savršeni, ali su isto tako, poput doskorašnje Libije, bili mnogo bliže običnom čovjeku i njegovim namjerama nego su to današnja kvazi-demokratska društva.

Idite vragu i vi i vaši političari i vaši mitovi, tradicija, religija i istorija, i vaša mržnja prema Amerikancima koji širom svijeta samo lagodno uspijevaju platiti domaće političare i plaćenike koje onda slijedimo kao dezintregrirani sljepi miševi.

Ako postoji raj, a negdje u ovom beskonačnom, mističnom svemiru mora da postoji, vrlo izgledno je da tamo nema popova, fratara ni hodža koji vaze, nema političkih stranaka, istorijsko-mitskih zabluda, narodnih junaka, CIA-e i svakojakih vojnih hunti.

Ako, ipak, ima, ja bih se već sad pretplatio na pakao. Tamo ću barem sresti moje omiljene porno dive, Lauru Angel i Sylviju Saint, pošteno se češkati i pjevati:

„Pukovnik i pokojnik,

ne želim da znam.

Pukovnik i pokojnik,

čije su oni maslo dovraga?

Pukovnik i pokojnik,

prastari štos.

Pukovnik i pokojnik,

ili gledaj mama kako tata svira rock ‘n’ roll!“