ENG
Priča o Novoj Palestini otklizava u propast
Autor/ica 👤Zlatko Dizdarević
Izdvajamo
- Megalomanske a silom i prijetnjom suportirane ideje počinju prerastati u problem i muku nakon prvih znakova da je sve od početaka bila greška, samo se o tome na taj način nije smjelo govoriti. U Washingtonu kao da su za početak iznenađeni što brutalno prepariranje Palestinaca nasiljem nije dalo očekivane rezultate. Naprotiv. Nezabilježeno otimanje Jeruzalema mimo svih svjetskih odluka i dogovora, tako i sirijskog Golana, pa otvoreno odustajanje od plana o »dvije države« uz sve što uz to ide, potom protjerivanje zvaničnog biroa Palestine iz Washingtona, ucjenjivački pritisci na razne UN agencije da obustave humanitarne operacije u Palestini itd., samo je učvrstilo odlučnost Palestinaca da nikakvih pregovora o nekakvoj Novoj Palestini nema. Nikada i ni pod kojim uslovima.
Povezani članci
Kako objasniti Trumpu, zelenom a fanatičnom zetu savjetniku i sličnima šta je Palestina, šta je Jeruzalem, šta su Brdo Hrama i Kristov grob za tamošnje ljude triju religija i njihova sveta mjesta…I kako zabludjelim smrtnicima objasniti da kada se pojavi i prva, mala pukotina u tim sanjanim a nerealnim projektima, preko noći eto i kratera. Mudrost o tome vodi računa, a snaga je slijepa. Ona se na Istoku ne mjeri aršinima Zapada. Njima je tamo, zato, doslovce smiješno kad vide kako su tvorci ideje o Novoj Palestini iznenađeni što im se bumerang vratio, a oni s unaprijed propalom pričom nisu još ni počeli kako valja. S ovolikom količinom iznenađenja, do sada već doživljenih, bez onih što će tek doći, Trumpu nije lako. Muka je što to nije samo njegov problem. Slijepa sila mimo pameti, istinska je opasnost, danas svakodnevna.
Niko nikada, vjerovatno, nije postigao sreću stalno namećući drugima silu ponavljajući time notorne greške, iz uvjerenja da mu se tako može jer na to, naprosto, ima pravo. Ta nebeska milost nije zapala, evo, ni vazda trijumfalistički nasmijanog Benjamina Netanyahua, isponova pobjednika na izborima u Izraelu prije samo pedesetak dana. A ni njegovog velikog prekookeanskog interesnog prijatelja Donalda Trumpa koji je »Bibiju« prije neki dan poslao toplu poruku Twitterom – predsjednik tako komunicira, čini se, i sam sa sobom – želeći mu brzo formiranje koalicije, i tako »čineći alijansu između Amerike i Izraela jačom nego ikad…«
U vrijeme kada je nastajala ova poruka, mladi preigrani »ideolog« Trumpove međunarodne sreće i vodič ka mjestu u povijesti, zet-savjetnik Jared Kushner pakovao je kofere za put u Maroko, Jordan i Izrael kako bi ovjerio »Plan stoljeća« za mir i sreću na Bliskom istoku. Ovaj pohod trebalo je potom nastaviti i po drugim vladarskim palačama unaokolo, te ga konačno trijumfalno ovjeriti krajem ovog mjeseca u Bahreinu. Tamo je konačno trebalo prebrojati milijarde svjetskih donatora što izviruju ispod skuta Washingtona, kako bi stara Palestina, konačno, bila povijesno i sretno upisana kao nepostojeća, u zamjenu za nešto što se zove Nova Palestina. Ova potonja bi bila sve samo ni nalik ovoj vječitoj, čak i nepriznatoj.
Rodni list nerođene novog ničega potpisao bi Donald Trump uz sitnu pribilježbu donatora sretnih što su odabrani. Ova je priča, doista groteskna, opčinila mnoge i u Americi, Izraelu, u poslušnoj Evropi pa i među ne malom broju uglavnom »naftaških« Arapa. Ma koliko je i onih u velikoj dilemi: Da li oni to doista ozbiljno, ili nas zafrkavaju ili su jednostavno s one strane pameti.
Đavo se u ovoj priči, uostalom kako mu i priliči, pojavio mimo očekivanja ali u ponoć. Minule srijede. I to u Izraelu. Trumpov prisni poslovno-profiterski prijatelj i kapitalni dobitnik u predsjednikovom grandioznom planu o Novoj Palestini, odjednom je svojom sudbinom postao problem Amerikancu na putu do uspjeha »stoljeća«. Jednostavno, po prvi put u istoriji Izraela unaprijed odabrani premijer nije uspio predati predsjedniku države u predviđenom roku – šest sedmica od izbora – dokaz da ima većinu u Parlamentu, dovoljnu za sastav Vlade. Ovakav »Bibijev« ulazak u povijest Izraela nije mu naravno kompliment ali, to je tek upaljač za niz muka što su u trenu i potpuno neočekivano isplivale na svjetlo dana. Primarno kao Netanyahuov problem ali i za Trumpa golema muka.
Izraelski dosadašnji i planirano budući premijer sa svojim Likudom nije dobio dovoljnu, natpolovičnu većinu u izraelskom parlamentu, Knesetu (ukupno 120 poslanika). Sve interne matematike govorile su da će većina malih, desnih partija svoje glasove dati koaliciji s Likudom. Uključujući 16 mjesta ojačanih ultra-ortodoksa i 5 mjesta nekada jačeg, ali i sada koaliciji neophodnog Avigdora Liebermana. Također ultra konzervativca ali – sekularnog. Zajedno, bilo bi to sasvim dovoljnih 65 ruku u Knesetu za komotno vladanje. Ali, iznenada, Lieberman, inače porijeklom iz Moldavije, pristigao u Izrael 1978. godine, izrasta u lidera stranke Yisrael Beiteynu, (Izrael je naš dom) cijele minule decenije u čvrstoj je koaliciji sa Netanyahuom, iz niza razloga sada uslovljava »Bibija« izglasavanjem ranije predloženog zakona po kojem i ultra ortodoksni mladi Jevreji u Izraelu moraju služiti vojni rok. Do sada to nije bio slučaj još od vremena Ben Guriona koji ih je poštedio te velike i obaveze važeće za sve mladiće i djevojke tamo, osim Arapa i mladih Palestinaca koji žive u Izraelu. Razlog je bio, omogućiti ortodoksnima da se u potpunosti posvete Tori, jačajući tako vjeru i duh među Jevrejima.
Netanyahu je u uvjerenju da će lako riješiti problem izgubio vrijeme za stvaranje koalicije. Trebali su mu sve brojniji i utjecajniji ultra-ortodoksi koji su branili svoje vječito »civilstvo«, ali mu je trebao i Lieberman, makar i samo sa onih 5 članova Kneseta. Bivši ministar vojske, prije toga i vanjskih poslova i zamjenik premijera te je funkcije uz još puno drugih benefita dobijao i ranije zahvaljujući istoj sitnoj, a dobitničkoj poziciji jezička na vagi. Srednjeg rješenja nije bilo. Ipak, Netanyahu je ovaj put ponudio nešto, opet po prvi put u parlamentarnoj istoriji Izraela: Umjesto da vrati predsjedniku Izraela Rivlinu mandat zbog nerealizovanog zadatka, a ovaj ponudi drugome da formira vladu, ubijedio je većinu svojih »likudovaca« da glasaju za njegov prijedlog (i ostanu bez već dobijenog posla) te donesu zakon o raspuštanju već izabranog Kneseta na izborima u aprilu. Time, i zakažu potpuno nove izbore za 17. septembar. Zakon je usvojen sa 77 protiv 45 glasova. Izabrani su glasali za to da nisu izabrani i da moraju opet u izbore.
Netanyahu je u bijesu ovim povodom optužio ortodoksnog desničara, mada sekularistu Liebermana da je »ljevičar«. Ovaj, opet, ima svoju računicu, vjerujući da je »Bibi« silno izgubio kod glasača, jer je uz ostalo optužen za (realni) strah da ako prepusti mjesto drugom mandataru, gubi šansu za proturanje zakona koji će ga spasiti od procesuiranja temeljem optužbi za korupciju i malverzacije raznih vrsta. Računica je, uz mnoge druge, i da su se ultra-ortodoksi u Izraelu (Haredi) toliko osilili – sada ih ima oko milion – da ih ostali sve manje vole i teže podnose.
No, sve je ovo unutrašnja izraelska priča koja se, međutim, itekako prelijeva na interese Trumpa i njegov »povijesni san«, kao i na cijeli region.
Priča o »povijesnom planu« o Novoj Palestini zapravo počinje vidno da otklizava u propast, što su razumni i u Americi i na Bliskom istoku od početka naslućivali. Trump opčinjen idejama ekstremnih cionista, zetom Kushnerom i raznim savjetnicima poput Jasona Greenblatta, ambasadora u Izraelu Friedmana, te nakon serije vlastitih udaraca svemu što je politička realnost, interes dogovaranja i uvažavanja drugih, pohrlio je u sunovrat. Nije bilo teško odigrati mu na očigledno bolesnu ambiciju, pa ga uvjeriti da će »rješenje Palestine« anulirati sve druge muke s Kinom, Korejom, Rusijom, Iranom, Sirijom, Venezuelom…, i uvesti ga u hram najslavnijih u ovoj epohi.
Megalomanske a silom i prijetnjom suportirane ideje počinju prerastati u problem i muku nakon prvih znakova da je sve od početaka bila greška, samo se o tome na taj način nije smjelo govoriti. U Washingtonu kao da su za početak iznenađeni što brutalno prepariranje Palestinaca nasiljem nije dalo očekivane rezultate. Naprotiv. Nezabilježeno otimanje Jeruzalema mimo svih svjetskih odluka i dogovora, tako i sirijskog Golana, pa otvoreno odustajanje od plana o »dvije države« uz sve što uz to ide, potom protjerivanje zvaničnog biroa Palestine iz Washingtona, ucjenjivački pritisci na razne UN agencije da obustave humanitarne operacije u Palestini itd., samo je učvrstilo odlučnost Palestinaca da nikakvih pregovora o nekakvoj Novoj Palestini nema. Nikada i ni pod kojim uslovima.
Izraelski Haaretz je objavio kako se Trump pripremio za veliko i spektakularno »vjenčanje« a zaboravio jedino da »mlada« neće na to vjenčanje doći. Uznemireni Kushner kreće po Bliskom istoku da ubjeđuje kako se mora razgovarati o »ekonomskom aspektu pomoći Gazi« jer je očito da »politički aspekt« mora sačekati do novih izbora u Izraelu. A ko garantuje da će se tada pregovarati sa Netanyahuom. Ako i hoće, može li on do formiranja nove vlade – ako je bude tek oko novembra, imati zakon koji ga štiti od suda i kazni nedopustivih premijeru.
Sada je već jasno da mnogi koje je Kushner obećao Trumpu kao donatore zamišljene »Nove Palestine«, a da ih se o svemu tek trebalo pitati na konferenciji u Bahreinu – javili su da tamo neće ni doći, a kamo li davati pare za »brisanje stare Palestine«. Pored samih Palestinaca neće ni Kina (uknjižena unaprijed sa polovicom sredstava za izgradnju ceste što spaja Gazu i Zapadnu obalu), neće ni Rusija, šuti Evropska unija, Kanada, Australija, čak i neke zalivske zemlje…
Posebno jasnu rezervu iskazao je i ključni arapski igrač – jordanski kralj Abdullah II čija se država graniči i s Izraelom i s Palestinom, 60 posto stanovnika su mu Palestinci a Kushner mu gura ilegalno i pola Zapadne obale. Jordanski je i međunarodni mandat nad svetim mjestima u Jeruzalemu. Kralj je poručio više nego glasno mlađahnom »arhitekti mira u regionu«: Ništa ne dolazi u obzir mimo punih garancija o dvije suverene države, Palestini u granicama prije 4. juna ‘67., s Istočnim Jeruzalemom kao glavnim gradom i pravom izbjeglica na povratak…
Priča uz pritiske o rješavanju »ekonomskog aspekta« prije nego što se sklope novi uslovi za rješavanje onih političkih, koji su ključ stvaranja »Trumpove Nove Palestine« – već je ohladila mnoge unaprijed logikom sile smišljene finansijere. Dani koji slijede pokazat će već odavno poznatu političku realnost. Moćni u silom nametanim planovima ne smiju pokazati grešku i slabost. Kao sada s »planom« što je ovoliko u sukobu i s realnošću i s politikom. Kako objasniti Trumpu, zelenom a fanatičnom zetu savjetniku i sličnima šta je Palestina, šta je Jeruzalem, šta su Brdo Hrama i Kristov grob za tamošnje ljude triju religija i njihova sveta mjesta…
I kako zabludjelim smrtnicima objasniti da kada se pojavi i prva, mala pukotina u tim sanjanim a nerealnim projektima, preko noći eto i kratera. Mudrost o tome vodi računa, a snaga je slijepa. Ona se na Istoku ne mjeri aršinima Zapada.
Njima je tamo, zato, doslovce smiješno kad vide kako su tvorci ideje o Novoj Palestini iznenađeni što im se bumerang vratio, a oni s unaprijed propalom pričom nisu još ni počeli kako valja. S ovolikom količinom iznenađenja, do sada već doživljenih, bez onih što će tek doći, Trumpu nije lako. Muka je što to nije samo njegov problem. Slijepa sila mimo pameti, istinska je opasnost, danas svakodnevna.
Autor/ica 👤Zlatko Dizdarević
