“Preuzimanje moći” sa diplomatskog gledišta: Kako su strani diplomati prije 80 godina vidjeli Hitlerov dolazak na vlast
Povezani članci
By: Christoph Strupp
Prevod: Ešref Zaimbegović
Za strane diplomate 30.januar 1933. bio je normalan radni dan. Kada je Adolf Hitler postao kancelar, ostali su mirni. Smatrali su taj korak za kratku epizodu i mislili su da NSDAP nije sposobna da vlada. Međutim, brzo su morali revidirati ovu procjenu – i predviđali su mračnu budućnost.
“ Politička situacija je sada tako komplikovana i opterećena mnogim psihološkim faktorima da je nemoguće dati bilo kakvu jasnu prognozu.” Tako je 3.februara 1933. pokušao američki generalni konzul u Berlinu, George S. Messersmith, da objasni State Departmentu novu političku situaciju u Njemačkoj.
Četiri dana prije toga je kancelar Kurt von Schleicher, samo nekoliko sedmica nakon imenovanja, ponovo odstranjen sa svoje pozicije. Na vlasti je sada bio Hitler. “Može se pretpostaviti”, pisao je Messersmith,” da je Hitlerov kabinet, bez obzira da li ostane par mjeseci ili duže, samo jedna faza u razvoju ka stabilnim političkim odnosima i da će na ovu vladu slijediti nova, koja će pokazati veću stabilnost nego što je Njemačka imala u poslednje vrijeme. Ljudi su politički iscrpljeni.”
Isto kao i mnogi drugi posmatrači, diplomati u Berlinu nisu smatrali da je nova promjena vlade zahvat u svjetsku istoriju. Niko nije prvih dana predviđao da će NS režim trajati dvanaest godina i da će završiti u katastrofi kakav je Drugi svjetski rat. Umjesto toga, Hitlerov kabinet im je, bar u početku, izgledao kao jedna u nizu, manje ili više, kratkotrajnih vlada.
US-ambasador Frederic M. Sackett je dopunio, jedan dan poslije Messersmitha, da politička napetost vidljivo raste i da “ sadašnji kabinet sa svojim očito neusklađenim elementima” predstavlja “plodno polje za probleme”. Sacket nije vjerovao da su nacionalsocijalisti sposobni da vladaju. Broj i vrsta ministarstava koje su oni držali – Wilhelm Frick kao ministar unutrašnjih poslova i Hermann Göring ministar bez portfelja – izgledali su kao da to potvrđuju.
Hitler pod kontrolom?
Stvarna moć ležala je, prema Sackettu, kod vicekancelara Franza von Papena i ministra gospodarstva Alfreda Hugenberga. Ambasador je za takvu ocjenu koristio procjene svojih saradnika iz predhodnih dana. Prve informacije o imenovanju Hitlera i sastavu novoga kabineta poslala je američka ambasada još 30. januara 1933. Pritom je odmah naglašen “reakcionarni i monarhistički uticaj” u novoj vladi. Mnogi diplomati su u početku mislili da će ovo konzervativno “uramljivanje” Hitlera obezbjediti da radikalne parole NSDAP ne određuju smjer djelovanja vlade.
Švajcarski ambasador Paul Dinichert opisao je 2.februara, u opširnom izvještaju za Bern, kako je on doživio preuzimanje moći: “ Sjedio sam prošlog ponedeljka oko podne u jednom izabranom društvu gdje su bile i visoko rangirane njemačke ličnosti, kada je došla vijest o postavljanju nove vlade,” piše on. “Izgledalo je da niko od prisutnih nije o tome imao pojma.” Upitali su se koliko dugo ta vlada može izdržati i mišljenje je bilo: “Moglo je ispasti još gore.”
Ipak, u slijedećim sedmicama počela se razvijati cijela dinamika režima – na nivou vlade i ureda, kao i teror na ulicama. Tek kad su u konzulatima počeli rasti zahtjevi za izlaznim vizama i kad je počelo bježanje u susjedne zemlje, diplomatskim je posmatračima značenje 30. januara počelo bivati jasnije.
“ Demokratija je doživjela udar”
Uticajne figure diplomatskog kora, kao francuski ambasador Andre Francois-Poncet, britanski ambasador Horace Rumbold i njegov naslednik Eric Phipps, ili danski ambasador Herluf Zahle i generalni konzuli kao George Messersmith, koga njegove kolege u Washingtonu nisu uzalud nazvali “40-stranica-George”, izvještavali su iscrpno o tome kako nacionalsocijalisti nameću jednoumlje, kako na različitim političkim nivoima, tako i u gospodarstvu i njegovim udruženjima, štampi, kulturnom životu i obrazovanju.
“ Demokratija u Njemačkoj je doživjela težak udarac, od kojega se možda neće nikada oporaviti”, pisao je Frederic Sackett poslije parlamentarnih izbora od 5.marta. Njemačka je “preplavljena nacističkim valom” i “često najavljivani Treći rajh” je postao stvarnost. Andre Francois-Poncet se žalio početkom aprila da događaji nisu porodili “ niti junake niti mučenike.” Njemačka demokratija “nije se znala spasiti, nije uspjela ni obraz sačuvati.”
Diplomati su pokušali da pokažu svojim kolegama u ministarstvima kod kuće šta znači živjeti u jednoj diktaturi iz koje je istovremeno, kao “ novi početak” nakon krize tokom poslednjih godina, proizlazila određena privlačnost. Uz to, ona je nailazila na podršku u raznim društvenim grupama, sve do prijašnjih pristalica Radničke partije. Diplomati su ukazivali jasno da pravna samovolja i progon ne obuhvataju samo određene grupe političkih protivnika i njemačke Jevreje, nego da su time pogođeni veliki dijelovi stanovništva. Atmosfera je bila označena strahom i bespomoćnim prilagođavanjem novim okolnostima. Isto tako, diplomati su od početka izvještavali o propagandom podjarenim i fanatiziranim “masama”, koje su u svojim očekivanjima izgledale čak i radikalnije od zvanične politike.
Tamne prognoze
Kontradikcije u izvještavanju se mogu naći neovisno od političkih stanovišta posmatrača. Mogu se utvrditi kod kasnijih ratnih suparnika isto kao i kod neutralnih držav, pa i kod predstavnika fašističke Italije. Radilo se, prije svega, o karakteru režima koji je, na jednoj strani, od samog početka ljude izolirao i nemilosrdno progonio, dok je, na drugoj, za pripadnike “narodne zajednice” imao privlačne nematerijalne i materijalne ponude.
Tako je francuski ambasador već krajem marta 1933. napisao da se u mnogim oblastima “ kod nacista pokazuje dvostruka tendencija: jedna koja želi sve uništiti, sve prisvaja, sve ovladava i gorljivim revolucionarima jurišnog odjelenja (…) zadovoljava sve želje.” Druga, nasuprot tome, hoće da postigne predstavu umjerenosti, razuma, popustljivog političkog duha, i trudi se da dobije suglasnost širokih dijelova stanovništva.
Pod takvim uslovima bilo je u prvim sedmicama veoma teško dati pouzdanu prognozu. Međutim, stalno su se ponavljali napadi na političke protivnike, na one koji imaju drugačije stavove, a prije svega na Jevreje. Posmatrači su bili jedinstveni: Ovo nasilje i “praktično neograničeno proganjanje jedne rase”, kako je formulirao Messersmith u predvećerje “ Bojkota Jevreja” 1.aprila, preći će u jednom momentu u agresiju prema vani.
Jasno je da njemačka vlada želi u narednim godinama mir da bi učvrstila svoje pozicije, pisao je Messersmith 9.maja, ali postoje ozbiljni razlozi za pretpostavku da će “nova Njemačka”, kada postigne tu stabilizaciju, na svaki način nastojati da svoje želje nametne ostatku svijeta.
spiegel.de
Foto: bulbish.com