ENG
Predrasude rađaju homofobiju!
Autor/ica 👤Edin Osmančević
Izdvajamo
- Kantonalni odbor Stranke demokratske akcije Sarajevo pozvao je organizatore prve bh. povorke ponosa da odustanu od svoje namjere jer će se time, tvrde, samo produbiti jaz između ljudi različitih shvatanja. Ništa čudno za SDA i već poznatu politiku „nezamjeranja“ sklanjanjem „problema pod tepih“ da to, inšallah, neko drugi riješi.
Povezani članci
Getty images
Bosanci o sebi pričaju kako su dobri domaćini, da su tolerantni da žive u multikulturalnoj i multietičkoj zajednici. Sarajevo za sebe kaže da je otvoren grad za svakog gosta i namjernika. Želim da vjerujem da je tako. Vrijeme je da pređemo sa riječi na djela, podrškom organizovanju povorke ponosa, bez ikakvog nasilja i izljeva mržnje, kao što su to već pokazali Beograd, Zagreb, Podgorica i drugi gradovi u regiji.
Nedjeljno proljetne sunce izmamilo na obližnji kej, pored rijeke Jeta (Göta), na stotine šetača u Eriksbergu, u Geteborgu. U obližnjem kafiću na ljetnoj terasi sjedim zajedno sa suprugom i 11 godišnjom Selmom. Preko puta nas za obližnjim stolom sjede dva mlađa muškarca i drže se za ruku. Niko ne obraća pažnju na njih. Kad smo popili kafu i krenuli, upitah Selmu što misli o muškarcima koji su se držali za ruke a ona kao iz topa; „Ma ne interesuju me to, oni su ljudi koji imaju pravo da žive svoj život kako oni hoće, meni ne smetaju“. Obradova me ovaj odgovor i učini dan još ljepšim. Ko ima pravo kome da zabada nos u njegova četiri zida?
Hitler je u svom manifestu „Mein Kampf“, publikovanom 1925. o rasnoj hijerarhiji i arijevskoj rasi, nagovjestio holokaust, pokolj i genocid nad Jevrejima, Romima, pripadnicima LGBT (Lesbian, Gay, Bisexual, Transgender/Transsexual) populacije u Drugom svjetskom ratu. Historija nas uči da isključivanje pojedinih grupa iz društvu, ima najčešće krvavi epilog, da nikome ne donosi dobro. Ne rađamo se homofobični već nas društvo visoko tolerantno na nasilje, u stvari, čini takvima.
Najava održavanja prve bh. povorke ponosa u Sarajevu 8. septembra izazvala je masu reakcija u bh. društvu i socijalnim medijima. Neki bi, poput zastupnica u Skupštini Kantona Sarajevo Samre Ćosović-Hajdarević htijeli da ovu populaciju „izoluju i odstrane od društva“. Dotična je ostala nedorečena na koji bi to način sprovela, možda joj na um padaju slične ideje kao što je i Hitler imao u svojoj knjizi „Mein Kampf“. Koncentracioni logori ili već šta? Kantonalni odbor Stranke demokratske akcije Sarajevo pozvao je organizatore prve bh. povorke ponosa da odustanu od svoje namjere jer će se time, tvrde, samo produbiti jaz između ljudi različitih shvatanja. Ništa čudno za SDA i već poznatu politiku „nezamjeranja“ sklanjanjem „problema pod tepih“ da to, inšallah, neko drugi riješi.
Zabrana diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije u BiH prvi put je uvedena 2003. godine donošenjem Zakona o ravnopravnosti spolova Bosne i Hercegovine kojim je zabranjena diskriminacija na osnovu spola i seksualne diskriminacije (član 2.). Bolja zaštita LGBT osoba od diskriminacije propisana je 2009. godine kada je donešen Zakon o zabrani diskriminacije Bosne i Hercegovine, koji eksplicitno pominje “spol, spolno opredjeljenje i spolno izražavanje” kao zabranjenje osnove diskriminacije (član 2.).
U BiH se krše prava manjina, etničkih, vjerskih, LGBT populacije. Homofobija se ogleda u šikaniranju a ponekad i kukavičkom zlostavljanju pripadnika LGBT populacije. Kažem kukavičkom, jer je uvijek lakše udariti po slabijem i valjda „dokazati“ društvu kako su kabadahije na „pravoj strani seksualne revolucije“. Za sebe kažu da su „pravednici“ i opravdanje traže u tvrdnji kako je to „neprirodno stanje“ jer muškarac i žena zasnivaju brak iz reproduktivnih razloga. Što ćemo onda sa bračnim parovima u kojima muž i žena ne mogu dobiti djecu, hoćemo li i njih na stub srama?
Opstojnost Bosne i Hercegovine se zasniva na vrijednostima tolerancije još od njenih prvih tragova postojanja, kada su prognani i ugnjetavani našli u njoj sklonište i zaštitu. Ideal oslobađanja sebe od neznanja, predrasuda, okova gradi put tolerancije i isključenja isključivosti od drugog i drugačijeg. Da li su toga svjesni oni koji se zaklinju u Bosnu i Hercegovinu i njenu opstojnost? Tolerancija nas uči da učimo, poštujemo i uvažavamo bogatsvo različitosti, to je naša forma bitisanja i način da budemo ljudi u punom smislu. Ona nam doprinosi da kulturu rata mjenjamo kulturom mira.
Bosanci o sebi pričaju kako su dobri domaćini, da su tolerantni da žive u multikulturalnoj i multietičkoj zajednici. Sarajevo za sebe kaže da je otvoren grad za svakog gosta i namjernika.
Želim da vjerujem da je tako. Vrijeme je da pređemo sa riječi na djela, podrškom organizovanju povorke ponosa, bez ikakvog nasilja i izljeva mržnje, kao što su to već pokazali Beograd, Zagreb, Podgorica i drugi gradovi u regiji.
I djeca poput Selme, znaju da je to ispravno!
Autor/ica 👤Edin Osmančević
