Predrag Lucić: Ima li Godota pod šatorom?

Povezani članci

• Franjo Habulin: Sutjeska, baš kao i Neretva bile su pobjede Narodno-oslobodilačke vojske na čelu s Josipom Brozom Titom
• Naša posla
• Ladislav Babić: Ljudi ili podanici?
• Ko je muškarac koji plače?
• U Vukovaru vlada jezični aparthejd
• Linguae non sunt multiplicandae: 4 objasnidbe o bosanskom jeziku

Prije samo dva mjeseca nitko živ ne bi povjerovao nijednim novinama, niti jednom portalu, radiju ili televiziji koji bi objavili vijest da su ratni pripadnici gardijskih brigada i Specijalne policije svim medijima poslali priopćenje o bilo čemu, a nekmoli o tome da odbijaju sudjelovati u vojnom mimohodu što ga Vlada Republike Hrvatske planira organizira dan uoči kninske proslave 20. obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja.

A teško da bi se prije ta dva mjeseca i u jednom od svih i svakakvih hrvatskih medija našao tako lakovjeran urednik koji bi bilo kakvo priopćenje pristiglo e-mailom i potpisano s »Ratni pripadnici gardijskih brigada i pripadnici Specijalne policije« uzeo zdravo za gotovo pa ga pustio u javni optjecaj.

Jer tada se – prije samo dva mjeseca – u ovoj zemlji znao nekakav red, pa se znalo i da ratni pripadnici gardijskih brigada i Specijalne policije s novinskim redakcijama ne komuniciraju preko elektronskih adresa, kao da su božeprosti Hrvatski centar P.E.N.-a ili Hrvatsko društvo pisaca, nego da lijepo sazovu tiskovnu konferenciju u taj i taj sat, a sve ostalo ide samo od sebe. Urednici pošalju novinare u šator na adresi Savska 66, tamo se otpjeva »Zovi, samo zovi«, pa Đuro Glogoški, Josip Klemm ili Dražimir Jukić u mikrofone i kamere kažu sve što imaju poručiti javnosti, onda se opet otpjeva »Zovi, samo zovi« i – eto nepatvorene i vjerodostojne vijesti u koju neće posumnjati nitko pri zdravoj pameti.

Danas je pak – kad više nema nikakvog reda – posve normalno da stavovi hrvatskih branitelja, bez obzira na njihovu neupitnu nacionalnu važnost, u medije stižu mimo šatora, bez one pjesme koja kad krene ne prestaje, bez domoljubnog dekora, bez Glogoškog, Klemma i Jukića u svakom TV-dnevniku, bez revolucionarnog naboja i bez one donedavno neizostavne napomene da hrvatski branitelji danas prosvjeduju već… jebiga, nitko više ne zna ni koji dan po redu. Jer kad se zaboravi na red u javnoj komunikaciji, sam od sebe izvjetri i redni broj.

I što je najnenormalnije od svega, ne znaš kome takva naprasna »normalnost« djeluje normalnijom – da li vođama braniteljskog prosvjeda ili medijskim urednicima, da li braniteljima koji su prije samo dva mjeseca sjedali na plinske boce nasred Savske ili uspaničenim gledateljima koji su tada gasili televizore u strahu od eksplozije… Sada svatko od njih mirno i poluzainteresirano sluša spikericu dok rutinski – kao da je riječ o novom prvenstvenom remiju nogometaša »Rijeke« – čita kako ratni pripadnici gardijskih brigada i Specijalne policije eto tim priopćajnim putem »izražavaju neslaganje s Vladinim politiziranjem jednog od najvažnijih datuma novije hrvatske povijesti – 5. kolovoza Dana pobjede, Dana domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i obljetnice oslobodilačke vojno-redarstvene akcije Oluja te najavljuju da neće nazočiti vojnom mimohodu u Zagrebu koji će se održati dan ranije«.

Ima biti da je takva »normalnost« opako priljepčiva, jer na nju nije ostao imun ni ministar branitelja Predrag Matić. Čak i njemu – koji nije propuštao nijednu prigodu da novinare pozove u zgradu Ministarstva, da tamo snime njegov spontani odgovor na najnovija podmetanja iz prosvjedničkog tabora – sada biva posve normalnim da samoga sebe na ovih plus 40 gleda u puloveru i košulji dugih rukava, na nekoj fotki izvađenoj iz arhiva i razvučenoj preko cijelog ekrana, dok voditeljica TV-dnevnika priopćenje Ministarstva branitelja čita kao da je navijena, tako da ni sam Fred Matić, zavaljen na trosjedu, ne uspijeva razabrati što je tog dana priopćio javnosti… Jer mu to fast-forwardirano »Ministar je isto tako primio potvrde mnogih braniteljskih skupina i pojedinaca koji će se svakako odazvati mimohodu pa mole da se i ta činjenica poštuje i uvažava kad se govori o tobožnjem braniteljskom bojkotu mimohoda…« zvuči isto kao i ono jezikolomno i uhobolno »Prije upotrebe pažljivo pročitati upute o lijeku. Za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama upitajte svog liječnika ili ljekarnika.«

A u čitavoj toj »normalnosti« jedva da je i zamijećen pothvat onog fotoreportera kojemu se prije dva-tri dana – valjda uslijed omamljenosti toplotnim udarom – učinilo profesionalno izazovnim i za javnost zanimljivim da ode do šatora u Savskoj i napravi seriju uzbudljivih snimaka s donedavno medijski najatraktivnije lokacije u čitavoj Hrvatskoj.

Kao što svjedoče fotke, reporter je tamo usred dana zatekao samo dvojicu masovno okupljenih branitelja. O kojima ćemo jednoga dana – ako se ikada itko ponovo sjeti da je u Savskoj nekoć davno podignut šator pa navrati da vidi ima li koga unutra – možda doznati da se zovu Vladimir i Estragon. I da Godot tek što nije došao.