Predrag Lucić: Hrvatski registar jugo-brakova

Povezani članci

• Uloga JNA u raspadu Jugoslavije
• Prigovor savjesti
• Srbija u potrazi za opravdanjem rata
• Putin prijeti nuklearnim oružjem, EU: ‘Blizu smo točke s koje nema povratka’
• Nerzuk Ćurak: “Nema prečeg zadatka za Sarajevo i Zagreb od uspostavljanja nove politike prijateljstva”
• Boris Dežulović: Tajna pisma iz Srbije

    – Šta si tako zabrinut, trafikant? 

    – Valjda zato što brinem. 

    – Baš zanimljivo i nadasve duhovito. A kakve te brige more? 
 

  – Ma bolje da ne znaš. 

    – Daj, kaži! 

    – Bolje da ti ne kažem. 

    – Je li nešto privatno? 

    – Nije privatno, nego pretjerano javno. 

    – Onda je sto-posto neka državna tajna? 

    – Nije državna tajna, nego ono što se još ne zna o našoj državi. 

    – A šta se o njoj još ne zna? Da se uspjela spasit od propasti? 

    – Bojim se da nije. Zato i brinem. 

    – Sorry, trafikant, ali to mi zvuči malo mazohistički. Svi znaju da joj prijeti propast, pa svejedno nitko ne brine. 

    – Valjda zato što nisu svjesni da bi ta propast mogla bit definitivna, nepopravljiva, propast nakon koje nema novog početka, nakon koje nema obnove. 

    – Je li to i tebe pukao smak svijeta? 

    – Ma bit će svijeta, ali bojim se da neće bit Hrvatske. 

    – Baš onako definitivno? 

    – Onako kao što nema Jugoslavije. 

    – Kako nema Jugoslavije kad su je puni tekstovi ovih naših domoljubnih komentatora?! Nema dana da ne pročitam neku njihovu tlapnju o obnovi neprirodne versajske tvorevine. 

    – A jesi čitao tekst glavnog urednika Hrvatskog lista o raspadu jugo-brakova i veza? 

    – Kakvih jugo-brakova? Šta se još nisu razveli svi oni koji su se vjenčali prije devedesete? 

    – On govori o ovima nakon 2010. 

    – Šta je izvršio uvid u matične knjige vjenčanih, pa uočio nekakvu epidemiju? 

    – Ma kakve matične knjige?! Valjda je čitao tračerske novine, pa uočio da se »politizirani, medijski favorizirani nacionalno mješoviti brakovi i veze javnih osoba raspadaju kao mjehuri od sapunice« i da taj »jadni svijet« koji stupa u takve veze ustvari »uporno pokušava živjeti u nekoj imaginarnoj Jugoslaviji ili u nekoj njezinoj estradiziranoj inačici«. 

    – I koliko je takvih imaginarnih Jugoslavena pronašao? 

    – Čak četiri para. S akcentom na »Dalmatinku s metamorfozom u Srbijanku« Severinu Vučković i »prebogatog srpskog poduzetnika« Milana Popovića, za čiju vezu kaže da je to bila »ona žuđena politika o kojoj ljevičarski kolumnisti pišu neprebolne eseje pune mržnje prema onima koji nas, bre, zavadiše«. I još kaže da bi ljudi Severinu »da nije bilo te transgranične avanture eventualno gledali kao kuju ili prasicu, dakle tipično primitivno mužjački, ne kao ženu«. 

    – To mora bit alfa-mužjak kad ženu naziva kujom i prasicom… Možda žudi da se i na njega »tipično primitivno ženturački« gleda kao na psa ili prasca? Ili misli da je Severina tom transgraničnom avanturom utjecala na optiku primitivaca, pa su je samo zbog toga počeli gledat kao ženu? 

    – Ne bih se sad bavio njegovim psostima i prasostima. One same dovoljno govore o onome tko žene oslovljava takvim riječima. 

    – A koje su mu preostale tri puknute jugo-veze? 

    – Daniela Trbović i Oliver Frljić… 

    – A šta je tu jugo? Da ona nije Crnogorka iz Škofje Loke, a on Slovenac iz Valjeva? 

    – Pa nisu u Hrvatskom listu takvi šovinisti da bi u jugo-veze trpali samo Hrvatice i Srbe ili Srpkinje i Hrvate! Za njih je jugo-veza i ljubav između nepropisne Hrvatice i nepodobnog Hrvata. Evo zašto su ovo dvoje dospjeli na jugo-listu Hrvatskog lista: »Ona se hvalila da je ateistica, a on je navodno nekakav Hrvat iz Bosne premda sam kaže u jednom intervjuu ‘Nisam pravi Hrvat jer tamo živim samo mjesec i pol godišnje… Nemam nacionalnu pripadnost i domovinu…’« 

    – Tko je sljedeći? Potomak bračkih iseljenika iz Patagonije i budistica iz Svetog Ivana Zeline? 

    – Nikolina Pišek i »jedan srpski poduzetnik« kojemu Hrvatski list ne želi znati ni ime, a listu zaključuju »Hrvatica jugoslavenske orijentacije« Jelena Veljača i – kako piše – »neki Janko Popović Volarić«. 

    – Koliko ja znam, Janko Popović je rođen u Zagrebu… 

    – Vidi sad tebe! Pa ne ulazi Hrvatski list u činjenice nego u intimu. I šta je sad tu važno tko je gdje rođen?! Kao da nemamo svu silu deklariranih hrvatskih nacionalista rođenih u Beogradu… 

    – Ali on je hrvatski glumac… 

    – Tim gore po njega! Ako je Hrvatski list otkrio da je bio u braku s »Hrvaticom jugoslavenske orijentacije«, onda je i to jugo-veza koja služi da bi se dokazala teza. 

    – Koja teza? 

    – Evo slušaj: »Mogli bismo zlurado zaključiti kako je propast takvih politiziranih brakova dokaz da se Jugoslavija ne može obnoviti. Ima u tome istine, kad se malo bolje razmisli.« I to je ono što me brine. 

    – To što se ne može obnovit Jugoslavija? 

    – Ne nego što će, ako je Hrvatski list u pravu, propast i Hrvatska. I više je ni Bog Sveti neće obnovit. 

    – Kako će propast? 

    – Tako što se u njoj godišnje razvede preko 3000 hrvatskih a ne jugo-brakova i pukne još vrag će ga znati koliko ljubavnih hrvo-veza. Jer ako su ova četiri primjera iz Hrvatskog lista dovoljna da zabiju posljednji čavao u lijes Jugoslavije, šta su tek svi ovi nacionalno nemješoviti brakovi i veze što iz sata u sat pucaju u zemlji Hrvatskoj? 

    – Logikom Hrvatskog lista, to je tvornica brokava. 

    – I onda ti mene pitaš zašto sam zabrinut… . 

    – Vidiš, trafikant, ja uopće nisam zabrinut. 

    – Kako nisi? 

    – Zato što sam izvan hrvatskog prosjeka i hrvatskih parametara. 

    – Kako si ti to izvan? 

    – Pa tako što se meni ne raspada svaki treći nego svaki brak

Novi list