Postizborno ništa: Kada će političari odgovarati za predizborne laži

Povezani članci

• Drago Hedl: Vukovarski zid je podjela u glavama, usijanim
• Marinko Čulić: Krpanje Bosne
• LIKVIDIRATI! RAZUM, A POTOM ISTINU
• Bilježnica Robija K.: Sretan Božić!
• Albanska mornarica i hrvatsko zrakoplovstvo
• Povratak gazde sa službenog puta

„Ja vam obećavam 100.000 radnih mjesta. Znači vrlo jednostavna ponuda SDA narodu i glasačima. 300.000 glasova za 100.000 novih radnih mjesta.“ Bakir Izetbegović izborna kampanja 2014. godine.

Piše: Maša Galić

Praksa bh. političkih lidera i političkih partija koje predstavljaju o davanju nejverovatnih i nerealiziranih predizbornih obećanja kontinuirano se nastavlja od prvih slobodnih, demokratskih izbora u Bosni i Hercegovini.

Predizborna obećanja Bakira Izetbegovića o kreiranju 100.000 novih radnih mjesta najbolje ilustriraju zablude i laži kojima građani ove države pred svake općte ili lokalne izbore povjeruju i svjesno bez ikakvog osvrta na prošlost ili sadašnjost u kojoj žive zaokruže odgovarajuću političku opciju, u ovom slučaju Stranku demokratske akcije.

Naravno izborne kampanje u našoj državi u prošlosti su iznjedrile bez ikakve sumnje i mnogo veće predizborne hitove poput kupovine glasova kuponima za pokvarene suhomesnate proizvode ili pak one neprikosnovene predizborne izjave „Ako budete glasali za mene vaše krave će zatrudniti.“ Međutim autori ovih izjava za razliku od člana Predsjedništva BIH Bakira Izetbegovića su apsolutno ireleventni politički faktori. Na svu sreću, barem do danas.

Kako bi bili korektni našoj javnosti ali prevenstveno prema glasačima SDA napomenut ćemo Izetbegovićev demant vlastitog predizbornog obećanja.

„100.000 radnih mjesta se odnosi na period od 10 godina.“

Kako u praksi izgleda realizacija vizionarskog sna Bakira Izetbegovića o zapošljavanju 10.000 ljudi u toku jedne godine dovoljno je laički analizirati društvenu i političku situaciju u Bosni i Hercegovini skoro godinu dana nakon izbora.

Prema podacima Unije za održivi povratak i integracije u BIH gotovo 68.000 građana Bosne i Hercegovine u periodu od sredine 2013. godine pa do danas napustilo je našu državu i otišlo u zemlje EU.

Naravno glavni uzrok ovih poražavajućih statističkih podataka su prvenstveno nezaposlenost bez ikakvog izgleda za otvaranje novih radnih mjesta. Međutim, zabrinjavajuća činjenica od podatka da je skoro 70.000 ljudi u toku dvije godine legalno odnosno ilegalno napustilo Bosnu i Hercegovinu je struktura emigranata. U principu većina tih ljudi su mlade visoko obrazovane osobe u tehničkim i naučnim oblastima.

Statističkim analizama Ujedinjeni narodi došli su do podatka da će ukoliko se nastavi ovaj trend zapošljavanja po Izetbegovićevoj matrici u doglednoj budućnosti u našoj zemlji živjeti 2 milona stanovnika, tačnije dva miliona penzionera.

U ostvarenju vizionarskog predizbornog obećanja o kreiranju evropske, prosperitetne države u kojoj će ljudi imati posao u kojoj ne cvijeta kriminal i u budžetima ne svim nivoima ima dovoljno sredstava za socijalne i druge potrebe svih građana BIH bez obzira na stranačku pripadnost Bakir Izetbegović ima podršku i stranačkih kolega prvenstveno federalnog premijera Fadila Novalića.

Novim Zakonom o radu premijer Fadil Novalić pokazao je hrabrost, kako sam tvrdi, započeo reforme te „otvorio vrata poslodavcima i oslobodio ih straha od zapošljavanja“. Sa gospodinom Novalićem svi se slažu pa čak i glasači SDA, suštinske ozbiljne reforme su neophodne državi poput Bosne i Hercegovine.

Ali, nažalost, reforme poput novog Zakona o radu donešenog bez ikakvog društvenog koncenzusa i usvojenog isključivo zbog nametnutih uvjeta međunarodnih kreditora na koncu će rezultirati ne otvaranjem obećanih radnih mjesta nego masovnim protestima otpuštenih glasača SDA iz državnih, entitetskih i opštinskih institucija.

A kada se ta ne toliko imaginarna projekcija budućnosti dogodi i kada 300.000 ljudi prevarenih predizbornim obećanjim izađe na ulicu, najvjerovatnije ispred BBI centra, Bakir Izetbegović će im se obratiti putem video linka iz Turske i podsjetiti ih na historijsku činjenicu. Da nije bilo njega i njegovog rahmetli oca ne bi mogli čak ni protestovati.