ENG
POSLUŠNIK
Autor/ica 👤Igor Serdar
Povezani članci
Da, i uz sve navedeno nitko ništa nije znao, a slogan im je bio „zna se“.
Piše: Igor Serdar
Sigurno najpoželjnija, a možda i najtraženija karakteristika za izvršitelja složenih zadataka unutar sustava upravljanja svake vlasti.
Tako mi danas živimo u korporativnom svijetu koji se i sastoji od nepokolebljivih poslušnika.
Ako je bivši premijer imao svoje poslušnike što su onda ti poslušnici mogli drugo nego stvoriti barem nekoliko svojih poslušnika, a ovi su opet stvarali i stvorili desetine daljnjih poslušnika i gle čuda, eto stvorila se cijela jedna paralelna Hrvatska izgrađena na samo jednom jedinom principu.
Tako se djelomično razotkrilo da je Sanader za poslušnika odabrao i Barišića i Mačeka, ali i da nije odabrao za poslušnika, recimo Božu Biškupića zato jer su prijatelji. Kalmeta isto nije poslušnik kao niti Jarnjak. Tamnoputa famme Bianca fatalle također nije tu bila ništa, također su ništa od toga i svi ostali ljudi oko bivšega premijera, kao što su totalna ništica i mnogi opslužitelji navedenih značajnih poslušnika.
Sve ove tvrdnje potvrdio je i sam predsjednik glavne oporbene stranke hrvatske koja u naslovu ima i oznaku da je zajednica.
Da, i uz sve navedeno nitko ništa nije znao, a slogan im je bio „zna se“.
Imali su kampanju u kojoj ih je Sanader valjda natjerao svojim autoritetom da se svi zajedno voze autobusom, da se zadovoljno smješkaju, budu dobri i pokazuju svoju moć u državi, svojim dignitetom, svojom neupitnom čašću i poštenjem.
„Kajem se pa gulim krumpir. Nisam znao.“
Tako je nastala škola za proizvodnju poslušnika u stranci i državi koju danas uspješno vode neki novi i neki stari političari.
Idealna pozicija za vođu neke stranke jest pozicija bez opozicije, a takva se pozicija najlakše stiče i održava uz pomoć ovog obrasca proizvodnje poslušnika.
To je današnja slika i prilika političke situacije. U Hrvatskoj?
Svi lideri stranaka žele proizvoditi poslušnike i zato je pogrešna poruka suđenja Sanaderu da su ti poslušnici neki jadni ljudi, neuki, zavedeni, bez identiteta i karaktera zapravo žrtve ega njihova vođe.
Iako znamo da je politika „umjetnost mogućega“ u nekom svom značenju sada smo dobili još jednu lekciju:
Pravosuđe je također umjetnost mogućega: Bog Barišić nije više Bog…, bez njega nema niti slučaja.
Bajić je bio kao nemoćno dijete u toj otimačini sve dok se „nisu stvorili uvjeti“.
Karika Barišić je stvarno faca. Poslušnik. Za nedjeljom u dva. Idol.
Eto, dragi hrvati, dragi građani Republike Hrvatske sada se vidi da će i Bajić nakon Bajića koji se zove Cvitan biti u istom dreku ne jednokratno kao kolumnista Tomić i ne samo u Splitu nego će se „novostvorena vrijednost“ u obliku poslušnika kao pokajnika morati ukazivati svako malo i na više mjesta.
To je jedini način da se kontaminirana zemlja riješi poslušnika u državnoj upravi, gradovima, županijama, agencijama, nadzornim odborima, državnim poduzećima….itd…,itd…itd….
Sve u ovoj zemlji, apsolutno sve funkcionira upravo na način kako je opisano u sudnici.
To čak i nije sporno. Jedan, recimo Bog ili super ego i jedan poslušnik u, recimo jedno ministarstvo i sve štima, sve se može, svi slušaju.
Ono što baca u očaj, tjera u depresiju, lomi volju i krši zdrav razum jest da se procesuirao Sanader kao najveći i najjači i da se sada od nacije aklamacijom zahtijeva da se sustav poslušnika nastavi dalje. Ljudi, što si vi zamišljate…, pa stvari tako funkcioniraju – barem kod nas i barem sada. To je to.
Zato nam i ne ide. Zato sve stoji. Još je i Vaso naredio, a šef se slaže, i, kako ćeš sad ti? Ići protiv?
Ako nije jasno što se govori molim da svatko postavi ime nekog „svog“ političara i neka se zapita pitanje tko su njegovi poslušnici, kako to funkcionira i kako ćemo dalje?
Zato tvrdim najpoželjnija i najtraženija karakteristika hrvatske politike jest poslušnik, a najgore što se „nalogodavcu može dogoditi“ jest da mu poslušnik postane pokajnik i da mora vratiti ukradeno.
Stvarno nas je utješilo ovo suđenje predsjedniku najveće stranke koji je kao predsjednik vlade ustrojio poslušnike, opljačkao državu, rasprodao državni ugled, drugima poklonio naše interese i odškolovao kadrove koji su i danas djelom unutar vlasti, a dijelom unutar stranaka koje pretendiraju da uzmu vlast. Momentalno djeluju „konspirativno“ po nalogu poslušnika, a u ime šefa.
Možemo mi kazniti osobe, političke stranke i firme, ali, kasno je i premalo…., odškolovali smo ljigavce poput onih koje prepoznajemo u politici koji napreduju u hijerarhiji….. i koji će nas u budućnosti voditi u ime jednog ili nekoliko egotripaša za čije će interese ljigavci biti i lignje – ako treba, ili bič božji- ako treba.
Autor/ica 👤Igor Serdar
