Poruka režima Milorada Dodika: Reket ili život

Povezani članci

• Zaustaviti zapošljavanje bez konkursa u javnom sektoru
• Lomača za Vaskovića! Koji Kačavenda?
• Željka oprosti
• PITANJA PO KOJIMA SE MOSTARSKI SKAKAČI NIKAD NISU OČITOVALI
• Vedran Sršen: ZAR JE I PAPA FRANJO BOLJŠEVIK?
• Stjepan Mesić: ‘Narodnu koaliciju sidrit ću uz lijevu obalu hrvatske politike’

foto: youtube.com

Klasična likvidacija banjalučkog biznismena Slaviše Krunića, jednog od rijetkih koji se suprotstavio Miloradu Dodiku, po svemu sudeći predstavljat će još jedno nerazjašnjeno ubistvo u Bosni i Hercegovini iza kojeg se očigledno krije politički establišment.

Podsjećamo Slaviša Krunić vlasnik kompanija „Sector security“, „Žitopek“, „Žitoprodukt“, „Sektor ADS“, „Sektor ZOS“, ubijen je sinoć oko 22:30 pred ulazom na porodično imanje u mjestu Jablan blizu Banja Luke.

Prema navodima iz medija napadači su sačekali da automobil u kojem su bili Krunić i Žarko Pavlović uspori, a zatim su ispucali nekoliko rafala u Krunićevu toyotu. U razmjeni vatre ubijen je Krunićev radnik obezbjeđenja Pavlović i jedan od napadača Željko Kovačević. Krunić je prilikom napada zadobio teže povrede od kojih je kasnije preminuo u UKC- RS-a.

Kako je Krunić došao u sukob sa Dodikom

Krunić je godinama upozoravao na favoriziranje privatnih firmi u RS-u koje su na indirektan ili direktan način u vlasništvu osoba koje su bliske SNSD-u i Miloradu Dodiku.

Krunić 2014. godine izlazi u javnost sa optužbama na račun Miloša Čubrilovića većinskog vlasnika Alpha Securitya i bliskog saradnika Milorada Dodika, koja je suprotno Zakonu o javnim nabavkama, angažirana na poslovima obezbjeđenja Banke Srpske.

„Pa Alfa je privilegovana samim tim što je Miloš Čubrilović njen suvlasnik. I kod njih se podrazumijeva da sve što je vezano za državu – Alfa mora da radi. Sektor sekjuriti to ne može da radi. Isto tako imate opštine – gdje god je SNSD na vlasti, Sektor sekjuriti je tu prekrižen. Miloša Čubrilovića ne poznajem lično, niti imam želju da ga upoznam. Ne želim uopšte da znam takve likove u životu. Jednom prilikom smo imali razgovor. Sreli smo se slučajno i lično od njega sam tražio susret s predsjednikom Miloradom Dodikom pošto su mi konstantno dolazile prijetnje od predsjednika – kako će s našom kompanijom uraditi ovo ili ono. Ja sam rekao ‘nemojte to da radite. Pozovite i recite gdje treba da dođem. I dajte da vidimo u čemu je problem’.  Ne. On se na to oglušio i rekao da on s tim nema ništa, da je to stav predsjednika RS, a da on poštuje njegove stavove.“

Krunić je tada u izjavama za medije naglasio da se od privatnika na području RS-a zahtjeva da plaćaju reket kako bi imali normalan položaj u odnosu na preduzeća koja se nalaze u vlasništvu političkog etablišmenta.

„Znamo kakve su to obaveze: s vremena na vrijeme donesite toliko i toliko novca. Otkako je došla, ova vlast, zbog samo njima znanih razloga, obrušila se na nas. Od samog početka jasno su stavljali do znanja da smo nepoželjni. I to raznim pritiscima: preuzimanjem poslova koje smo mi do tada radili od strane drugih agencija, do pritisaka da se proda kompanija nekim njihovim ljudima koji su podobni. Kontaktirali su moje lične prijatelje, čak i izvan države. Zvali su ih i tražili od njih da pokušaju da me ubijede da prodam kompaniju. Sjećam se da me jedan prijatelj, koji uopšte ne živi u našoj državi, nazvao i rekao: ‘Zvali su me iz kabineta premijera. Traže da te ubijedim da prodaš firmu jer do 9. mjeseca firma neće postojati ako to ne uradiš’. Ko je bio premijer tada? Milorad Dodik. 2008. godina je u pitanju. Nepodobni smo vjerovatno zato što nismo izdvajali novac da punimo njihove privatne džepove. U samom startu mi smo to odbili jer nismo za takvu vrstu saradnje. Želimo da budemo profesionalni, želimo da nam zakon bude na prvom mjestu i da svoj posao radimo na najbolji mogući način. A u ovom slučaju to nije moguće. Jer u ovoj državi mogu da opstanu samo oni kojima će oni da upravljaju i da im donose novca onoliko koliko im je potrebno.“

MUP kao i druge institucije koje bi trebale da zaštite vladavinu prava prema mišljenju Krunića pod direktnom su kontrolom SNSD-a iz tog razloga Krunić se tad obratio medijima.

„Mi imamo tragediju da jedan vozač vodi kompletnu kadrovsku, bezbjedonosnu pa čak i finansijsku situaciju u državi. Pa kako MUP može da odigra takvu ulogu kad je MUP pod njegovom kontrolom? Nismo mi slučajno sazvali pres konferenciju zbog Banke Srpske. Jer ne postoji institucija kojoj možemo da se obratimo zbog ovoga. Ko će da zaštiti nas privrednike? Niko. Nemamo druge nego da se sami borimo na sve legalne i demokratske načine. Zato smo tražili podršku novinara. Pritisci su krenuli već u 2006., u 2007. su se pojačali, a vrhunac su doživjeli 2008. Nastavljaju se i danas. Imputirani su vam određeni politički uticaji. Nikada nisam bio član ni jedne partije i nadam se da neću ni biti. Imputirano nam je svašta: da ja nisam vlasnik ove kompanije, da neka stranka stoji iza ovoga, da su neki stranci vlasnici kompanije, sve i svašta nam je stavljano na teret. Sve su to čiste laži. Ja sam vlasnik ove kompanije i njenu čast branićemo protiv svih onih kojima smeta Sektor Sekjuriti takav kakav je, kojima smeta što od ove kompanije živi 1.300 porodica u državi i kojim smeta što Sektor plaća svoje obaveze.“

Samo tri mjeseca nakon ove press konferencije SIPA u akciji „Sailor“ hapsi generalnog direktora Sector Securityja Dragana Talića firme u vlasništvu Slaviše Krunića.

Inače, direktor Krunićeve firme, kako je navela SIPA, uhapšen je zajedno sa još nekoliko njih u akciji “Sailor” zbog postojanja osnova sumnje da su počinili krivično djelo organizirani kriminal u vezi sa krivičnim djelima porezna utaja ili prevara, carinska prevara, protivzakonito posredovanje i zloupotreba položaja ili ovlaštenja.

Ova akcija SIPA-e tada je prokomentarisana upravo kao discipliniranje Slaviše Krunića od strane Milorada Dodika.

O odnosu Krunića i Dodika kao i pritiscima na privatnike u RS-u obavješten je i State Departmant od strane Ambasade Sjedinjenih Američkih država u Sarajevu. 2008 godine WikiLeaks objavljuje depešu tadašnjeg ambasadora Charlesa Englisha.

“Čuli smo optužbe da Dodik vrši pritisak na protivnike u privatnom sektoru. Slaviša Krunić, vlasnik uspješne zaštitarske firme Sector Security sa sjedištem u RS-u, 16. jula nas je obavijestio da Dodikov tjelohranitelj (šef osiguranja op. a.) Miloš Čubrilović i njegov kum Velibor Šotra, vrše pritisak na njega da proda svoju firmu njihovoj firmi za sigurnost Alpha. Krunić kaže da je njegova firma na Dodikovoj ‘crnoj listi’ i da zbog toga ne može dobiti poslove s Vladom RS. On nagađa da Dodik zapravo želi kontrolu nad sektorom sigurnosti koji broji 900 uniformiranih muškaraca.”

Pritisci vladajućeg SNSD-a na Slavišu Krunića za razliku od drugih privatnika u RS-u nisu urodili plodom. Krunić nastavlja da kritikuje vladajući SNSD pa tako upozorava i na činjenicu da su subvencije i podsticaji Vlade RS-a privatnom sektoru rezervisani za odabrane firme.

Ja sam Srbin ali i Bosanac

Slaviša Krunić za SNSD bio je nepodoban i zbog političkih stavova koje je iznosio. Stavova koji su bili dametralno suprotni nacionalističkom diskursu kojeg zagovara Milorad Dodik kao i ostatak SNSD-a.

U izjavama za medije Krunić je naglašavao da je Bosna i Hercegovina zemlja suživota, da su vrata njegovih preduzeća otvorena za Bošnjake, Hrvate i Srbe, a da je nacionalizam suštinski samo paravan za pljačku i manipulaciju.

„Ja sam Srbin, ali i Bosanac. Moj otac je rođen tu, moj djed, a i moje dijete. Ja danas živim u BIH i moja cijela familija. Ja ne planiram da idem odavde. Želim da imam u ovoj državi normalan život. Kako se zvala republika u kojoj sam ja rođen? Bosna i Hercegovina. Ja sam rođen u BIH i ja sam Bosanac. Iznerviraju me kada mi kažu ‘kako možeš tako govoriti’. Pa to je realnost. Ne smeta mi da mi komšija kaže da je Hrvat ili Bošnjak, kao ni meni kada mi neko kaže da sam Srbin. Kod mene su uvijek upaljena svjetla za sve. Onima kojima to smeta treba im upaliti svjetlo u tunelu.”

Zbog ovakvih i sličnih izjava pritisci na Krunića poprimili su i političku dimenziju.

„Mi smo dio snaga koji grade ovu državu, a koji je ne razgrađuju. Mi smo odlučili da idemo tim putem i da trebamo svoje poslovanje usmjeriti na takav način i onda su nastali problemi. Ja sam kao rođeni Banjalučanin postao nepodoban. Rečeno je da ne zaslužujem takvu kompaniju i da sam nepodoban. Bili su pritisci da se kupi kompanija, ali ja nisam diskutovao o tome. Nikada neću prodati kompaniju ljudima koji nisu dio priče koja gradi državu i želi dobro našoj djeci za budućnost.“

Ubijeni napadač na Slavišu Krunića je Željko Kovačević iz Banjaluke koji je 2011. godine uhapšen u akciji „Strijelac“ kada je policija prilikom pretresa pronašla 452 predmeta za koja se sumnjalo da su ukradena. Kovačević je zbog ovoga prvostepenom presudom osuđen na pet godina zatvora.

Kovačević je ranije pravosnažno osuđen na 11 godina zatvora zbog razbojništva, a u KPZ Foča odležao je devet i po godina. Nakon toga zbog provala je osuđen na pet godina zatvora, ali nije upućen na izdržavanje kazne jer mu Osnovni sud u Banjaluci nije otkucao rješenje presude, zbog čega je jedan sudija disciplinski kažnjen.

Upravo zbog činjenice da Kovačević nije imao dodira sa Slavišom Krunićem moguće je zaključiti da se radi o naručenom ubistvu.

Nerazjašnjena ubistva u RS-u: Miodrag Šušnica, Risto Jugović, Milan Vukelić, David Dragičević…

Niz ubistava u BIH do danas nije rasvijetljeno. Ubistvo Joze Leutara, Medine Halilović, Taiba Torlakovića, inžinjera Milana Vukelića, Riste Jugovića atentat na novinara Željka Kopanju samo su neki od slučajeva koji ni danas nemaju svoj sudski epilog.

Podsjećamo, direktor osiguravajućeg društva “Jahorina” Risto Jugović ubijen je 10. marta 2002. ispred porodične kuće na Palama. Tri dana prije smrti Jugović je u Banjaluci održao konferenciju za novinare na kojoj je objavio da će biti ubijen i da se protiv njega s najviših nivoa vlasti u Republici Srpskoj vodi „hajka“ i da je izložen konstantnim političkim, policijskim i medijskim pritiscima. Porodica Jugovića sumnja da je ubistvo organizovano i da je povezano sa “nelegalnom i sumnjivom privatizacijom osiguravajućeg društva Jahorina”.

Identično kao u slučaju Riste Jugovića nalogodavci ubistva Milana Vukelića, inžinjera iz Banjaluke, do danas je ostalo neriješeno. Milan Vukelić ubijen je u eksploziji auto-bombe u banjalučkom naselju Starčevica, u neposrednoj blizini MUP-a Republike Srpske, 06. novembra 2007. Vukelić je, prije nego što je ubijen, javno govorio o kriminalu u Zavodu za izgradu grada Banjaluka i milionskoj pljački za koju je optuživao gradonačenika Banjaluke Dragoljuba Davidovića, direktora Zavoda Čedu Savića i vlasnika firme Integral Inžinjering iz Laktaša Slobodana Stankovića.

Također atentat 1999. godine na nekadašnjeg vlasnika i urednika Nezavisnih novina Željka Kopanju prilikom kojeg je izgubio obje noge do danas nije razriješen.

U konačnici ubistvo Davida Dragičevića pokazalo je da iza niza nerasvijetljenih zločina stoje strukture direktno ili indirektno vezane za politički establišment. Nažalost ubistvo Slaviše Krunića po svemu sudeći bit će tretirano na identičan način. Kao još jedan nerasvjetljeni slučaj.

Razloge za takvo postupanje treba tražiti upravo u onome na šta je Krunić upozoravao. Nažalost institucije ove države i njenih entiteta strukturalno su korumpirane, kriminalizirane i djeluju isključivo u interesima vladajućih političkih opcija.