ENG
Portal Poskok.info – kada se Zlo utjelovi
Autor/ica
Povezani članci
Gdje je zapravo uzrok zla? Da li je zlo sasvim imanentno čovjeku s obzirom na njegovu prirodu, ili postoji neki transcendentni princip koji ga utjelovljuje i potiče i preko kojeg zlo osmišljeno djeluje? Odgovor na ovo pitanje ne mogu dati i oko njega se spore još uvijek i crkveni teolozi, a kamoli filozofi. Evidentno je međutim da zlo postoji, gdje god da jest njegov izvor. Dalje, možemo različite zle pojave uspoređivati po koncentraciji čistog zla sadržanog u njima, gdje je ekstreman slučaj ona pojava kojoj je Zlo i bit i bitak i biće, za koju možemo reći da je utjelovljenje Zla, praktična realizacija ideje Zla, dakle Zlo kao takvo.
Jedna od takvih pojava jest i portal zvan Poskok.info. Nemoguće je naći išta što je na tom portalu objavljeno a da je stav njegova uredništva, što ne odiše mržnjom, zavišću, agresivnošću te krajnje ekstremnom nacionalističkom ideologijom, koja katkad prelazi i u fašizam. Jednostavno, nema ništa što nije od Zla, što nije kanal kroz koji zlo izlazi u javnost. Sa Zlom je povezana i Laž – ona se s njim utjelovljuje u spomenutoj pojavi i ta dva principa čine sve da pobijedi ono što je loše, da se ubije sve što miriše na dobro, da se oblate ili eliminišu svi koji u sebi nose ideju dobra. Zlo, Laž i Mržnja – to je satansko trojstvo koje kraljuje Poskokom i njegovim poskocima koji ga uređuju.
Interesanto je gledati kako Poskok u posljednjih pola godine reagira prema meni, Goranu Pandži, Vuku Bačanoviću… te već godinama prema fra Petru Jeleču. Količina mržnje, laži, zavisti i podlosti koju oni iskaljuju prema onima koji nisu kao oni mogla bi električnom energijom napajati cijeli sjeveroistok SAD-a, kad bi se dabogda mogla pretvarati u struju.
Da dekonstruiram ukratko neke poskočke laži o meni – šutnja bi bila znak odobravanja i prihvaćanja pobjede Laži. Poskok kaže kako sam ja nećak fra Ivana Šarčevića. Kamo sreće da jesam, bila bi mi to čast posebna, ali nažalost nisam. Pišu njegovi čitaoci i podržavaoci kako sam ja maltene satanski razbojnik koji po groblju razvaljuje križeve. To je kao kad bismo rekli za Majku Terezu je urednica Poskoka – ideja morbidna i bolesna i ima veze sa realnošću koliko i poskokovci sa poštenjem. Iznose kako je Franjo Tuđman moj kum i kako dobivam novac iz Hrvatske. O kriminalcu i zlotvoru Franji Tuđmanu neću trošiti riječi, tko me imalo poznaje zna da imam s njim veze koliko i sa Naomi Campbell. A kad je primanje novca u pitanju, mogu samo zaželjeti da je to istina. Nažalost, laž je. Novac primam od familije i od ponekih prijatelja koji mi pomažu privatno. Koliko ga imam nije teško da se osjeti. Dalje, ovih dana mi je Poskok pripisao pjesmu od našeg ponajboljeg književnika Marka Vešovića. Kamo sreće da je moja, pa da budem veliki pjesnik sarajevski Franjo Vešović. Ali da napomenem glavno: doista sam počašćen činjenicom da me oni ne vole, bio bih tek tada ponižen i uvrijeđen kad bi me onakvi hvalili! Na druge laži spomenute družine nema potrebe trošiti vrijeme – ovo sam naveo samo da bih upozorio poneke zavodljive, da ne nasjedaju na ono što zlonamjernici i zlotvori iznose. To je dio njihovog rituala – sluge Zla moraju svaki dan da urade nešto zlo. Zlo je njihov otac, Laž im je majka, Mržnja sestra blizanka, a Zavist hrana koju konzumiraju svakim spomenom nekoga tko ih je nadmašio a znaju da nemaju nikakve šanse da ga prevedu na svoju stranu. Pogotovo ako je za BiH i ako je socijaldemokrat. I iz dana u dan zbog toga postaju sve gladniji.
Uz razumne razloge za vjerovanje da se radi o utjelovljenju Zla, Mržnje i Laži, što još pokreće spomenute jadnike da rade to što rade? Odgovor na to pitanje dao mi je upravo jedan od u tekstu spomenutih prijatelja. To su ljudi iskvareni do dna svoje duše i postali su svjesni toga. Oni koji služe Zlu a nisu svjesni toga nastoje na sve načine da opravdaju to što rade. Poskokovci su svjesni toga i više i ne opravdavaju svoje zlo, već sve što im ostaje da rade jest da pokušaju izjednačiti druge ljude sa sobom, da pokušaju pogotovo onima koji su na dijametralno suprotnoj strani od njih pripisati svoje osobine. To im uspjeti neće, a nama ostaje samo da ih sa uživanjem, onako svisoka, promatramo kako se guše i pjene u svom jalu, mržnji, zavisti, duhovnoj i moralnoj bijedi i pustoši.
Autor/ica
