Polit-ideološke suze sina razmetnoga

Izdvajamo

• Jest da tzv. desnica i njezini radikalni, konzervativni nazori nemaju veliko uporište u narodu, ali nisu bezazleni i aktualne vlasti - ma koliko išle na ruku Katoličkoj crkvi, braniteljima i tzv. desnim svjetonazorima radi većih izgleda na izborima - morale o tomu ozbiljnije povesti računa. Da se ne bismo svi zajedno sutra hvatali za glavu: „Pa, nismo znali...“

Povezani članci

• Teofil Pančić: O loptanju i klanjanju
• Boris Dežulović: U Karamarkovom Undergroundu braća su veterani Domovinskog rata
• “ Krvavi ” izbori
• Rumunska rapsodija
• Marinko Čulić:Desna ljevica
• CRVENOM PETOKRAKOM I SF-SN-OM ODGOVORILI NA KOŠIĆEVU PROPOVIJED

Foto: Marko Mrkonjic/PIXSELL

Velike tzv. državotvorne ideje odavno već nemaju prođu u suvremenim društvima, a hrvatska tzv. desnica, razmrvljena, međusobno posvađana zbog svojih uskih feuda, nezrela i nesposobna ujediniti se pod jednim kišobranom, oko jedne moderne tzv. desne agende, etc. desetljećima već ništa nije u stanju naučiti od suvremene tzv. desnice u suvremenom zapadnom svijetu. Koja također ne može osvojiti vlast u najpotentnijim državama zapadne demokracije, a ovo pak što se događa/dogodilo u Mađarskoj, Poljskoj, Češkoj, Sloveniji, etc. čista je sprdačina od moderne tzv. desne ideje i, također, nema izgledniju budućnost. Prosvjedi protiv vlasti nižu se jedan za drugim i samo je pitanje vremena kada će biračko tijelo pokazati da narodna volja nije isto što i izborni inženjering, pa… Izgubljeni u vremenu i prostoru, hrvatski ekstremni tzv. desničari – koji pod Škorinim vodstvom Domovinskog pokreta ipak nisu dobivali puno prilika za razmahati se – sada prijete, što su zapravo suze nemoći i pune svijesti da takvi kakvi su uistinu nikad neće doći na vlast 

Marijan Vogrinec

Mo’š mislit’ kako će Domovinski pokret bez osnivača Miroslava Škore igrati iole zapaženiju ulogu potentnog pijevca u ‘rvackomu  političkom kokošinjcu, kako se tom budućom ulogom upravo urbi et orbi priprijetio na svom FB-zidu stanoviti medijski mrzitelj svih, svega i svačega izvan ekstremno desnog, otvoreno proustaškog polit-ideološkog svjetonazora, inače osuđeni diler kokaina – tim je vražjim prahom, izvijestili su mediji sa suđenja, plaćao i usluge dama noći – koji je užoj i jednako ekstremističkoj javnosti poznat po nevjerojatno arogantnom bez pokrića agitpropu u korist skupina i pojedinaca što čak i dižu ruku na vlastiti život (npr. rujna 2013. godine međunarodni terorist Zvonko Bušić-Taik, u Rovanjskoj) koji sanjaju sveopće ujedinjenje tzv. desnice radi preuzimanja vlasti u Bijednoj Našoj i ostvarivanja jalovog, nedosanjanog ustaškog sna o etnički čistoj Hrvatskoj u kojoj će svi osim Hrvata, možebitno i zakratko biti – privremeni gosti. Kako onomad predizborno, valjda u Slatini, reče redikulozna Ruža Tomašić rođ. Budimir, znana iz proustaške emigracije u Kanadi po odama ratnom zločincu, poglavniku tzv. NDH Anti Paveliću, toj kvislinškoj paradržavi i crnoj, ganc-novoj odori ustaške Ženske loze.

Naravno da se te tlapnje nikad neće ostvariti, jer Bijedna Naša, ma koliko bijedna bila, nema taj nastrani gen rasističko-šovinističkog proustašluka raširen u najvećem dijelu javnosti, pa su uzaludne polit-ideološke suze sina razmetnoga koji je do jučer na svomu ekstremističkom tv-formatu plagirano-prepravljenog naziva – što ga emitiraju neki marginalni, lokalni kanali uz obilnu financijsku što javnu, što prikrivenu pomoć tzv. tajkuna i opskurnih skupina – udarnički, danonoćno radio za Škoru i takve da bi mu/njima danas čitao lekcije i prolijevao hektolitre prijetnji ostatku tzv. desnice kako će najesen raskrinkati njihove samozvane vođe. Koji, je li, drže krunice oko vrata i nedjeljom ližu oltare, a privatno uživaju s čak pet ljubavnica, arče javni i stranački novac na privatne provode, koaliraju s najcrnjim polit-ideološkim neprijateljima, etc. A kad ih najesen kokainski diler uzme na zub, a navodno je pripremio obilje kompromitirajućeg štofa, ima svjedoke i neće biti milostiv ni prema komu. Je li, što je babi milo, to se babi snilo, a na njegovu FB-trakavicu već im se tresu gaće.

Zanimljivo je to kako osuđeni diler kokaina – kojega je pokojni Desnis Kuljiš svojedobno uspoređivao s bocom Coca Cole Zero – nabraja personalne „kapitalce“ (sic transit) koji su ostali braniti „armirane temelje“ Domovinskog pokreta i s razlogom, je li, okrenuli Škori i njegovo seki Vesni Vučemilović palac dolje jer su „izdali Pokret“ izvlačeći osobnu korist/interes, a samo je poštenje idobra volja bivših Škorinih suradnika u vrhu stranke da su ga ostavili na unosnoj/vidljivoj poziciji potpredsjednika tzv. Visokog doma. Hrvatskog sabora koji medijski ridikul otpočetka svog ekstremističkog proseravanja, cinkarenja i objeda bez pokrića u tv-emisiji i izjavama uporno naziva „hrvatskim državnim saborom“ kako ga nazivao Ante Pavelić u doba tzv. NDH nakon što je osobno izabrao zastupnike, bio dopustio osnivačku sjednicu i potom se „hrvatski državni sabor“ više i nije sastajao. Niti odlučivao o bilo čemu „državnom“. Prvi ozbiljan rad tog najvišeg predstavničko-zakonodavnog tijela u državi počeo je po njegovu konstituiranju 1945. godine, po oslobođenju federativne države Hrvatske u sastavu Federativne Narodne Republike Jugoslavije, kada je za prvog predsjednika tog tijela izabran partizan i veliki hrvatski književnik Vladimir Nazor. Kojega, je li, aktualni školski sustav Bijedne Naše ignorira.

„Drž’te gaće, najesen!“

Baš kao i velikane pisane riječi – i ne samo pisane! – Miroslava Krležu, Augusta Cesarca, Ivana Dončevića, Ivana Gorana Kovačića, Gustava Krkleca, Juru Kaštelana, Vesnu Parun… Čak i neke starije, npr. Petra Preradovića, autora najljepših stihova u hrvatskoj književnosti napisanih ikad. I tolike još, koji su potporne gromade hrvatske književnosti, a nekim političkim kretenima kojima su jednako takvi nakazni likovi povjerili krojiti nastavne programe su – ideološki nepodobni!? Bijedna sudbina čeka taj narod koji se iz svjetonazorskih ili kojih već trenutno razloga odriče svojih povijesnih velikana. Time i vlastitog identiteta. No, to je ipak za nijansu manje zlo od održavanog stanja što ga zagovara svojim redikuloznim, je li, aktivizmom lik koji sada s FB-a najavljuje tzv. desnici izvan Domovinskog pokreta, uključivo i tzv. light HDZ premijera Andreja Plenkovića: „Drž’te gaće najesen!“ Tzv. ljevicu bagatelizira jer je u „raspadnom stanju“, pa nije „nikakva prijetnja“ Domovinskom pokretu, a tzv. zeleno-lijevi krug s Tomislavom Tomaševićem i platformom Možemo! drži „lakim zalogajem“ čim Pokret – u kojemu „nema raskola, nesloge i međusobnih obračuna“, je li – izabere novo rukovodstvo (navodno s Ivanom Penavom na čelu, vukovarskim gradonačelnikom i Škorinim saborskim zastupnikom, sic transit) te „hrvatskom narodu pokaže put u svijetlu budućnost“.

Što se babi snilo, to se babi zbilo? Sve što je trostruki lakonotni luzer Miroslav Škoro postigao – osnovao je stranku pod svojim imenom i uveo ju u Hrvatski sabor s više mandata no sva ostala tzv. desnica izvan HDZ-a zajedno, a potom se interesno-uhljebnička družba rasula jer nije osvojila vlast – postigao je svojim imenom uz koje su se prilijepili većinom politički autsajderi i marginalci, HDZ-ovi neuspješnici, neki nadobudni tzv. poduzetnici, etc. koji nakon Škore više nemaju nikakvih šansi. Ne samo da intelektualno nisu kapacitirani (medijski ekstsrenist kompleksaški piše „doktor Škoro“, pa „dr. Bartulica“ (Stephen, op. a.), pa „dr. Peternel“ (Igor, op. a.), pa „general Prkačin“ (Anto, HVO, op. a.), pa… ovaj ili onaj na tzv. desnici njegova afiniteta kao da je to neki važan adut. Osim za notorne seljobere, sic transit), a politički su tek začinjavci s podugačkim repovima neuspješnog vrludanja u političkom spektru, nekim udrugama za tzv. ljudska prava, etc. Sve u svemu, slab materijal za izaći na izbore i dobiti većinsku potporu birača. Čak i tzv. hrvatskog naroda, koji u tzv. desničarskoj šarenoj ponudi imaju kojekakve afinitete, pa i Domovinski pokret ni slučajno neće biti prvi izbor. Što se babi snilo, to se babi zbilo? Politika nije za svakoga, a gro domovinskopokretnog, je li, članstva dosad nije pokazao da može/zna plivati političkim brzacima. Dapače, gotovo svi, ako ne zaista svi što ih medijski sanjar tzv. NDH-2 spominje poimence kao „kapitalce“ koji će pokazati i Škori, i njegovoj seki i svima i desno i lijevo što „hrvatska državotvorna“ politika jest, odnosno „čija mati crnu vunu prede“ nemaju iza sebe iole respektabilan CV/djelo za nametnuti se biračima i osvojiti vlast. Ni u koaliciji, jer ih nitko ne želi.

Miroslav Skoro, Igor Peternel, Ana Lederer, Slaven Dobrovic Photo: Josip Regovic/PIXSELL

Velike tzv. državotvorne ideje odavno već nemaju prođu u suvremenim društvima, a hrvatska tzv. desnica, razmrvljena, međusobno posvađana zbog svojih uskih feuda, nezrela i nesposobna ujediniti se pod jednim kišobranom, oko jedne moderne tzv. desne agende, etc. desetljećima već ništa nije u stanju naučiti od suvremene tzv. desnice u suvremenom zapadnom svijetu. Koja također ne može osvojiti vlast u najpotentnijim državama zapadne demokracije, a ovo pak što se događa/dogodilo u Mađarskoj, Poljskoj, Češkoj, Sloveniji, etc. čista je sprdačina od moderne tzv. desne ideje i, također, nema izgledniju budućnost. Prosvjedi protiv vlasti nižu se jedan za drugim i samo je pitanje vremena kada će biračko tijelo pokazati da narodna volja nije isto što i izborni inženjering, pa…

Izgubljeni u vremenu i prostoru, hrvatski ekstremni tzv. desničari – koji pod Škorinim vodstvom Domovinskog pokreta ipak nisu dobivali puno prilika za razmahati se – sada prijete, što su zapravo suze nemoći i pune svijesti da takvi kakvi su uistinu nikad neće doći na vlast. Svi koji su se sada obreli u tzv. Visokom domu, došli su tu Škorinom zaslugom. Ne svojom. Škorino ime ih je gurnulo na obilne državne apanaže i to će trajati dok traju mandati. Neki vidljiviji tzv. desničari provlačili su se pak zaslugom HDZ-ovih izbornih lista, koje su povjerenje potom prokockali. I Škorino su povjerenje prokockali Karolina Vidović-Krišto i Milan Vrkljan, npr., jer samostalno nikad ne bi preški saborski prag. Etc.

Ovaj medijski prepotent – upravo da svi njegovi istomišljenici s lokalnoga tv-kanala i svih 300 gostiju na svojedobno slavonskoj svadbi, uključivo i  pokojnog Ivu Banca, je li, zaokruže njegovo ime na glasačkoj plahturini – nikad ne bi sjeo u zastupničku klupu. Kamoli na fotelj glavnog ravnatelja HRT-a o čemu se također špekuliralo u gubitničkim političkim krugovima Miroslava Škore. Bez obzira na to, medijski mu je lik nakon dosta šutnje okrenuo leđa i posprdno poručio: „Umjesto da je zabijao golove, Škoro je buljio u cheerleadersice“ te se javno ponadao „da će Penava biti novi šef DP-a“. Penava, kao HDZ-ov kadar od povjerenja, pa otpadnik nakon što je na unutarstranačkim izborima izabrao pogrešnu, gubitničku stranu (Mire Kovača, Davora Ive Stiera i Milijana Brkića nadimkom Vaso) protiv Andreja Plenkovića, dobio je dvaput gradonačelničke izbore u Vukovaru. I to svojevrsnim izbornim inženjeringom u kojemu su zakazali hrvatski birači srpske nacionalnosti u Gradu heroju. Bit će zanimljivo vidjeti kakvo će izgledati daljnja politička sudbina Vukovarca koji je izbjegao 1991. godine braniti rodni grad od velikosrpske agresije, a svu političku karijeru je gradio na protusrpstvu te glorifikaciji Domovinskog rata i branitelja.

Taj rustikalan tip ograničenih polit-intelektualnih kapaciteta – bude li najesen izabran za „novoga Škoru“, a jamačno hoće – vodit će Pokret u politički naftalin budući da ni dosad nije pokazao da ima kritičan potencijal vođe i viziju na kojoj je moguće šire okupljanje ljudi od ugleda, poštovanja i poštenja u svojim sredinama. I da je programski kadar uspješno se nositi s oponentima i slijeva i zdesna u bučnomu političkom kokošinjcu. Što bi kazao Škorin ražalovani bivši apologet: zabijati golove, a cheerleadersice ostaviti dokonim voajerima s pokrajnjih tribina.

Međusobno vađenje crijeva

Već do jeseni, a pogotovo odmakom jeseni moguće je očekivati u tom pokretu daljnja međusobna vađenja crijeva i mahanje prljavim rubljem, jer ni sam Škoro – koliko god bio politički naivan ili neiskusan – ne ostaje dužan dojučerašnjim najbližim suradnicima u stranci. Upravo je smijenio s dužnosti predstojnika svog ureda potpredsjednika Hrvatskog sabora Igora Peternela te mu se ovaj, uvrijeđen smjenom bez objašnjenja i po obavijesti iz saborske stručne službe, zaprijetio gadnom osvetom. Nije tajna da ekstremisti na tzv. desnici imaju obilnu financijsku i logističku potporu također ekstremnih krugova u inozemstvu, a sami neumorno viču: „Drž’te lopova!“ te za isti grijeh optužuju udruge civilnog društva i tzv. ljevicu. WikiLeaks je ovih dana objavio cca 17.000 dokumenata koji pripadaju španjolskim ekstremističkim skupinama HazteOiru i CitizenGO-u iz kojih se vidi kako lobiraju širom svijeta, pa i u Bijednoj Našoj, te sufinanciraju aktivnosti radikalnih skupina, pa i udruge U ime obitelji Željke Markić, Johna Vicu Batarela i udrugu Vigilare te poimence neke vidljivije aktivist(ic)e što propagiraju tzv. konzervativni radikalizam.

Portal Index.hr podrobnije je izvijestio o tim aktivnostima ispod radara javnosti, a koje se prikazuju kao aktivnosti za opće dobro i „narodna volja“. U ime „naroda“, „Hrvatica i Hrvata“ prodaju se muda pod bubrege, a državni organi zaduženi za kontrolu/nadzor bilo kakvog subverzivnog djelovanja prave se grbavima? Iz dokumenata CitizenGO-a je vidljivo da su provjeravali hrvatski porezni sustav radi financiranja svojih izabranih filijala u RH kojima je krajnji cilj promijeniti vlast i dovesti ekstremnu tzv. desnicu za državno kormilo. A onda… WikiLeaks je objavio dokumente pod zajedničkim naslovom „Mreža netolerancije“, što je samo po sebi indikativno upozorenje o čemu se zapravo radi. O destabilizaciji vlasti koje im nisu po volji, a najindikativniji je prije nekoliko godina provokativni referendum o braku. U međuvremenu se pokušalo također s više takvih izjašnjavanja zamka-pitanjima, tužakalo se sudovima medije i tvrtke, pa branilo „prava katoličkih vjernika“, organizirale hodnje „za život“, etc.

Jest da tzv. desnica i njezini radikalni, konzervativni nazori nemaju veliko uporište u narodu, ali nisu bezazleni i aktualne vlasti – ma koliko išle na ruku Katoličkoj crkvi, braniteljima i tzv. desnim svjetonazorima radi većih izgleda na izborima – morale o tomu ozbiljnije povesti računa. Da se ne bismo svi zajedno sutra hvatali za glavu: „Pa, nismo znali…“