Pokora d.o.o. za nadbiskupa Puljića

Povezani članci

• Niža matematika
• ALEKSANDRA ĐURIĆ BOSNIĆ, KULTUROLOŠKINJA: Vučićevo i Putinovo „zlo u deset tačaka“
• ŠTO OSTA OD MOSTA?
• Javna autoanaliza* hrvatskih biskupa
• Slobodan Dukić: Duh i telo-čir
• GRČ i BOL

Zahvaljujući novinarima Dubrovačkog dnevnika, financijeri Katoličke crkve – što će reći: svi građani Republike Hrvatske – imaju bogomdanu priliku spoznati kakav se poduzetan čovjek nalazi na čelu Hrvatske biskupske konferencije. Jer ne vjerujem da su do sada znali kako je msgr. Želimir Puljić, aktualni nadbiskup zadarski i predsjednik HBK, za vrijeme svoje biskupske službe u Dubrovniku inicirao osnivanje desetak tvrtki iza kojih se vuku repovi sumnjivih multimilijunskih transakcija, dubioznih kreditnih aranžmana, te stečajeva i gašenja firmi koji su bili još dubiozniji od njihova poslovanja.

Dubrovački dnevnik otkriva da je upravo poslovni duh nekadašnjeg biskupa dubrovačkog Želimira Puljića nadahnuo stvaranje tvrtke skrušenog kršćanskog naziva Pokora d.o.o., a uz nju i formiranje Benfortune d.o.o., Biozona d.o.o., Biozon Media Vite d.o.o., Poliklinike Vita Med, Imprimis Adrije d.o.o., Otoka d.o.o. i još kojekakvih društava s ograničenom odgovornošću. Ali sve te firme – kojima se još uvijek ne zna broja – nisu mogle zadovoljiti poslovne ambicije Dubrovačke biskupije d.o.o., pa se Puljićeva korporacija umrežila s tvrtkama Imprimis Investments i Orandum savjetovanje d.o.o.

Među biskupovim pouzdanicima koji su figurirali kao osnivači i članovi tih tvrtki i njihovih odbora, našli su se ljudi raznih poslovnih profila: bilo je tu policajaca-kriminalista, odvjetnika, direktora taxi-službi, bankovnih menadžera, gimnazijskih ravnatelja, zastupnika stranih kompanija, fizičara, aktivista konzervativne revolucije… Svega je i svačega tu bilo, uključujući i laureate prestižnih nagrada za najbolji financijski rejting, ali su neke biskupijske tvrtke kojima su ravnali ti spretni poslovnjaci svejedno bivale naprasno ugašene. Dubrovački dnevnik tako navodi i dokumentira slučajeve Biozona i Biozon Media Vite, firmi koje su otišle u ubrzani stečaj, premda su raspolagale temeljnim kapitalom većim od 20 milijuna kuna. Gdje je nestao novac? – pitajte Boga, jer teško da će se bivši dubrovački biskup i sadašnji poglavar Hrvatske biskupske korporacije, pardon, konferencije osjetiti pozvanim da odgovori na tako profano pitanje. Msgr. Puljić je vjerojatno zadovoljan odgovorom kojim je stečajna upraviteljica već otpravila znatiželjne novinare, a taj odgovor – ma kako ste pogodili?! – glasi: »To nisu podaci za javnost.«

Javnost će, možda i više od svega ostalog, ipak zanimati tijesni poslovni odnosi što ih je Dubrovačka biskupija razvila s Petrom Thürom, čelnim čovjekom hrvatskog ogranka Midia Grupe, korporacije sa sjedištem u Švicarskoj, koja je 2005. godine s tadašnjom dubrovačkom gradonačelnicom Dubravkom Šuicom sklopila ugovor o izgradnji javne garaže na Ilijinoj glavici, kojim se Grad Dubrovnik obavezao pokriti sve gubitke, dok bi se eventualna dobit dijelila fifty-fifty. Taj ugovor je, zbog grintave i ljubopitljive javnosti, proglašen tajnim, a rezultati tako uglavljenog posla između firme iz Švice i gospođe Šuice su takvi da su gubici premašili 50 milijuna kuna, da Midia Grupa od Grada potražuje čak 263 milijuna kuna, što je više od polovice dubrovačkog proračuna za ovu godinu, dok Privredna banka Zagreb od Midia Grupe zbog neredovite otplate traži povrat cjelokupnog kredita u iznosu od 12 i pol milijuna eura, kojim je financirana izgradnja javne garaže.

Msgr. Puljić pritom, naravno, misli kako javnosti ne duguje ni riječ objašnjenja o svojim poslovnim relacijama s PBZ-ovim menadžerom Mislavom Munivranom kojemu je, baš kao i Thüru, pronašao zgodno mjestašce u jednoj od biskupijskih tvrtki, a ima razloga i za vjerovanje da će predsjednik HBK jednako glasno šutjeti i o kreditu što ga je Dubrovačka biskupija dobila od Midia Grupe, založivši zauzvrat prostor samostana Svete Klare.

Čuvat će Želimir Puljić svoje i njihove poslovne tajne kao što se čuva tajna ispovjedna, ne obazirući se na javnost koju bi, nakon što je Dubrovački dnevnik načeo aferu »Pokora«, moglo zaintrigirati koliko istine ima u glasinama da je bivši biskup dubrovački premješten u Zadar upravo zbog tih nastojanja da svoju metropoliju u poslovnom pogledu stavi uz bok glasovitoj Mariborskoj nadbiskupiji, koja je – kako znamo – izrasla u simbol crkvene poduzetnosti. Baš njemu i njegovima iz crkvenoga borda puca mitra što će se netko zapitati: čeka li poduzetnog nadbiskupa Želimira Puljića novi zasluženi premještaj, ovaj put na mjesto predsjednika Hrvatske gospodarske komore? Sam Bog će već znati koje bi to mjesto moglo biti: ono što ga je Nadan Vidošević ostavio upražnjenim ili pak ono na koje je tek nedavno zasjeo…