POGLEDAJMO SE U OČI!

Izdvajamo

• Prethodne tri decenije, valjda bi nas trebale uvjeriti, da kad god smo nasjeli na njihovu „državotvornu politiku“ i SDP i država, a narod osobito, ostali su kratkih rukava.

Povezani članci

• NENAD VELIČKOVIĆ: Škole su resursi političkih elita, tamo odgajaju buduće birače
• Zločinac iz Srebrenice predaje etiku i ljudska prava u Tuzli!
• Bošnjačko – muslimanske hurmašice, hrvatsko-katoličke štedne knjižice, srpsko-pravoslavne studentice i ostali “huligani” u zajedničkoj borbi za evropski – građanski Mostar
• Kazne za blokadu javnih informacija
• BiH: Hapšenja zbog ratnih zločina, ima i državljana Srbije
• Identitluk otvara prestižni međunarodni kazališni festival u Zagrebu

Ne može SDP biti ponekad zelen, ponekad plavetan, više u funkciji kapitala ili liberalne politike, nego li jarko crven i bez ikakvog uticaja zaboravljenih radnika. Principi se ne smiju dovoditi u pitanje, bili ga pozicija ili opozicija. Ako je iko zagovornik afirmacije mladih i stručnih kadrova onda je to potpisnik ovih redova. Zbog toga, podržati mlade u novoj Vladi kantona Sarajeva, časna je obaveza svakog člana SDP-a, ali to nikako ne znači da ti ljudi moraju biti kumovi ili prijatelji generalnog, isto kao i svi oni kojima se dodjeljuju nepovratni krediti od strane visoko pozicioniranih dužnosnika SDP-a. Istovremeno je uklanjanje nekih istaknutih članova strateški promašaj, a forsiranje novopridošlih bumerang skupo plaćen u RS-u, ali i cijeloj BiH.

Kritikovati druge nije nikakva mudrost, ali čistiti u svojoj avliji zadaća je svakog mislećeg čovjeka. Da i na ljevici ima mnogo toga za popraviti vide i oni koji hoće da vide, podjednako kao i oni što to neće da vide.

O ljevici danas vode se debate, polemiše i analizira. Grade se platforme, razbuktavaju filozofske rasprave i utvrđuju smjernice. O njenom praktičnom djelovanju, bar na ovim prostorima, rijetke su rasprave ili ako ih ima obično su u nekim uskim stranačkim krugovima i istomišljenicima. Ovdje želim ukazati samo na neke od praktičnih i aktuelnih problema i djelovanja ljevice na bh. prostorima, SDP kao najače i najorganizovanije snage, posebno. Koliko znam posljednji Kongres SDP-a vrlo se jasno, praktično i dugoročno odredio o nekim najbitnijim pitanjima svog djelovanja. Između ostalog, definisan je strateški najdemokratskiji princip izbora organa i tijela i najodgovornijih ljudi u čitavoj organizaciji i princip jedan čovjek – jedan glas. Sve je to potvrđeno u praksi, dosljedno provedeno i daje odlične rezultate.

Ako me pamćenje dobro služi zaključeno je da je neophodno objediniti i okrupniti sve lijeve ili građanske stranke kao siguran zalog i za odličan izborni rezultat. Ukazano je to osam mjeseci prije izbora i na jednom skupu najuglednijih intelektualaca gdje su svi i bez izuzetaka kazali da je to garancija za pobjedu lijevog ili građanskog bloka. Međutim, prevladale su sujete i borba za lične pozicije, posebno jednog broja najodgovornijih u tim partijama. Kao rezultat takvog pristupa na izbore se izašlo u razbucanoj kabanici pa je rezultat, sad se to može sigurno ustvrditi, lošiji za najmanje jednu trećinu od onog kakav je stvarno mogao biti. A nakon izbora pokušava se popraviti teško promašeno, bar u pojedinim kantonima. No, opet sujete, lični interesi i neprincipijelnost gdje bi neki od tzv. lijevih ponovno u okrilje nacionalističkih.

Kalkulacije, matematika i statistika, a iznad svega, opet lični ili grupni interesi urušavaju zajednički nastup i djelovanje kod formiranja vlasti. I tu nije kraj. Mnogo bi teže posljedice mogle zadesiti i SDP i njene saveznike ukoliko se nasjedne na politička podmetanja i uvlačenja koja dolaze od nacionalističkih stranaka, SDA posebno, u njihovo okrilje, a sve pod firmom zaštite države. Prethodne tri decenije, valjda bi nas trebale uvjeriti, da kad god smo nasjeli na njihovu „državotvornu politiku“ i SDP i država, a narod osobito, ostali su kratkih rukava.

Prihvati li se najnovija politička igranka, SDP i ljevica opet će biti njihov politički privjesak, a krajnji i najteži udarac po SDP će biti njegovo urušavanje i gubljenje povjerenja članova, simpatizera i glasača. To neki ili neće ili ne mogu da razumiju. Ne vjerujem u dobre namjere svih onih koji su 360 dana protiv osnovnih principa SDP-a, a pet dana pokušavaju odglumiti antifašiste. Pa šta je rješenje? Ni s jednim, ni s drugim, ni s trećim.

Ne može SDP biti ponekad zelen, ponekad plavetan, više u funkciji kapitala ili liberalne politike, nego li jarko crven i bez ikakvog uticaja zaboravljenih radnika. Principi se ne smiju dovoditi u pitanje, bili ga pozicija ili opozicija.

Ako je iko zagovornik afirmacije mladih i stručnih kadrova onda je to potpisnik ovih redova. Zbog toga, podržati mlade u novoj Vladi kantona Sarajeva, časna je obaveza svakog člana SDP-a, ali to nikako ne znači da ti ljudi moraju biti kumovi ili prijatelji generalnog, isto kao i svi oni kojima se dodjeljuju nepovratni krediti od strane visoko pozicioniranih dužnosnika SDP-a. Istovremeno je uklanjanje nekih istaknutih članova strateški promašaj, a forsiranje novopridošlih bumerang skupo plaćen u RS-u, ali i cijeloj BiH. Odsustvo kritičkog promišljanja i forsiranje poslušnika skupo je koštalo ljevičare na prethodnim izborima, a ako se takva politika nastavi posljedice će biti daleko pogubnije. Za to vrijeme, isto tako visokoobrazovana Ena Dizdarević, naša Mostarka, mašinski inženjer i dvostruki svjetski prvak, muku muči da odradi pripravnički staž jer u vlasti nema nikog od onih koji bi joj bar toliko omogućili, a ne ministarsku fotelju. Narod to sve vidi i registruje, drugarice i drugovi, pa zato od trideset i nešto poslaničkih mjesta u ovom našem kantonu, lijevo ih je samo 10%.

Slično je ili isto i sa zastupljenosti žena na najodgovornijim funkcijama. Najveći zagovornici(e) takve politike, kad je potrebno praktično odreagovati, zbog nekih razloga zaborave, ili se ogluše na činjenicu da nema dovoljno žena, ili ih nema nikako.

Iste ili slične stvari nam se događuju i na nižim nivoima organizovanja o čemu bi valjda trebalo progovoriti oni koji te organizacije i vode, bez kalkulacija i straha za vlastite pozicije.

Mi u Mostaru, a zbog svega onog što nam se dogodilo i još uvijek događa, moramo više uraditi kako bismo grad izvukli iz kaljuže, s pravom zvane – grad slučaj. Objediniti, organizovati ljude i sve potencijale i s lijeve i s desne obale, sve one koji žele dobro ovom gradu, a takvih je sigurno većina. To ostvariti znači puno više praktičnog rada, sučeljavanja i zajedničkog nastupa, i ovih odozgo i onih odozdo.

Zato se pogledajmo u oči, bez predrasuda, sujete i ogovaranja.