Pljačka po zakonu
Povezani članci
- Obilježena 31. godišnjica masakra na Korićanskim stijenama
- Balkanska politička prostitucija
- Muzički centar Pavarotti obilježava 24 godine uspješnog rada
- Treba li Kosovo da prizna Srbiju?
- Vojvoda Koštunica poručuje: Palimo ambasade jer je to unutrašnja stvar Srbije
- Predavanje Rona Haviva i Lauren Walsh u Sarajevu
Foto: ThoughtCo
Dugo sam razmišljao da napišem tekst na temu slanja novca iz dijaspore s obzirom da politički establišment BIH svojim kriminalno-zločinačkim djelovanjem u skladu sa principom ”sve po zakonu” čini sve da državu koju predstavljaju, kojeg li apsurda, obogalje i skrenu sa puta ekonomskog razvoja i progresa. Odustajao sam od ove tematike smatrajući da nemam moralno pravo nametati građanima u dijaspori pitanje da li trebaju ili ne pomagati svoju rodbinu u BiH. Jer priznat ćete da sit ne razumije gladnog.
Međutim, odluka Porezne uprave FBiH da oporezuje doznake iz inozemstva je ”prelila čašu”.
Sve ove godine poslije rata bh. dijaspora je svojim novčanim doznakam bukvalno ”spašavala” državu BiH. Inostrani depoziti bh. dijaspore su očuvale konvertibilnost marke a Centralna banka je njihovim oročavanjem kod stranih banaka ostvarivala velike kapitalne profite. Želio bih podsjetiti javnost da je svojevremeno i sam Dodik tražio isplatu kapitalne dobiti Centralne banke na entitetske budžete, što bi još više potkopalo ekonomski suverenitet države. Od Dodika se svašta može očekivati, najviše odluke koje ruše državu, koja ga hrani. Ovako se još uvijek mora zadovoljavati stranim kreditima koji manji bh. entitet drže na infuziji. Sve dok se ne razbiju o glavu običnog građanina i dok sami građani ne shvate da su prevareni zbog svoje nacinalističke zasljepljenosti, nepismenosti, neukosti i ravnodušnosti. Živi bili pa vidjeli! Vidjeti svjetlost na kraju tunela je uspjeh.
Iz inostranih novčanih doznaka se decenijama izmiriva ogromni trgovinski deficit BiH u godišnjem rasponu izmedju 7 i 8 milijardi.
Ali kome to pričati? Državna mafija to zna i obilato iskorištava dobru volju bh. dijaspore. Njihova deviza je poznata: ”Dijasporo, šaljite novac, ne tražite ništa od nas i ostanite tamo da vas grije sunce tuđeg neba”.
Početak oporezivanja novca koji građani dobivaju iz inozemstva nema nikakvo opravdanje. To je diskriminatorska odluka kojoj se čitav svijet smije jer se motor ekonomskog razvoja namjenski guši kako bi se pribavila novčana sredstva koja se neće koristiti kao infrastrukuralni projekti već za finansiranje javne potrošnje, tog javnog servisa koji poput nezasite aždaje ždere sve oko sebe. Još je veće licemjerje pozivati tu istu dijasporu da investira u domovinu.
Jedini način da se onim koji razvaljuju državu pokažu zubi je da se odgovori na isti način i nađu alternativni načini prenosa novca koja neće završavati u džepovima državne mafije.
Mene nimalo ne čudi činjenica da se BiH postavlja/ skida sa sive liste Odbora za sprečavanje pranja novca Vijeća Evrope (Moneywal-a). Te novčane doznake iz inostranstva su i danas predmet kontrole jer Evropa zna sa kim ima posla! Znamo li to mi?
Možda bi zaključku ovog članka najviše pogodovala poruka Marka Twena (Twaina): ”Dva najznačajnija trenutka u životu jednog čovjeka je dan kada se rodiš i dan kada shvatiš zbog čega si se rodio!”
Znaju li to oni koji danas žive od kredita? Znaju li to građani koji su naučeni da žive u skladu sa minimalističkim zahtjevima državne mafije?