Pitanje Crkvi: Nije li celibat oblik udruživanja istospolnih partnera?

Povezani članci

• POGLED IZBLIZA: Milanović i Plenković konačno se slažu, nacionalistički huligan Dodik za obojicu je – državnik
• Ne, nije trebao ići
• Trista godina samoće
• Varam te, varaš me . . .
• Islamska Država Hrvatska
• Godišnje izvješće o radu Vlade

Rasprava o uvođenju zdravstvenog odgoja u škole u RH potaknula je niz pitanja na koja se ne nalazi odgovora u instituciji koja je najviše doprinijela posljedicama prenapučenosti Planeta Zemlje.

Crkva, kao samprozvana braniteljica ljudskih prava „u ime Boga“ drži da je institucionalni okvir katolicizma rješenje za sva ljudska pitanja a protokoli kanonskog zakona ključ napretka temeljenog na tradiciji.

Iskustvenosti nigdje traga. Jedan dan praktičnog života normalnog građanina i građanke koji su glasovali za Ustav RH može pobiti dvije tisuće godina teorije o „zastupanju Istine“.

Crkva kazuje kako je neprirodno sve što je van obiteljskih okvira života. Pri tom se misli na neraskidivu vezu muškarca i žene po sakramentu ženidbe.

Pitanje cjelokupnoj javnosti:

Nije li celibat oblik udruživanja istospolnih partnera ujedinjenih u udruzi „Rimokatolička crkva“?

Da li ta i takva zajednica zna što je brak, odnosno obitelj sazdana na odnosu muškarac-žena kada (barem službeno) nema takvih iskustava?

Nije li nametanje iskustava i pogleda iz perspektive celibata drugima koji žive u drugim okolnostima i pod zakonitostima nametnutim u Katekizmu KC u najmanju ruku licemjerno i to isključivo zbog materijalnih (a ne duhovnih) interesa istospolne zajednice u celibatu?

Materijalni interesi su vezani za život na račun drugih koji svojim radom i davanjima doprinose razvitku jednog neprirodnog odnosa – radnik uzdržava sebe, obitelj i zajednicu istospolnog celibata koja mu nameće brak kao oblik udruživanja za bolje sutra a da ni sama ne zna što je to jer nema tih iskustava?

Strah od nasljeđivanja čini celibat idealnim mjestom lagodnog života na račun bračnog života i tuđeg rada.

Upozorenje na neprirodnost uvođenja zdravstvenog odgoja u škole samo je strah od povećanja broja istospolnih celibata na račun smanjenja bračnih zajednica po sakramentu „svete KC“.

Bračnih poreznih obveznika u tom slučaju bi bilo manje, a broj istomišljenika koji bi se pridružili celibatu veći.

Koliko bi se na taj način smanjili prihodi od katoličkih obitelji koji pritječu u kasu „istospolnog celibata KC“ nije teško izračunati.

Popis stanovništva u tom slučaju više ne bi bio relevantan za ugovore RH-Sveta Stolica jer više ne bi u njima moglo stajati – „imajući u vidu činjenicu da je većina stanovništva RH katoličko“.

Jer katolicizam je u naravi rezerviran samo za odabrane u katoličkim celibatima koji su, kao što sam već napomenuo – isključivo istospolni, a u njima nema mjesta sakramentu ženidbe niti posljedično obiteljskom životu i nasljeđivanju imovine i ostalih ovozemaljskih dobara koja u KC isključivo služe za odabrane po – celibatu!

Gdje tu nalazimo zdravorazumski odgoj i ljudska prava zagarantirana Ustavom RH?

Gdje u svemu tome stoji normalan građanin koji pošteno zarađuje za kruh, a da pri tom mora (želio on to ili ne) dio kruha dati bližnjem koji živi po teologiji vjeronauka koju je sam nametnuo kako ne bi morao i on sam zarađivati za kruh.

Lakše je propovijedati i živjeti preko zidina celibata nego živjeti po sakramentu ženidbe i nikad utvrđenom od strane KC – sakramentu vlastita rada. Jer taj rad čini čovjeka slobodnim. Ostalo su iluzije preko čijih granica žive oni koji ne poštuju ljudsko pravo na slobodu zagarantiranu Ustavom RH.

Autor:  Dominik Petris