Pismo Shimonu Peresu

Povezani članci

• Ponos
• Povratak Predraga Lucića: Boračko jezero svjedočilo trijumfu duha nad palankom
• Esad Bajtal: Biti vlast u ovoj zemlji znači samo obećavati i ništa ne raditi
• Šupci pred Saborom
• U susret Osmom martu
• Snježana Kordić u ‘Nu2’: Naši lingvisti nemaju dodira sa svjetskim pogledom na lingvistiku!

Marjan Hajnal

Magistar političkih nauka, nezavisni analitičar i publicist
Državljanin Izraela i Republike Bosne i Hercegovine
U Izraelu od 23. juna 1993.
1.4.2013.

PISMO SHIMONU PERESU

Tema: PROTESTNO PISMO ZBOG VAŠEG LIČNOG STAVA PREMA
NEZAVISNOJ REPUBLICI BOSNI I HERCEGOVINI

Gospodine Predsjedniče države Izrael, Shimon Peres!

Ovo nije prvo pismo koje Vam pišem. Prethodno je bilo za medije na bosanskom jeziku, a ovo će stići u višejezičnoj formi na adrese određenog broja ambasada u Izraelu i širom svijeta, na adresu UN, kao i Komisiji za dodjelu Nobelove nagrade u Oslu. A podrazumijeva se, i domaćim i stranim novinskim, elektroničkim i televizijskim medijima.

Iz uvodnog samopredstavljanja možete uočiti da imam dvojno državljanstvo, izraelsko i bosansko. U junu mjesecu napuniće se dvadeset godina od mog useljenja. Stigao sam sa porodicom, kao mnogi drugi, sklanjajući se pred ratnom stihijom koja je započela 1991. u tadašnjoj Jugoslaviji. Također, vidite da sam politolog po struci i za pretpostaviti je da dobro razumijem korijene i uzroke razbijanja socijalističke Jugoslavije. Mnogo teže mi je razumjeti da ste Vi u toj krvavoj podjeli zauzeli pristrasno stanovište, protiv međunarodno priznate nezavisne države Republike Bosne i Hercegovine (u narednom tekstu, kraće i ispravnije formulirano, Bosne). Veliku pogrešku i nepravdu, sa nepopravljim i neoprostivim posljedicama, činite ne samo narodima u Bosni i njenim građanima u prisilnom egzilu, činite i to da se Vašim pristrasnim stavom pomućuje tragičnost svih egzodusa jevrejskog naroda tokom povijesti, od Egipta, Babilona, Rima, do Španije, Njemačke i Rusije. Zar zaboravljate šta znači biti ubijen na svom pragu? Biti otjeran sa zemlje svojih pramajki i praotaca?

Ne iznenađuje me što griješite kao političar, čudi me da griješite kao laureat Nobelove nagrade za mir.

Ukazujući u dva navrata gostoprimstvo Miloradu Dodiku, predsjedniku fantomski nemoguće i neodržive bosanske unutarfederalne jedinice samoproglašene Republike Srpske, ozvaničene privremenim mirovnim rješenjem u Daytonu da bi se okončala agresija od strane Srbije, Crne Gore i Hrvatske na nezavisnu Bosnu. Zar Vas ta agresija ne podsjeća na agresiju na Izrael odmah po osnivanju nezavisne države 1948., i ratove 1956., ili 1967., 1973., ili na rat 1981.? Izrael se tih godina potpomognut međunarodnim faktorima mogao braniti i čak preći u kontraofanzivu, i osvojiti teritorije koje mu i nisu pripadale, a Bosni je uveden embargo na uvoz oružja. Bosna se ipak odbranila, ali u odnosu na Izrael, ni tada, 1992. niti bilo kada u svojoj hiljadugodišnjoj povijesti nikada nije prešla granice i napala svoje susjede na njihovoj teritoriji.

U ličnom žargonu označio sam Vas kao izraelskog Rishelieu-a, što biste mogli prihvatiti i kao kompliment. Pisao sam o Vama često, ali, nažalost, nikada mi niste davali povoda da Vas predstavim kao pozitivnu osobu, bilo zbog Vašeg kameleonskog pristajanja uz svaku vladu, bilo zbog odnosa prema Palestincima. Zašto konačno ne priznate poraz Vaše navodne mirovne misije i izraelskoj i svjetskoj javnosti ne saopštite da mira sa Palestincima nikada nije bilo i nikada neće biti? Da li Vam je toliko teško odreći se nagrade koja Vam i ne pripada? Prije dvadeset godina putovao sam slobodno po cijelom Izraelu, danas je to zemlja zidova i ograda. A plodna zemlja u Bosni posuta je minama koje još ubijaju djecu. Za takvo stanje krivim lažne mirotvorce.

Upadljivo je da ste među prvima čestitali novom rimskom papi izbor i pozvali ga da posjeti Izrael. Nema sumnje da će se on odazvati Vašem pozivu, kao i njegovi prethodnici, doći će, pape vole Izrael, posebno ovaj jezuitski koji nikada neće priznati šta zaista misli o Jevrejima i kakve ciljeve jezuiti imaju po pitanju Izraela. Ali Vi to znate. Ili, ne želite da znate. Ipak, iskoristite tu priliku da ga kao Nobelovac podsjetite na mir  na Balkanu, tj, na još nezavršeni rat u Bosni, apelujte da u ime evropskog i svjetskog mira katolički vjernici u Bosni priznaju nedjeljivost i nepovredivost zemlje u kojoj žive.

Za vrijeme Otomanske imperije Bosanci su u Hertzliji imali svoj malu komunu, sa džamijom vidljivom i danas. U Izrael je 1992. primljeno oko 4000 mojih sunarodnika, ali, primljeni su kao Jugoslaveni, u Udruženje useljenika iz bivše Jugoslavije. Ja i danas u svom pasošu nosim podatak da sam iz Jugoslavije, ali ne iz Bosne. Zato što u Izraelu Bosna nije priznata. A u UN jeste. Zašto? Da li zato što vjerujete da su Bosnu zaposjeli mudžahedini? Tako Vas uvjeravaju iz Republike Srpske i Vi u to vjerujete? Onda vjerujte i to da se bosanski muslimani jako dobro mogu sami oduprijeti militantnom islamskom fundamentalizmu, i to su već učinili, savladavši sve pokušaje ekstremizacije. Ima pokušaja uvoženja talibanizma i vehabizma iz arapskih zemalja, ali te pojave su sporadične i nemaju šanse da kod stanovništva zadobiju širu podršku. Jer, Bosanci/Bošnjaci su takvi, ne vole i ne trpe strane uticaje. Zato se ni moćna turska imperija nije uspjela zauvijek zadržati u Bosni.

Vaša pristrasnost prema Srbima je neutemeljena spram logike i povijesne stvarnosti. Srbi su prema Bošnacima vodili ukupno 11 genocida. A sigurno to već znate, da je Srbija bila prva „Judenrein“ teritorija u Europi pod nacističkom okupacijom. I da je od 1948. na teritoriji koju naseljavaju Srbi od 56 sinagoga srušeno ih je 40 nakon Drugog svjetskog rata, posebno poslije 1948. Bila je to jasna poruka i „bratska“ čestitka uz osnivanje Izraela – države cionista. Provjerite, i danas je u Srbiji među okorjelim neonacistima, teroristima i antisemitima „Mein Kampfh“ najčitanija knjiga. Za prevodioca i urednika beogradskog ćiriličnog prevoda „Hitler je posljednji heroj čovječanstva“.

Gdje Vi živite, gospodine Predsjedniče!? Nemoguće je da Vas beogradski i banjalučki „prijatelji“ o tome ne obavještavaju. Ili, bar, Mosad bi to morao znati. Zar Vas nimalo ne uznemirava sadašnji profašistički kurs politike u Srbiji u kojoj se reafirmira četništvo koje je bilo na strani njemačkih nacista? Koju ideologiju mira Vi zastupate kada podržavate genocid u Bosni? Zar Vam se ne čini da su već svojom pojavom i ideologijom širenja mržnje četnici najveći i najopasniji mudžahedini danas u Europi? Kakva je razlika između njih i afganistanskih talibana? Nema razlike, osim činjenice da talibani brane svoju zemlju. Pa i Izrael brani svoju zemlju od Hamasa i Hezbollaha i Islamskog Džihada. Utoliko je veza između Bosanaca i Izraelaca izravna i bilo bi logično da Izrael podrži cjelovitu Bosnu, a ne njenu militantnu mudžahedinsko-terorističku enklavu stvorenu na genocidu. Ili, i Vi, i to još kao dobitnik Nobelove nagrade, negirate odluke Međunarodnog suda u Den Haagu kojim je priznato da je protiv Bosne vođen genocidni rat, sračunat na uništenje Bosne i Bošnjaka kao naroda, da je vođena planirana agresija prije svega protiv bosanskih muslimana, ali i svih „ostalih“ Bosanaca među koje spadam i ja.

Mislim da je odlučujući faktor Vaše pristrasnosti generalna islamofobija koju su Vam svojom prljavom propagandom intenzivirali Vaši lažni saveznici tipa paradržavnog lidera, ustvari, izdajnika svoje zemlje, kao što je kriminogeni Milorad Dodik. Riječ je o bivšem ekonomskom kriminalcu, od kojeg se ne razlikuje Avigdor Lieberman i nije slučajno što se oni tako dobro slažu. Ali, otkud Vi u tom krugu antibosanstva“? Ne bi li Nobelovcu trebao biti stran svaki, i najminimalniji oblik ksenofobije? Posebno uvaženom mirotvorcu, Shimonu Peresu.

Vi i ja susreli smo se i rukovali dva puta, prvi put u Muzeju Izraela, drugi put tokom Vaše predizborne posjete Bat-Yamu. I žalim zbog tih rukovanja. Jer nisam znao da ćete se rukovati sa čovjekom koji ne priznaje svoju državu Bosnu. Bio sam predsjednik najveće podružnice pri Udruženju useljenika iz bivše Jugoslavije. Priredio sam obimnu knjigu, Antologiju stvaralaštva naših useljenika. Ali, dužan sam Vam postaviti pitanje: zašto se vratiše skoro sve izbjeglice iz Bosne i to još dok je rat trajao? Ne znate? Otjerali su ih Vama simpatični izvođači srbijanskog šumadijskog folklora u vrijeme dok su njihovi srodnici-četnici širom Bosne s istom odorom, tradicionalnim opancima i šubarama klali roditelje, žene i djecu Bošnjaka. I ja sam napustio to Udruženje kojem ne trebaju Bosanci, već samo biznismeni koji šuruju sa nacističkim ološem u Srbiji ili u „Republici srpskoj“, a pun ih je Izrael, koji podižu kapitalističke tendere na krvi nedužnih građana. Lično poznajem takve, a i Vi ste ih susretali. Postoji li Vaš kakav lični interes od transfera sa njima? Šta su bili stvarni ciljevi Vaše posjete Banjoj Luci? Oni dovode ratne zločince u Izrael, jedan je i uhapšen, ali se postupak ekstradicije odugovlači. Kako je moguće da se Vi kao mirotvorac ne angažujete na sprečavanju uvoženja dokazanog nacizma?

Gospodine Peres, ne doprinosite miru. Vaša politika nanosi štetu ne samo Bosni, ona pogađa interese i čestitih slojeva srpskog naroda koji je  već dovoljno stradavao zahvaljujući dušebrižnicima. Ukazivanjem audijencije, na crvenom tepihu, i to u dva navrata, rodonačelniku fašizma u eri moderne Europe, kriminalcu Miloradu Dodiku, stvorili ste jako negativan imidž prvo o sebi, ali i o Izraelu koji predvodite kao predsjednik. A o devalvaciji Nobelove nagrade za mir da ne govorim. Ako griješim, kao što Vam šaljem ovo javno pismo, na isti način ću Vam uputiti javno izvinjenje. Ako ne griješim, ima li nade da iskoristite sav Vaš svjetski renome i uticaj i hitno se založite za očuvanje Republike Bosne i Hercegovine? Vjerujem, gospodine Predsjedniče, da ćete se oduprijeti sujeti i da ćete dokazati (prije nego Vam istekne biološki sat, – ove godine proslavićete 90.-ti rođendan, kojeg Vam unaprijed čestitam sa uobičajenom izraelskom željom „do 120.-te“) da imate šire razumijevanje realnosti, od mog, možda, subjektivnog viđenja bosanskohercegovačke krize. Ako mislite dobro Izraelu, trebali biste uspostaviti analogiju između budućnosti države Jevreja sa budućnošću države Bosanaca. Bosna je povijesna zemlja, traje već čitav jedan milenijum, sa svim elementima državnosti. I, da ne zaboravim, nisam ksenofob, nemam ništa protiv pravoslavlja ni protiv Srba. U mojoj porodici ima nas svih, i njih, ali se ponajviše pročistio i opstao red antifašista koji su se boreći protiv nacista borili i za budućnost jevrejskog naroda tokom Holokausta. Ili, želite li možda, nakon Vaše podrške uništenju Bosne i etničkom čišćenju Bosne od Bosanaca, da ni mene nema i da Izrael postane Bosnien-rein?

Marjan Hajnal
Bat Yam,1. 4. 2013.