Petar Fehir: STRAH OD STRAHA

Povezani članci

• Je li Vučić razumio Hatidžinu poruku: Nemojte, sine, da se ovo ponovi
• Knjiga o neprijatelju kojeg nema i prijatelju kojeg se ne vidi
• Iz Evrope istjeruju mrtve, a iz Bosne žive!
• Boris Pavelić: Iščezavanje hrvatske alternative
• PJESNIK ARHITEKTURE
• Uzbudljiva prva tri dana Vriska: književnost kao konstantno propitivanje

Foto: Getty Images

Novonormalno je rodilo i novonenormalno. Produbljen je i mit da je normalno biti zdrav (kao da nije normalno i ne biti zdrav). Strah od neizvjesnog ishoda gotovo se izjednačio sa „strahom od smrti“.

Baš kad smo pomislili da joj se bliži kraj ona se ponovo vratila.
Još mrzovoljnija i gramzljivija. Više želja nego realna projekcija da smo se je kutarisati nije, naravno, imala nikakav realni temelj. Ne postoji, čega smo svjedoci, niti jedan „vrhovni svjetski autoritet“ u čiju bi se „istinu“ mogli pouzdati.

Vječni optimisti i dalje traže i čitaju uglavnom one retke koji šansu da ćete „stradati“ od posljedica zaraze statistički mjere s izgledom da dobijete jackpot.
Pesimisti opet opasnost vide u svakoj sjenci koja vam se približi na manje od metar i pol. Zabarikadirali su se u svoje sobičke, a ako već moraju na zrak onda tkaninama, folijama i tkoznavećčime pokrivaju svaki komadić svoje već izblijedjele kože.

Diletanti pokušavaju opet (zadnji primjer je loše režirana farsa iz zemlje Hollywood-a) raznim teorijama pronevjere i zavjere poentirati za osobnu korist.

Za ozbiljne analize, dileme, paradokse i čuđenja nema se vremena. Malo tko se bavi činjenicom da od najavljivane propasti globalne ekonomije nema ništa kada su indeksi najvećih svjetskih burzi na svom ATH – topu. I cijena nastambi se nakon proljetnog kratkotrajnog potonuća vraća na stare staze, a ni plaće se nešto ne smanjuju.

Slabo se uvažavaju i pokušaji ozbiljnih stručnjaka koji se pokušavaju koliko toliko racionalno odrediti prema problematici.
U polupraznim bolnicama i pritvorenim ambulantama ljetos su se medicinari „ubijali od posla“!? Država intervenira iz kese koja je gotovo prazna!? Planirana štednja predviđa ulaganja u novu vojnu opremu!?

Jedna je činjenica ipak suvisla. Ono što se ne može do kraja kontrolirati. To su posljedice posijanog straha. I pri tome uopće nije važno je li sve izmontirano, da li krizom upravlja „svjetska vlada“, velike korporacije, farmaceutski lobiji ili se sve dogodilo kao što se već stoljećima, u ciklusima, i događa.
Novonormalno je rodilo i novonenormalno. Produbljen je i mit da je normalno biti zdrav (kao da nije normalno i ne biti zdrav). Strah od neizvjesnog ishoda gotovo se izjednačio sa „strahom od smrti“.

Psihičke posljedice krize se počinju ogledati u povećanom broju depresija, za početak. Zatvorenost, nedostatak socijalnog kontakta, komunikacije pa i dodira (mnogi ignoriraju važnost fizičkog kontakta), nemogućnost sretanja najbližih mogli bi već uskoro zasjeniti sve ekonomske posljedice krize.

Čini se da se tim područjem gotovo nitko i ne bavi. A kako i bi kada, da bi došli do liječnika, morate prije toga dva tjedna biti zdravi!?
Te „uštede“ u konzumiranju „ostalih zdravstvenih usluga“ mogle bi ostaviti dugotrajne posljedice kada se objavi „dan pobjede“.

Vidite, nisam ni jednom, u osvrtu, morao upotrijebiti onu „riječ“ koja je gotovo najglasnija psovka današnjice.
Čini se da će nakon epidemiologa i ekonomista red doći i na psihologe i psihijatre.