PJESNIK ARHITEKTURE
Povezani članci
- Sjećanje na Admirala Mahića u Zvonu
- Gratz: Ovaj rebalans je samo novo zaduživanje za krpljenje budžetskih rupa
- Esad Bajtal: Rukopis “Simboli Venere” je pokušaj racionalnog pristupa iracionalnom ustroju ljudskog bivanja
- Zašto je potonuo Titanik?
- Salko Šarić: Šta je cilj izmišljotine sadašnjih organizatora Šantićevih večeri poezije?
- Hasija Borić: Dođi, Miljenko, mi smo u Sarajevu
Foto: aabh.ba
za svjetove svjetlina akademika Zlatka Ugljena zapisano
Prije nekoliko večeri u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine, prigodom otvaranja izložbe Jagode Buić čuo sam putem govorne interpretacije njegove kćerke literarno briljantan esej akademika Zlatka Ugljena o velikoj hrvatskoj umjetnici i njegovoj dugogodišnjoj bliskoj suradnici. Ugljen je sa rijetkom mjerom, znanstveno fundirano, a artistički razigrano zborio o čudesima likovnih Buićkinih postignuća. I dok je čitan ovaj esej smjernoga akademika mojim sjećanjem rojile su se njegove kreacije, kojima je obogatio našu likovnu stvarnost, ali i više od toga, naše živote je ovim graditeljskim čarolijama odvodio u nestvarnost rijetke arhitektonsko-likovne ljepote i harmonije.
Iskrsavale su u mojim mislima nestvarna Šerefudinova Bijela džamija u Visokom, hoteli vodama i kamenu hercegovačkom sasvim pristali Ruža u Mostaru i Bregava u Stocu, pa neumski vrtovi između sunca i mora iz kamena iznikli, pa rezidencijalne kuće, pa jahorinski hotel Vučko…
Posebno asociram na doprinos akademika Ugljena objektima sakralne arhitekture, kada su u pitanju crkve i samostani katoličke crkve u Bosni.
Ugljenov doprinos pri projektiranju Narodnog pozorišta Zenica (danas Bosanskog narodnog pozorišta) posljednji je povijesno gledano veliki arhitektonski uspon arhitekture u oblasti gradnje objekata kazališne bh. infrastrukture.
Pjesnik ahitekture, sav u svjetlinu zaronjen, Zlatko Ugljen je jedna od najvećih živućih umjetničkih konstanti vremena koje živimo i jedna od rijetkih spojnica stvaralaštva našega doba sa svjetskim umjetničkim dostignućima.