PARTIZAN KOJI SE NIJE DAO OMESTI

Povezani članci

• Šta se može, šefe, kad hrast nije balvan
• Policija otkrila razlog divljanja neonacista u Mostaru: Krivo je sunčano vrijeme
• Slobodan Dukić: Srpski v(r)isak iz Hrvatske
• Izložba “Obnovimo sinagogu u gradskom sjećanju”
• Druga strana levo – Susret antifašista i heretika
• Boris Dežulović: Naši prijatelji pederi i Srbi

Memento mori

Jure Galić 1921. – 2016.

Spavaj mirno druže Jure i sanjaj i Sutjesku i Neretvu i Romaniju i Zelengoru, sanjaj ljepši dio naših života, onaj iz titoističke prošlosti!

Kako je plemeniti Jure umro, je li bolovao? – upitah sina Jure Galića, popularnog televizijskog kamermana, koga svi od milja zovemo Gala, a on k’o iz topa, onako po hercegovačku odbrusi: „Ma nije, brate, umro je od starosti.“

Jure Galić je meni osobno bio svojevrsni svjetonazor, jasni vizir u vrijeme kada je, zasigurno bilo bolje, jer sve češće me pošteni Bosanci i Hercegovci, poglavito Sarajlije, pitaju, na ulici: „Gojeru, hoće li biti bolje?“ Ja im tad dizdarovski hitan odgovor šaljem: Bilo je bolje!!!

Jure Galić je bio književnik koji je svjedočio doba antifašističkog rata, doba obnove i izgradnje, doba uspinjanja i stasavanja, procvata Titove Jugoslavije.

Bio je širok čovjek, sa tolerancijom i mjerom u iskazu i ponašanju, pisac realističkog prosedea… Ali, nadasve Titov partizan koji se nije dao pomesti, čovjek moralne okomice, nesalomljivoga titovskoga revolucionarnog tipa.

Nisu ga mogli pomesti ni modni književni trendovi, a još manje kojekakve političke metamorfoze. Jer, bio je i ostao, samo i jedino Titov partizan!

Možemo se danas sporiti o mnogo čemu, pa i u stvaralaštvu, pa i u političkim uvjerenjima, ali zasigurno postojala je konstanta: sklopivši posljednji put svoje hercegovačke plave oči partizan Jure Galić je svim političkim modama i pripadajućim im kameleonstvima odrekao svaku mogućnost promjene svog uvjerenja. Nije Titovog partizana, ništa, baš ništa, moglo pomesti!

I zato, uzdignutog čela antifašisti Bosne i Hercegovine ispraćaju na sarajevskim Barama Juru Galića.

Jer, moj svjetonazor, pisac, partizanski ovjenčan Spomenicom, Nagradom ZAVNOBIH-a, književnim priznanjem Četvrti juli, moj Jure Galić je i dalje živ! Prkosi on i danas ustaškim koljačima i njihovim nemalobrojnim sljedbenicima, četničkim derikonjama, nacionalistima svih boja. Autor divnih proza Nepokoreno selo, Sarajevskog dnevnika, Pod nebom Biokova, Radi grumena zemlje, Na rubu beskraja, Prelom, Ljepota i strah svitanja, Vrijeme i ljudi, Jure Galić ostaje na straži, vječnoj straži revolucionarnog djela i stvaralačke imaginacije, koja je znala i umjela svjedočiti usprkos fašistima i njihovim apologetima.

Mirno spavaj druže Jure, čuvamo te mi, antifašisti, ali i svi oni kojima je poštenje u genima!

Čuva te i tvoja rodna Hercegovina, možda je tačnije kazati: onaj njen dio koji se opirao i opire negdanjoj ali i sadašnjoj ustašizaciji.

Spavaj mirno druže Jure i sanjaj i Sutjesku i Neretvu i Romaniju i Zelengoru, sanjaj ljepši dio naših života, onaj iz titoističke prošlosti!