Parlamentarni šupci, papci i papkari, odjebite!

Povezani članci

• Klin end šajni
• Zlatko Paković: Kad bi žene preuzele vlast…
• VIKTOR IVANČIĆ: DAULOV SINDROM
• KAD FTV RUŽI RS: GLE, KO IM KAŽE!
• PANAMA, OBEĆANA ZEMLJA: KAKO SMO PRATILI AFERU NAD AFERAMA
• Entuzijazam ponavljane farse

Protesti za JMBG, iako su formalno završeni, pokazali su da se građanska svijest kod Bosanaca i Hercegovaca konačno probudila iz hibernacije.

Nakon mjesec dana sarajevskih protesta očigledno je da su naši parlamentarci ozbiljno shvatili poruku sa ovog transparenta te su sukladno tome u galopirajućem odjebu, karakterističnom samo za njih, odjebali na godišnje odmore.

Neki u Grčkoj liječe traume zadobivene produženim boravkom u na radnom mjestu, neki u Španiji pokušavaju zaboraviti nemile scene ataka podivljalih šestomjesečnih beba, a oni patriotski nastrojeni parlamentarci šokove i pretrpljeni strah pokušavaju odagnati u neumskim vilama nasljeđenim od onih zlih i strašnih komunista.

Po svemu sudeći sarajevski protesti ili, kako su to nazvali naši zavisni i nezavisni intelektualci, bosansko proljeće je i formalno završeno.

Ne zato što su parlamentarci izglasali zakon o JMBG-u na državnom nivou ili što su ispunili bilo koji drugi zahtjev, već  isključivo iz jednog praktičnog i logičnog razloga. Ljudi koje smo mi izabrali i koji su indirektno krivi za smrt jednog djeteta već mjesec dana ne dolaze na posao, pa se sukladno tome postavlja pitanje koja je svrha protestvovati ispred prazne zgrade?

Logičan zaključak je da su protesti propali i da su nam naši političari još jednom pokazali koliko ih interesuje šta im narod u koji se zakljinju u toku predizbornih kampanja poručuje.

Međutim,  protesti za JMBG pokazali su da i u Bosni i Hercegovini (kakva je da je, naša je) sa svim svojim konstitutivnim i nekonstitutivnim narodima postoji univerzalni motiv koji prevazilazi svaku naciju i koji suštinski ruši temelje političkog sistema u kojem opstajemo isključivo kao veliki Bošnjaci, Hrvati ili Srbi.

Taj motiv nije isplata plata, uvezivanje radnog staža,  zaštita biljaka ili životinja već borba za život, ako ne za naše živote onda barem za živote nevine djece.

Postavlja se pitanje:  šta dalje?

Da li se trebamo pomiriti sa činjenicom da smo poraženi i da smo prepušteni na milost i nemilost bestidnim i besramnim majmunima kojima ni smrt djeteta ne predstavlja razlog zbog kojeg bi konačno počeli raditi svoj posao, za koji su svakako predobro plaćeni ili bi možda na nekim sljedećim protestima trebali, umjesto da im otpjevamo pet-šest  pjesama ispred praznog parlamenta, pokucat na vrata kuća ili stanova koje su svakako kupili od naših para.

Na to pitanje niko vam ne može dati odgovor osim vas samih.

Protesti za JMBG, iako su formalno završeni, pokazali su da se građanska svijest kod Bosanaca i Hercegovaca konačno probudila iz hibernacije u kojoj se nalazila zadnjih dvadeset godina.

Tačnije, pokazali su da se Valter konačno vratio, a šta će sad da im radi ostaje nam da vidimo.