Papu smjenila britanska obavještajna služba
Povezani članci
Hoće li nam sada netko od ovih naših genijalnih teoretičara zavjere otkriti da je i papu Benedikta Šesnaestog, baš kao i Ivu Sanadera, smijenila britanska obavještajna služba…
– Jesi li i ti, trafikant, šokiran papinom ostavkom?
– Nije papa, nekrste, podnio ostavku, nego se odrekao papinske službe.
– Znači: nešto kao Sanader?
– Kako možeš papu Benedikta Šesnaestog uspoređivat sa Sanaderom?!
– Pa ni papa ne bi imao ništa protiv. Nisam ja primao Sanadera u privatnu audijenciju, nego Sveti Otac, i to nekoliko puta. Možda nam sad netko od ovih naših genijalnih teoretičara zavjere otkrije da je i papa, kao i Sanader, otišao po nalogu britanske obavještajne službe…
– Nevjerojatno koliko ti je mozak kontaminiran! Čak ni Jadranki Kosor prva asocijacija uz papino povlačenje nije bila vezana uz Sanadera.
– Nego uz koga? Uz Boruta Pahora?
– Nisko, ali točno. Sjetila se kako je papa, njoj osobno, u teškim trenucima nakon potpisivanja Arbitražnog sporazuma sa Slovenijom, kada su obje vlade bile izložene žestokim napadima protivnika međunarodne arbitraže oko Piranskog zaljeva, pružio veliku, veliku potporu. I kako su napadi na nju i Pahora prestali čim je papa u siječnju 2010. pohvalio obje vlade zbog rješenja koje su pronašle.
– A da papa ne odlazi zbog sporazuma Vesne Pusić s Karlom Erjavcem?
– Misliš da je uvrijeđen što ni njemu nisu otkrili detalje o tom diplomatskom čudu na čudima?
– Ma ne mislim ja da je on toliko sujetan, već da mu je iz Svete Stolice u glavu došlo kako je vrijeme da se povuče, budući da više ne razumije šta se to događa u svijetu. Kladio bih se da je i vatikanska diplomacija ostala zbunjena pred sporazumom za koji svaka strana tvrdi kako je povoljniji za nju nego za onu drugu.
– A bi li se ti kladio tko će bit novi papa?
– Pa neće valjda kladioničarska mafija i tu umiješat svoje prste! Novog papu bira konklava u Vatikanu, a ne braća Šapina u Berlinu ili pobratim Dan Tan u Singapuru!
– Uopće nisam mislio na kladionice, iako one već imaju svoje favorite, nego na interno klađenje. Mislio sam da se ja i ti, evo sada ovdje, u piće okladimo hoće li novi papa bit kardinal Vinko Puljić ili kardinal Josip Bozanić.
– Daj, ne pričaj gluposti! Pa je li vidiš da se, prema prvim predviđanjima, čak i iz samog Vatikana, ne očekuje da novi papa bude Europljanin?!
– Zato ti i predlažem da se kladimo. Osim ako ne misliš da su ova dvojica toliki Europejci da nema šanse da budu izabrani.
– Prije će konklava izabrat Hansa Künga nego nekoga od njih dvojice.
– Možeš li ti uopće zamislit kako bi to izgledalo da je Hans Küng papa?
– Ne mogu, kao što ne može ni sam Küng. Kad su mu postavili upravo takvo pitanje, on je rekao kako bi to značilo da je prodao dušu za moć. Pametan čovjek! Vidio je kako mu je stari prijatelj Ratzinger propao u životu.
– Ma znao je on šta bi ga tamo čekalo i bez Ratzingera. Njega je još papa Pavao Šesti, ako ga se uopće sjećaš, pozvao u Vatikan, ali je Küng skužio da bi tamo – kako je rekao – »morao prihvatiti sve nezabludivo i zabludivo, istinito i neistinito, i protiv svoje savjesti na sve moguće načine reći ‘da’ i ‘amen’«.
– Možda se i Bozaniću jave slični problemi sa savješću?
– Misliš: ako ga izaberu za papu?
– A ti si baš siguran da je to toliko nemoguće?
– Teoretski je moguće, koliko i da papa postane onaj Marx što je napisao »Das Kapital«.
– Ne mislim ni ja, trafikant, bogznašta o Bozaniću, ali je stvarno malo previše da ga uspoređuješ s mrtvim komunjarom Karlom Marxom!
– Ma koji Karl Marx?! Govorim ti o kardinalu Reinhardu Marxu, nadbiskupu Münchena i Freisinga.
– E još mi reci da postoji i kardinal Groucho Marx, nadbiskup Hollywooda i Burbanka i veliki muftija Kalifornije…
– Ma nije problem što ti ne vjeruješ u Marxa, nego što pojma nemaš da Marx postoji i da je stvarno napisao knjigu koja se zove »Das Kapital«, i da ta knjiga predstavlja rajnhardmarksističku kritiku kapitalizma. Zamisli kako bi naši biskupi, kad bi msgr. Marx bio izabran za papu, lupali po neznabožačkom marksizmu!
– A kad se već toliko razumiješ u crkvena i crvena pitanja, kaži ti meni: je li istina da za papu ne mora bit izabran isključivo netko od kardinala, nego bilo koji muškarac kršćanske vjere kojega kardinali izaberu?
– Istina je.
– I da ne mora čak bit ni svećenik?
– Ne mora.
– Pa kad je već moguće da za papu bude izabran Marx, onda nije nemoguće i da bude izabran Zoran Milanović.
– Kakav Milanović?! Rekli smo da kandidat za papu mora bit kršćanin, a on je ateist.
– E, nije! Razotkrio ga je don Tonči Matulić. On kaže da naš premijer ima sve sakramente kršćanske inicijacije, ali da iz bizarnih razloga sebe naziva ateistom.
– Vidiš, sad si mi dao mislit…
– O čemu?
– O čudnim putima Gospodnjim.
– I šta ti je čudno?
– Ma ništa, ništa… Zapravo je posve normalno i očekivano da Milanović prije postane papa nego socijaldemokrat.