PAPA – JEDAN I JEDINSTVENI

Izdvajamo

• Ne samo da je borba za mir u svijetu postala, koliko god to patetično moglo zvučati, Papina borba, jer on definitivno kao jedini u nju ulazi bez ikakve računice. Sada njegova borba postaje i ona za istinu. I sigurno dobro zna da su bez pobjede u borbi za istinu, njegove šanse da ostvari pobjedu u borbi za svjetski mir – nikakve. 85-godišnji Papa ušao je u bitku svojega života. Njezin ishod ovisi o tome hoće li ga podržati ljudi širom svijeta, ne samo vjernici.

Povezani članci

• Dragan Markovina: Vrijeme je da konačno izađemo iz rata i proglasimo mir
• 2015. protiv ironije
• “Skup razuma” istovremeno u Zagrebu i Splitu
• Maja Gasal Vražalica: Visoki predstavnik mora pod hitno nametnuti zakon o zabrani negiranja genocida
• Bilježnica Robija K.: Makroekonomija
• Srbi, jebo vas Mladić!

Foto: REUTERS/Guglielmo Mangiapane

Da je Papa jedan, to zna ne samo svaki katolik, nego svatko tko ima iole pojma o svjetskim religijama. No, o tome ovdje ne govorimo.

​Da je ovaj Papa jedinstven, to zna svatko tko makar i površno prati njegovo djelovanje od početka pontifikata, doslovno od onog njegovog, za poglavara rimo-katoličke crkve posve neuobičajenog, ‘Dobra večer’ upućenog vjernicima na trgu svetog Petra, neposredno nakon što je izabran za Papu. No, ni o tome ovdje ne govorimo.

​Pa o čemu onda? Govorimo o činjenici da je ovaj Papa, Franjo ili Frane – kako vam drago, izrastao u jedinstvenu ličnost na svjetskoj sceni, da se profilirao kao netko tko se ne boji ići u korak s vremenom, (pa i konzervativnom krilu Crkve usprkos), ali se isto tako ne boji ni izreći ono što misli, čak i ako to nije u suglasju s većinskim raspoloženjem – i političara i medija, pa slijedom toga i javnosti – na Zapadu. Nije oklijevao osuditi trku za profitom, bio je jasan u kritici kapitalizma, nije se suzdržavao od oštrih riječi kritike upućenih onima koji prodajući oružje ugrožavaju mir u svijetu, a primjetno je disonantan u odnosu na ‘zapadni narativ’ i onda kada govori o ratu u Ukrajini.

​Eh da, Ukrajina. Dakle: ceterum censeo, Rusija je napala Ukrajinu, prekršivši time norme međunarodnog prava i Povelju Ujedinjenih naroda. Jasno? Jasno! Dobro, idemo dalje.

​I što je sada taj Papa koji nikako ne dozvoljava ‘našem blaženiku’ ulazak u krug svetaca, opet učinio? Kakvu sablazan? Nikakvu, učinio je naprosto ono što bi svaki odgovoran političar, da državnike i ne spominjemo, trebao učiniti. Odnosno, što je već odavno trebao učiniti, a nije. Nijedan nije! Osim Pape koji je jasno rekao kako stvari stoje i odbio se bespogovorno svrstati na bilo koju stranu.

​Osudio je, naravno, rat i ratne strahote, osudio je ‘brutalnost što je pokazuju ruske trupe u borbi protiv Ukrajine’ koja je pokazala ‘hrabrost’ u samoobrani (Slobodna Evropa/Radio Sloboda, pod patronatom američkog Kongresa). Tu ocjenu, naravno, ne prenosi ruska državna novinska agencija Tass koja, međutim, u naslov stavlja ono što i jest bitno, a što zapadni mediji gotovo stidljivo sakrivaju unutar svojih izvještaja (s izuzetkom britanskog Guardiana).

​Već i sama ta činjenica, da jedni – naime – nešto stavljaju u naslov, a ostalo prešućuju, dok drugi insistiraju na određenim naglascima, a ono što im ‘ne odgovara’ tek usputno spominju, govori koliko je teško u današnjim prilikama steći iole objektivnu i cjelovitu sliku ne samo stanja na ratištu, nego – što je još mnogo važnije – onoga što je prethodilo ratu.

​A sada ono bitno, ono ‘skandalozno’. Papa je, dakle, doslovno rekao kako je rat u Ukrajini možda ‘na određeni način bio isprovociran ili nije spriječen’. Nečuveno! Pa do sada nam je barem ‘sve bilo jasno’. Znalo se, da se poslužimo distinkcijom tako omiljenom u Hrvatskoj, tko je agresor, a tko je žrtva. I sada dolazi Papa s nekim svojim idejama o ‘isprovociranom ratu’! Ovome autoru, ali i još nekim analitičarima širom svijeta (ne mnogobrojnima, nažalost) može biti samo drago što su u Papinim riječima našli potvrdu onoga na što su upozoravali od samoga početka rata u Ukrajini; da, naime, taj rat ‘nije pao s neba’, da postoji njegova prethistorija, da postoje i povodi i dublji uzroci.

​I to je ono o čemu je progovorio Papa. I još o nečemu. Da se, naime, interpretiranje rata ne može svesti na razlikovanje između Dobra i Zla, odnosno kako je on to formulirao, a prenosi britanski Guardian, ‘moramo se odmaknuti od šablone Crvenkapice u kojoj je mala Crvenkapica dobra, a vuk je zao’. I da bi bilo do kraja jasno o čemu govori, dodao je: ‘Najveća je opasnost u tome da mi vidimo samo rat i okrutnost rata, a ne vidimo cijelu dramu što se odvija u pozadini rata’. Tako ga citira na samome početku teksta ruska agencija Tass, a prenosi također, ali unutar teksta, nakon naglašavanja osude okrutnosti ruskih trupa, i Radio Slobodna Evropa/Radio Sloboda.

​I da ne bi bilo nikakve dileme o njegovim pogledima, Papa je neizravno osudio i one koji zatrpavaju Ukrajinu tonama i tonama naoružanja i streljiva, pothranjujući iluzije predsjednika Zelenskog i kruga oko njega (a još više kruga iza njega) da Ukrajina u ratu može pobijediti i da će u konačnici vratiti i poluotok Krim koji je od 2014. u sastavu Ruske Federacije. Upozorio je, naime, na interese onih koji iskušavaju i prodaju oružje. ‘To je vrlo žalosno, ali na kraju krajeva sve se svodi na to’, bio je kategoričan Papa koji je ponovio i ono što je nedavno izjavio, a što je bilo gotovo prešućeno na Zapadu, da Atlantski pakt ‘laje’ pred vratima Rusije, a da je trebalo biti jasno, kako Rusija to neće dozvoliti.

​Sada je poglavar Rimokatoličke crkve samo precizirao kako je tu ocjenu čuo od jednog ‘mudrog državnika’ (kojega nije imenovao), ali ne samo da se od nje nije distancirao, nego ju je ponovio. Što je logičan uvod, ili logično objašnjenje teze o tome da je ‘rat na određeni način možda bio isprovociran’. Koliko oprezno, toliko i jasno formulirane teze, ali u kontekstu tekućeg propagadnog rata što prati onaj na bojištima, to je ravno – da se poslužimo izrazu bliskome Crkvi – svetogrđu. Papa se usudio posumnjati u ono u što javnost na Zapadu (SAD i EU) kreatori propagandnog (i ne samo propagandnog) rata tjeraju da bespogovorno vjeruje otkako je rat počeo, zapravo još od jeseni prošle godine, kada su s približavanjem roka završetka plinovoda Sjeverni tok 2 učestale najave na Zapadu u tome kako se Rusija sprema napasti Ukrajinu. I da, Rusija zaista jest napala Ukrajinu, ali je Papa svojom izjavom otvorio prostor barem sumnji je li do toga moralo doći. Odnosno, upozorio je da se rat ne može promatrati izolirano, nego samo i jedino u širem kontekstu.

​Zanimljivo, nastavak teze o mogućoj isprovociranosti rata, naime da rat nije spriječen, nije – barem koliko je ovome autoru poznato – prenio ni jedan relevatni izvor na Zapadu.

​Papa je itekako svjestan toga kako će ga, nema sumnje, kvalificirati svi oni kojima se njegove izjave neće svidjeti. Pa je stoga sam sebi postavio pitanje je li on time što govori stao na stranu Putina. I odmah odgovorio: ‘Ne, nisam i bilo bi pogrešno tako pojednostavljivati stvari.’ Ali je isto tako odbio i stvari gledati u odnosu crno – bijelo. I svima time potvrdio da je jedan i jedinstven.

​Ne samo da je borba za mir u svijetu postala, koliko god to patetično moglo zvučati, Papina borba, jer on definitivno kao jedini u nju ulazi bez ikakve računice. Sada njegova borba postaje i ona za istinu. I sigurno dobro zna da su bez pobjede u borbi za istinu, njegove šanse da ostvari pobjedu u borbi za svjetski mir – nikakve. 85-godišnji Papa ušao je u bitku svojega života. Njezin ishod ovisi o tome hoće li ga podržati ljudi širom svijeta, ne samo vjernici.

​Kako stvari stoje, taj je ishod u ovome trenutku krajnje neizvjestan. No, bilo kako bilo, Papa je rekao istinu, odnosno barem otvorio prostor svima koji je žele saznati. A u današnjem svijetu to nije malo. Dapače, to je neizmjerno mnogo.