Ozakoniti bezakonje

Najava zakonske legalizacije ilegalne gradnje nadvija nad hrvatski prostor novu opasnost, naviještajući da će prostorni kaos, u kojem se svojedobno pokušao uvesti kakav takav red, sada postati još veći. Naime, Vladin savjet za prostorno uređenje (postoji li još ili je izmijenjen?) snimkom je stanja početkom 2005. godine ustanovio da je (ne)gospodarenje prostorom, u kojem se gradilo i vršljalo stihijski, bez građevinskih dozvola, kontrole i ikakve represije, dovelo ne samo do prostornoga kaosa, nego i devastacije hrvatskoga kulturalnog prostora. Podneseni izvještaj Vladina savjeta odmah je dobio naziv »Knjiga srama«, što upečatljivo govori o razmjerima već do tada počinjenih šteta, pogotovo u priobalju i zaštićenim područjima diljem Hrvatske. Pokušaj uvođenja reda rušenjem bespravne gradnje, koje je postupno gubilo dah, donošenjem nove zakonske regulative koja je uključila i kaznenu odgovornost, propisivanjem obaveze donošenja prostornih planova u zadanom roku, samo je za trenutak zaustavilo daljnje divljanje u prostoru. Zašto?

Pritisci raznih investitora kojima se nastojalo pogodovati na raznim pa i najvišim razinama, zacrtane su smjernice počeli zaokretati u neželjenim smjerovima. Najupečatljiviji je onaj koji je izborio i apsurdni Zakon o golfu kojim se »Knjiga srama« podebljala. Njime je zaobilazno ipak omogućena dalja betonizacija i apartmanizacija zemlje, čemu se prvotno htjelo stati na kraj. I to na najatraktivnijim mjestima, uglavnom uz more, čime će se uništiti postojeće prostorne vrijednosti i ugroziti baština. Apartmanizirani golfski tereni tako otvaraju vrata drugim megalomanskim projektima, što su minulih godina ipak s razlogom odbijani, a kojima investitori velikih apetita agresivno kreću u daljnju devastaciju najvrjednijih područja. S tim ciljem, a i očekivanjem obećane liberalizacije propisa, već su otkupljena golema poljoprivredna zemljišta, što će se laganim zahvatom pretvoriti u građevinska i tako ponovno omogućiti bujanje profitera kojima je jedina želja isisati maksimum iz dragocjenoga hrvatskog prostora. Tima i takvima već je omogućeno da iscrtavaju prostorne planove po vlastitoj mjeri, ulažući malo, a izvlačeći puno dobiti. Prikazujući se pritom dobročiniteljima! Zašto ti dobročinitelji ne ulažu u nerazvijena područja? Zašto se golfski tereni ne grade u Obrovcu ili Benkovcu, primjerice? Bi li i tamo vrli investitori sagradili tristotinjak vila i viletina i nekoliko hotela? Ne bi. Tamo bi vrlim investitorima u golf bio dovoljan jedan hotel ili motel, kao što je to dovoljno i drugdje u svijetu. A kod nas su zinuli na obalu! I još bi im Hrvatska trebala osigurati infrastrukturu. Njima i svim ostalim investitorima kojima se ulaguje. Hoće li onda i svim bespravnim graditeljima, koji su formirali čitava naselja, iz lokalnih i državnih proračuna osigurati tu infrastrukturu?

Što će tek biti kad se ozakoni bezakonje? Kakve su predradnje za to učinjene? I je li zakon što se ima donijeti po hitnom postupku, a koji derogira prethodni, za to osigurao vrijeme? Nije li to opet ustupak takozvanoj Europi? Jesu li striktno određeni prostori u kojima su nemogući bilo kakvi zahvati, pogotovo megalomanski (koji nam se uglavnom nude)? Postoji li popis lokacija, pogotovo u nerazvijenim područjima, u kojima su potrebna takva ulaganja? Ili će svakome po brzom postupku biti omogućeno da radi što ga je volja, da primjerice raspolovi otok Pag i još ispred njega sagradi umjetni otok? Zar smo stvarno toliko obnevidjeli da ne znamo čuvati vlastite vrijednosti? Zar ne čujemo upozorenje drugih: otiđite u Hrvatsku dok još nije kasno, dok još blista u svojoj ljepoti? Ili žudimo za debljom »Knjigom srama«?

Vjesnik