Ovo je pobjeda koja obvezuje: što znaju i mogu moraju pokazati odmah

Povezani članci

• Veliki prasak
• Mirsad Tokača: U parlamentu sjede oni koji dijele ciljeve koji su se htjeli postići genocidom
• Međunarodni potkivači konja
• Hrvatski guverner i njegovi saradnici pod financijskim nadzorom
• Dragan Markovina: Lustig na barikadama
• Kojović upitao vlast: Šta činite da bh. građani ne budu žrtve hrvatskog nuklearnog otpada?

Pobjedi se, kažu, ne gleda u zube. Kukuriku koalicija predvođena SDP-om u ovom trenutku ne treba razbijati glavu je li uvjerljiva pobjeda, ravna onoj iz 2000. godine, više posljedica kraha HDZ-ovog dugogodišnjeg »menadžmenta u politici« ili njihove oporbene koalicijske strategije, koja je uključivala i čekanje da im jabuka vlasti sama padne u krilo. No, morala bi ih zaboljeti glava ako su doista svjesni, dakle ne samo kroz verbalne iskaze u propagandne svrhe nego i intimno, u kakvom su stanju zemlja i njeni građani. Čeka ih dug i mučan put, pun iskušenja. Problema je mnogo, očekivanja građana su velika, a posao nove vlasti prezahtjevan da bi imali pravo na olako poigravanje povjerenjem koje su dobili. Ovo je pobjeda koja obvezuje, a Zoran Milanović i njegov tim neće imati uobičajenih sto dana poštede. Ono što znaju i mogu moraju pokazati odmah.  

Na razvalinama koje je ostavio HDZ ipak se pojavila nada da bi se u Hrvatskoj mogao obuzdati korupcijski karcinom koji već desetljećima sustavno uništava zemlju. To je prvi i temeljni izazov koji nova vlast ne smije proigrati. Hrvatska se ne smije vratiti nazad u doba stranačkog zuluma i reketarenja od kojeg će strijepiti pravosuđe, javne i privatne tvrtke, mediji i svi građani. Ako se HDZ na čelu s Jadrankom Kosor hvalio da je »otvorio vrata« borbi protiv korupcije, koliko god je to bilo patetično i praktički više znak mirenja s nemoći stranke da obuzda proces koji je ionako krenuo nego vlastite »dobre volje« za pobjedom nad korupcijom, od Milanovića i društva se očekuje da ga više ni po koju cijenu ne zatvaraju. 

    Drugo, kako živimo u vremenima u kojima sve korporacije, domaće i strane, manje ili više moćne, pokazuju strastvenu želju za kontrolom politike, Kukuriku koalicija polaže još jedan veliki ispit. Kada dođe vrijeme odlučivanja, donošenja zakona i razvojnih projekcija, građani ove zemlje bi rado željeli vjerovati da će se nova vlast držati izbornog »ugovora s biračima/građanima«, malim ljudima i poduzetnicima koji još uvijek vjeruju u slobodno tržište, i neće prodati dušu onima kojima je, s njihovim monopolima i kartelima, isključivo stalo do moći i uvećanja svog bogatstva na uštrb daljnjeg društvenog rasula i pojedinačnih ljudskih patnji. 

    Treće, ne bude li nova vlast na čistu sa spomenutim principima poštenog i pravednog vladanja, neće biti ništa ni od financijske konsolidacije države i njenog proračuna, a onda ni od nužnih reformi, od državne uprave do biračkih popisa. Sve će se one nasukati na neraspoloženju i nepovjerenju građana uvide li da su još jednom obmanuti. 

    Četvrto, apsolutna pobjeda obavezuje parlamentarnu većinu da ne zaboravi kako postoji i oporbena manjina. Demokracije nema ako se čuje samo jedan glas. Iskustvo arogantnog HDZ-a, sada najveće opozicijske stranke, opominje. 

    Peto, nova vlast ne smije zaboraviti ni veliku izbornu apstinenciju. Dug je put do povratka povjerenja u političare i političke stranke, a tako je lako sve uprskati. 

    Novu vlast dakle treba suditi po djelima, a ne onome što je prije izbora obećala, kontrolirati je svakodnevno i bez milosti.

Novi list