Otkrivam: Belgijanac u Sarajevu

Povezani članci

• Tri u Film, Ismar Mujezinović, Jasenka Kratović i Aleksandra Nina Knežević u Zvonu
• Mit o Halijardu
• Britanski ambasador posjetio Alfa Energy Group
• Petar Jeleč: Dvadesetogodišnja ljubav još uvijek traje
• Basara: Sve tajne srpske guzice
• Bauk komunizma

‘Europa mora spasiti Sarajevo, biser skriven među planinama’. A onda u Nota Bene mudro preporučio: ‘da biste bolje razumjeli ovaj grad pročitajte knjige Aleksandra Hemona  i pogledajte film ‘Valter brani Sarajevo’. Da biste razumjeli rat  pogledajte filmove ‘Welcome to Sarajevo’ i ‘The Hunting party’.

Piše: Nada Zdravič

Koliko god se u Bruxellesu i na europskim televizijama posljednjih mjeseci neprestano govori o Hrvatskoj – opet nije dovoljno. Znanja nikad dosta, a ni ponavljanja, očito.

Prije par dana je u Bruxellesu otvorena velika i reprezentativna izložba majstorski snimljenih fotografija Hrvatske. Visoki bruxelleski funkcioner se tik pred otvaranje izložbe obratio šefu hrvatske delegacije i upitao ga: ‘A odakle ste Vi  iz Hrvatske?’ Šef hrvatske delegacije je odgovorio: ‘Iz glavnog grada’. ‘Aha, iz Dubrovnika’.

William Leymergie, novinar,  voditelj i producent jutarnje informativne  i kulturne emisije Télématin na javnoj televiziji France 2 je 5.  jula najavio reportažu o Splitu, pa kaže: ‘Evo kako izgleda glavni grad Hrvatske, Split’. Kad ga je autorica reportaže upozorila da je to možda glavni grad ‘preko ljeta’, da malo ublaži gaf, William Leymergie pokazuje zanimanje za mirno more ispred Splita, i pita: ‘A koje je ovo more ?’ Ono što je nekome jasno k’o dan, drugom je mrkla noć. Da je Split udaljen od Pariza 20 000 km, pa da su se znanja pobrkala ili izlapila – u redu. Ali Split je u istom morskom dvorištu kao i Nica i Cannes i San Tropez.

Nisu nam bez razloga stari Rimljani ostavili u amanet poslovicu ‘Ponavljanje je majka znanja’. I zato pozdravljam što je središnji belgijski dnevni list Le Soir 4. jula na dvije strane objavio reportažu o Sarajevu. Sa nadnaslovom ‘Okrivamo gradove koji se ponovno rađaju’, u serijalu ‘Jedno ljetno veče-Feniks gradovi’, tekst su nazvali ‘Sarajevo, zemlja svih mješavina’. Glavni grad Bosne i Hercegovine je predstavljen u seriji šest gradova, nakon Lillea, Liverpoola i Bilbaoa, a slijede reportaže o Malmeu i Drezdenu. Opremljen geografskom kartom Balkana, tipičnom fotografijom grada snimljenom iznad Vjećnice, sa fotkama jedne od padinskih ulica, sa gelenderom i kaldrmom, Morića hana, kazandžiluka i Tunela. Tekst ima podnaslov ‘Prošetajte od središta grada do spomenika rata, i nemojte zaboraviti na prirodu’. Tu je i podsjetnik sa povjesnim informacijama pobrojanim od I stoljeća (‘Rimljani se naseljavaju pored izvorišta rijeke Bosne’) sve do 1995.

I sad navodim šta je sve novinar zabilježio za uvod ‘Sarajevo počinje aerodromom (koji je obnovljen u vrijeme XIV ZOI) i završava se Vjećnicom’. ‘Sarajevo je mali grad oduvijek na raskršću carstava. Zemlja dobrodošlice, kosmopolitska’. Pa kaže: ’Sarajevo je jugonostalgično, od II svjetskog rata do 90-ih biti Sarajlija je značilo imati posao, ljetovati na moru i provoditi produžene vikende u vikendici na planini’. ‘Sarajevo nije nikad imalo veliko skijaško ime, nego je zaokupljeno košarkom i rock’n’rollom  svjetla grada usmjerilo ka gradskim legendama nestalim na prekretnici trećeg milenija, Mirzi Delibašiću i Davorinu Popoviću. A ‘Pjevač’ Indexa je bio i vlasnik kafea u Ulici Valtera Perića, heroja otpora iz II svjetskog rata. Davorin i Mirza su uzori današnje mladeži’, opisan je i kip u parku u Miss Irbinoj …Novinar Philippe Deprez je uočio nezaposlenost, korupciju, političku krizu i nekorehentan Ustav, ali zaključuje ‘Sarajevo ima iznenađujuću snagu!’ ‘Bez obzira na solidarnost u vrijeme ‘najduže vojne opsade u moderno doba’, ‘Sarajlije danas pate od sindroma koji vas se ne tiče’, i ‘Sarajlije su ljubazne. Ovdje je susjed kralj, a turista dobrodošao. Na ulici vas niko ne napada’.

Opisao je i nedavne junske događaje, kad su Sarajlije, ‘čekajući bolje dane, ozlojađeni političarima, izašli na ulice i iznenadili parlamentarce’, pod romantičnom parolom ‘Vratiće se Valter’. Spomenuo je i Richarda Hoolbrookea, i Amerikance koji su ‘stvar prepustili Europljanima’ , a bez velikih rezultata. I zaključuje analizu ‘Europa mora spasiti Sarajevo, biser skriven među planinama’. A onda u Nota Bene mudro preporučio: ‘da biste bolje razumjeli ovaj grad pročitajte knjige Aleksandra Hemona  i pogledajte film ‘Valter brani Sarajevo’. Da biste razumjeli rat  pogledajte filmove ‘Welcome to Sarajevo’ i ‘The Hunting party’.

Za šetnje i obilaske autor teksta Philippe Deprez preporučuje: Vječna vatra, Katedrala, kafići, chic dućani i odjednom – otomanski dio grada. Markthalle, igrači šaha, Pravoslavna crkva, niska gradnja na Baščaršiji, Slatko ćoše (Coin sucré) gdje obavezno treba popiti kafu (‘siroter un café’), Templ, ćevabdžinica nekadašnjeg nogometaša belgijskog FC Liègea Tarika Hodžića …Gazihusrevbegova džamija, voda sa česme na Baščaršiji, Morića han, Bezistan, Sebilj, kazandžiluk, Vjećnica, Muzej Gavrila Principa, Latinska ćuprija, Pivnica, Konak, Bistrik, Vratnik, Park Prinčeva, Zetra, okružena grobljima; tramvajem do Ilidže, Snajper aleja, Muzej Revolucije, Holiday Inn, Skupština, Muzej tunela, kočijom do vrela Bosne.

Kao da je novinar već zavolio Sarajevo, o Sarajevo Film Festivalu piše: ’vrlo kvalitetan program i praznična atmosfera koja drži cijeli grad na nogama’. Književni susreti, Jazz festival, Noći Baščaršije … A ako imate vremena – obiđite planine. Jahorina, Bjelašnica i Igman imaju ‘zavidan smučarski prostor sa odličnim cijenama i nenadmašnom atmosferom’. Pa produžite do sela Lukomir na 1500 m nadmorske visine, do Rakitnice, i pripremite se – ‘dah će vam oduzeti’, a onda nastavite do Nacionalnog parka Sutjeska’…

I ni to nije bilo dovoljno, novinar je potražio i strance i upitao i njih za mišljenje. ‘Sarajevo je prekrasan grad koji raste, postaje prava prijestolnica, prebogata u svojoj multikulturalnosti’, rekli su Francuzi Cécile i Gautier. A Belgijanka Griet, koja organizira putovanja-posjete umjetničkim spomenicima, i to radi za Muzej suvremene umjetnosti iz belgijskog grada Ganta,  ima ovakve dojmove: ‘Sarajlije su pune entuzijazma, za razliku od Belgijanaca koji kao da su blazirani, ljudi su ovdje vrlo kultivirani i tu se osjećate dobrodošli. Sarajevo je mali grad, mješavina svega, kao Istanbul, i fascinantan’.

Kao što je tačno, a na neviđeno, to jest na nepročitano, rekla jedna za mene sasvim posebna osoba: ‘Čovjek se raznježi kad neko o njegovom gradu nešto lijepo napiše’.

A uz ovaj tekst, koji je vjerojatno za mnoge iznenađujući, dodala bih onu preporuku ‘Nemojte nikada o sebi ništa ružno govoriti. Drugi to rade – mnogo bolje od vas’. Tako se nemojte ni hvaliti. Pustite da i to učine – drugi. Ide im od ruke. A imaju i pravo na – svoje mišljenje. To kaže ono široko, šaroliko, kosmopolitsko Sarajevo, koje je zapalo za srce i oko novinaru središnjeg belgijskog lista LeSoir Philippeu Deprezu.

Nada Zdravič

5. juli 2013.