Osmi mart: SASVIM LIČNA PRIČA

Povezani članci

• Što je to – fašizam?
• Izbori o identitetu
• Čović i HDZ ni ove godine nisu dopustili Mostarcima da biraju
• Dežulović: Kako su arheolozi spalili Begovu džamiju u Foči
• Ladislav Babić: Nadmenost Zapada
• Bošnjačko – muslimanske hurmašice, hrvatsko-katoličke štedne knjižice, srpsko-pravoslavne studentice i ostali “huligani” u zajedničkoj borbi za evropski – građanski Mostar

Piše:  Zijad Burgić

U vas je, u Australiji, već uveliko novi dan, 8. mart, nekad se to u bivšoj nam zemlji slavilo kao praznik – Dan žena. Ako slavite ili ako imate neki drukčiji pomen na taj datum, onda vam želim posebno lijep dan i duševni mir.

Ne znam kako je u Australiji, ali ovdje u Kanadi se 8. mart obilježava dosta mizerno. Istina, neke naše djevojke su vidim organizovale svečanu večeru u jednom restoranu u Gradu. Nostalgični pokušaji doživljavanja prošle sreće. Lijepo je i ovako, nostalgija je ono što nam često daje smisao da izdržimo.

Moja majka, sjećam se, koja i nije nešto držala do tih socijalističkih praznika, svakog 8. marta bi otišla sa komšinicama u Dom kulture na proslavu. Čak i u doba rata. Uvijek se, činimi se, nakon toga vraćala kući sretna. Posljedica druženja sa znanim i prijateljski raspoloženim susjetkama.

Rijetko je sa tih proslava bilo nekih vijesti za “čaršiju”. Muškarcima je  bilo zabranjeno da ulaze u salu, osim Galibu Tinjiću. On je tu privilegiju imao jer je bio na neki način u organizaciji događaja, a bio je spreman i da primi šale na svoj račun.

Ponekad, ne direktno nama djeci, bi mati ispričala neku od tamošnjih šala, a najvruće su bile one koje je pravila Sejda Čeparinca ili Fehra Barakova.Nisu zaostajale ni druge žene, da ih ne spominjem…

Moram pomenuti da je jedna od Sejdinih šala, tako sam ja razumio iz priče koje su sutradan vođene za kafom u našoj kući, bila i vađenje ogromnog gumenog “dilde”. To je u takvoj atmosferi među ženama u konzervativnoj sredini izazivalo nesvakidašnje reakcije i komentare.

Vjerovatno će u mom Puračiću i danas obilčježiti 8. mart. Upućujem njima, mojim susjedama najtoplije pozdrave i čestitke.

Majka je umrla prije deset i više godina, a proslava osmog marta je tako za mene samo još jedan nostalgičan događaj iz bliske prošlosti.

Nekada zamišljen datum da ukaže na svu težinu socijalnog položaja žene u industrijaliziranom društvu, koji je rođen na ovom tlu, polako se pretvorio u zaborav upravo ovdje u Americi.