Nikad veći intelektualni šamar Hrvatska nije dobila nego kad je bolesna Partija porodila Jacu
Povezani članci
Imala je ova zemlja svakakvih premijera, imala je ova država čelnih političara od svake vrste. Upravljali su nama, kao sa stokom, birokrate i tehnokrate, komunisti i kapitalisti, manipulirali su nama nacionalisti, šovinisti, nacional-boljševici, kriminalci, banditi, zgubidani i nasilnici, smiješio se sa naslovnih strana svakojaki polusvijet.
I sve smo to, eto, preživjeli, istina sa određenim posljedicama.
Ali nikada, ama baš nikada, na politički pijedestal hrvatske nacije nije bila osoba koja je tupa, glupa i neupotrebljiva, nikad vladom nije šefovao netko tko je neobrazovan i sa primitivnom inteligencijom.
Velim, bilo je tu diktatora, mafijaša, šaljivđija, švercera, pohotnika, svašta je tu bilo što, kako bi u Dalmaciji rekli, ni pas sa maslom polizao ne bi.
Ali, nije bilo budala.
Jadranka Kosor nije osoba koju bi umno trebalo politički analizirati. Ja sam to nekoliko puta pokušao i ispalo je užasno. A ono što sam od kolega pročitao bile su benigne medijske ekvilibristike, sa elementima ulizivanja, čuđenja ili nedovoljno jasne kritike.
No, prava istina leži upravo u tome što je Život i Sudbina, bolesni partijski mehanizam iznjedrio situaciju da upravo Jadranka Kosor presjedava Vladom navodno ozbiljne, čak europske države. Mučno je to gledati i slušati. A o svemu, kao svaka budalica, zna sve. U televizijske kamere govorit će o brodovima, pčelama, autizmu, presađivanju bubrega, kamatama, anuitetima, molekularnoj biologiji, atomskoj fizici, makroekonomiji, teatrologiji, zemljotresu, upali sinusa, cestama, željeznicama, mostovima, govorit će o usamljenim bakicama i domovima za siročad, o ratu, agresoru i žrtvama, stambenoj politici, monetarnoj strategiji.
Sve zna, ta plavokosa dama.
Nitko nikada, u hrvatskoj povijesti, nije pokazao takvu i toliku količinu neznanja i neinformiranosti koliko je to uradila Jadranka Kosor, u relativno kratkom vremenu.
I nitko nikada nije se više smijao od nje. To smješkanje, krajnje iritantno, a nekada i degutantno, trebalo bi, pretpostavljam, u koaliciji sa njenim legendarnim brošem i kostimićem, biti nadomjestak njenoj nesposobnosti i neznanju.
Nikad veći intelektualni šamar Hrvatska nije dobila nego kad je Život, Sudbina i bolesna Partija porodila gospođu Kosor kao premijerku.
Što je najgore, kao bivša, krajnje anonimna i nadasve prosječna, čak polupismena radijska novinarka, ta tupa, glupa i neupotrebljiva osoba stalno ide u medijski napad.
To što preživljavamo jeste medijski Nagasaki. Nema više glasnogovornika, ne pita se, nema više potpresjednika Vlade da nešto prozbori, nema elokventnih ministara, nema nikoga, osim te tupe, glupe i neupotrebljive osobe koja se dnevno na svim televizijskim kanalima javlja najmanje 20- puta u svim terminima.
To je Jadranka Kosor. Ogledalo društva, putokaz bolesne stvarnosti, simbol sirotinje, metafora malih, jadnih partijskih pizdeka, ona je ušla u legendu.
Samo se ponekad upitam : Kako će izaći iz te legende ?