Neven Anđelić: Pismo mojim sarajevskim prijateljima (šestorici veličanstvenih)

Povezani članci

• Kraj kontrarevolucije?
• VILDANA DŽEKMAN, AKTIVISTKINJA: BOSANSKOHERCEGOVAČKA ŠKOLA UČI DA DIJELI
• Trideset godina SARTR-a, kulturnog otpora fašizmu i agresiji
• BHT1 I FTV: KAKO PRATITI SARAJEVO FILM FESTIVAL
• Energetska budućnost po viziji Milorada Dodika: Vuk Hamović, Kinezi i privatni investitori
• Uz drugu obljetnicu socijalnih nemira – je li narod doista nemoćan pred etnokleptokracijama?

Piše: Neven Anđelić

Ovogodišnje ustanovljeno bratstvo SDA i SBB-a tokom predizborne kampanje učvršćuje se i jedinstvom ogledanom u zajedničkim kandidatima za općinske načelnike. Dakle, umjesto nekadašnjeg komunistički oktroisanog bratstva-jedinstva “svih naših naroda”, Stranka (prošlosti) demokratske akcije i Stranka za bolju budućnost nameću novu interpretaciju bratstva i jedinstva, ne više svih već samo “najmnogoljudnije nacije u Bosni i Hercegovini”.

Nacionalisti vladaju već četvrt stoljeća dok su komunisti bili neprikosnoveni skoro pola vijeka. Znači, taktike, ako već ne i strateške odluke, su im kvalitetne i održavaju ih na vlasti. SDA kontroliše, s otpadnicima ili saveznicima, vlast u svim naseljima gdje su Bošnjaci većina. Povremeno se pojavi iznimka, ali to je samo kratkotrajno. Dva su izuzetka: Tuzla i sarajevska općina Centar. Dok je vlast u Tuzli ideološki bazirana na istim tekovinama bratstva-jedinstva neprekidno još od 1945. godine, u centru glavnog grada nenacionalisti dominiraju lokalnom upravom tokom 21. stoljeća.

To je logična posljedica demografskog sastava stanovništva u centru glavnog grada. Sudeći po posljednjem popisu, poslije Velike Kladuše, ovdje živi najveći broj nekonstitutivno nacionalno izjašnjenih, postoci visokoobrazovanih nadmašuju ostala mjesta, zaposlenost je natprosječna dok je ekonomska moć iznad ostatka države. Svi ti podaci dokazuju važnost ove općine, gdje lokalna sredina omogućuje gotovo pa prirodan otpor prema monolitnosti vlasti, pogotovo kada je ta vlast nacionalistička jer oko petine stanovnika ove općine etnički ne pripadaju potencijalnim nacionalističkim bazama. Dakle potencijalna ciljna grupa SDA je bitno smanjena u odnosu na ostale sredine Bošnjakistana.

Zbog toga je za SDA od izuzetne važnosti popuniti općinsku upravu u sarajevskom Centru svojim plaćenicima, aktivistima i funkcionerima. Šesnaest godina već bezuspješno pokušavaju osvojiti neposlušni Centar. Razne taktike i savezništva s različitim navodno odmetnutim esdeaovcima su probane, ali Centar je ostao neosvojiv.

Konačno im se ukazuje šansa ove godine. Zajednički kandidat SDA i SBB-a znači da je kandidat i, nadaju se vlast iz struktura najstarije bošnjačke nacionalističke stranke dok je medijski pritisak omogućen bliskim vezama SBB-a sa medijskim konglomeratom u “Avaz Twist Toweru”. Za uslugu dobiće mrvice vlasti, vjerovatno poneku dozvolu za gradnju gdje ne bi trebalo i pokoje mjesto u hijerarhiji centralne općine.

Ovo savezništvo i taktika, međutim, nisu i ne mogu biti dovoljne. SDA treba dodatno oružje za osvajanje Centra. Nacionalisti ga nemaju upravo zbog demografske slike ove sarajevske općine. Partije koje nisu nacionalističke kao i poneki nezavisni kandidat kreirali su mogućnost  SDA da otme Centar.

Naime, glas većine u Centru je uvijek bio dovoljan da nadglasa organizovane SDA mase i zadrži načelničku poziciju u rukama SDP-a. Ova partija je prošla kalvariju tokom posljednjih godina, nekoliko se novih stranaka osnovalo na temeljima kreiranim u Alipašinoj ulici i usitnilo glas nenacionalista. Namjerno ne spominjem ljevicu jer je upitno koliko i da li uopšte postoji organizovana ljevica u Bosni i Hercegovini.

Znači, umjesto nekadašnjeg jednog jakog kandidata koji bi se odhrvao napadima SDA i njihovih saveznica, sada se međusobno takmiče kandidati Naše stranke, Demokratske fronte, Socijaldemokratske partije, Građanskog saveza, uz dvojicu nezavisnih kandidata Vlastimira Mijovića i Damira Nikšića.

Oni ne mogu računati na džamijski glas i jednostavno jedino su međusobna konkurencija dok su u džematima spremni za dvostruko slavlje: jedno za Kurban bajram, a drugo za izbore, jer sve govori – Centar će konačno pasti. Nacionalistički glasovi idu svi na jedno ime dok su nenacionalistički rasuti na šest imena.

Centar, za razliku od Prozora nekada, naprosto ne smije pasti. Relativno jednostavno se može odbraniti i odhrvati nacionalističkim nastojanjima. SDA i njihova baza se mogu ignorisati jer sva ispitivanja pokazuju da njihovi glasači poslušno iz godine u godinu istom nogom glasaju i održavaju stranku na istim nivoima. Za naredni korak i osvajanje načelničkog mjesta u Centru udružili su se sa SBB-om, ali su im skupštinske liste odvojene. Tu će biti jasno ko ima koliku podršku.

Ovo je upravo recept za odbranu Centra. Nenacionalisti moraju izaći s odvojenim listama – sve četiri partije, dok šest kandidata za načelnika moraju realno sagledati situaciju i petorica moraju odustati od kandidature. To je jednostavan recept da Centar ostane što i jeste – trn u oku nacionalista, ali i da se moguće ostvari i progres, zavisno od rezultata stranačkih lista.

Dakle DF, SDP, NS, GS su stranke sa istim ili vrlo sličnim glasačima i podijeliće glasačko tijelo. To nije nikakav problem jer mogu ustanoviti post-izbornu koaliciju na osnovu rezultata i vidjeti koja frakcija zapravo dominira u nenacionalističkom bloku. Međusobna trvenja moraju ostaviti za ovaj dio izbora a ujedinjeni moraju ući u trku za načelnika Centra jer tu ne postoje  post-izborne koalicije koje bi nadglasale SDA. Tu, u slučaju razjedinjenosti, može samo postojati žal kada se ugleda general, profesor, doktor, direktor, političar (jesam li propustio šta?) na mjestu načelnika i uzdah – “bili smo glupi”.

Stoga prvo dva nezavisna kandidata moraju povući potez građanske smjelosti i obznaniti odustajanje. Damir Nikšić, konceptualni umjetnik kojeg ne poznajem ali sam mu javno nudio sopstveni potpis za kandidaturu jer ga cijenim, ostvario je većinu ciljeva s početka sopstvenog projekta koje će moći baštiniti u postizbornom dobu samo ako SDA ne bude osvojila tu poziciju. Sada je vrijeme da odustane i javno obznani svoju podršku nekom nenacionalisti.

Vlastimir Mijović, doajen bosanskohercegovačkog novinarstva kojeg poznajem i možda bih i glasao za njega zbog toga, karijeru je napravio na realnim analizama političke stvarnosti. Krajnje je vrijeme da proanalizira sopstvene šanse i ponudi podršku nekom stranački organizovanom nenacionalističkom kandidatu. Šteta bi bilo da Vlasta napusti novinarstvo.

Naša stranka ponajbliža je opisu nezavisnog kandidata. Stranačko ustrojstvo dozvoljava individualizam i najkonzistentnije brani slobode i prava pojedinaca. Ova elitistička stranka čiji program mora biti najprivlačniji svakom borcu za ljudska prava i jednakosti po svojoj prirodi je mala, antipopulistička, principijelna i samim time prirodno ono što u literaturi na engleskom zovu “unelectable”. Njihov kandidat može biti simpatičan mladi ambiciozni političar, ali će biti brzo zaboravljen nakon izbora. Njihov najveći uspjeh može se očekivati upravo u opštini Centar, uostalom tu skoro sve kampanje i vode (znam, bili su u Mostaru nedavno, vrijeme je bilo lijepo,…), rijetko se provezu zapadnije od Marin-dvora a građani Novog Grada i Novog Sarajeva ih znaju uglavnom s televizijskih ekrana kada kakav nacionalistički siledžija napadne njihove poslanike. Postojanje liste Naše stranke je od velike važnosti za demokratiju i etički korektiv često korumpiranim i nacionalističkim poslanicima, ali oni ne mogu proizvesti načelnika općine. Mogu, doduše, oteti koji potencijalni glas nekom drugom i tako krunisati SDA-ovog kandidata na ovu poziciju.

Sva istraživanja pokazuju rapidni pad popularnosti Demokratske fronte. Unutarstranački sukobi doprinijeli su rađanju još jedne nenacionalističke stranke baš kao što su prethodni unutarpartijski sukobi u u SDP-u porodili DF. Bivši ministar kulture izazvao je peticije i bijes kulturnjaka koji većinom žive i rade upravo u Centru. Stoga kao kandidat za načelnika, sigurno je, ne može očekivati veliku podršku. On je tu samo da otkine koji glas drugima.

Preostaje najstarija politička partija koja tradicionalno vlada ovom općinom. Sve nenacionalističke partije nastale su samoorganizovanjem buntovnika u redovima SDP-a. Niti jedna nije ostvarila veliki uspjeh, ali su značajno doprinijele padu popularnosti i utjecaja SDP-a. Partija s najjačom infrastrukturom, koju SDA-ovi nacionalisti na trećoj pivi nazivaju “kulačkom strankom”, tokom posljednjeg učešća u nacionalnoj vlasti izgubila je znatan dio podrške u javnosti i na izborima, te konačno i dio rukovodstva. Oni su vjerovatno, upravo zbog tradicije, infrastrukture, sopstvenog znanja i iskustva, u poziciji da dugoročno predstavljaju najjaču moguću alternativu nacionalistima, ali kratkoročno bi mudro bilo da donesu odluku o povlačenju kandidata za načelnika Centra i ispitaju trenutno stanje ostajući samo sa kandidatskom listom za Općinsko vijeće. U slučaju nenadanog uspjeha, bili bi u poziciji da snažno utječu na izabranog načelnika ukoliko on dođe iz nenacionalističkih redova. U slučaju neuspjeha, opet, manje bi odjeknulo ukoliko ne bi imali i neuspješnog kandidata za načelnika.

Najmlađa partija s kandidatom je Građanski savez i njen utemeljitelj i lider Reuf Bajrović. Uspješno je vodio SDP-ovu kampanju u prošlosti, osnovao i kreirao DF s njegovim liderom i na kraju se odlučio na sopstveni projekat – Građanski savez. Kontaktirao me je prije osnivanja saveza i ja sam mu u dugačkom pismu sugerisao da odustane od projekta. Naveo sam licemjerje sarajevskih ulica tako da ton podrške koji je osluhnuo ne mora neophodno biti tačan. Upozorio sam na relativno mali udio nenacionalistički orijentisanog biračkog tijela kojem su već ponuđene barem tri ozbiljne i nekoliko puta više neozbiljnih partija. Njegov image pristojnog i obrazovanog mladog profesionalca, što automatski udaljava svakog iole populistički nastrojenog potencijalnog glasača, je dodatni problem iako manje izražen u Centru nego u ostatku Bosne i Hercegovine. Politička prošlost u SDP-u i DF-u može biti neugodno prizvana od oponenata iako istovremeno to zapravo može biti i prednost, ne samo zbog iskustva već i bliskih kontakata.

Aludirao sam i na ličnu korist, jer bolje bi živio izvan politike sa svim svojim “američkim i evropskim vezama”. Nakon što sam mu puno detaljnije i argumentiranije naveo razloge da ne kreće s Građanskim savezom, napisao sam mu i da, ako pored svega osjeća strast, želju, volju i mogućnost da učini nešto dobro za sebe i druge, osnuje savez, jer to je ono što on zaista i jeste.

Pitanje je da li je Reuf Bajrović upravo taj potencijalni kandidat zbog kojeg bi svi ostali nenacionalistički kandidati trebali odustati od trke i podržati ga. Prije nekoliko godina, nakon mojeg predavanja u State Departmentu, šetali smo ulicama Washingtona i on mi je naglasio ljepotu kojom smo okruženi i pitao: “Zbog čega bi se iko iz ovoga vratio u Sarajevo?”. Vodio je utjecajan “think tank”, živio u krasnoj četvrti i imao dovoljno slobodnog vremena da prati zbivanja u domovini. Ipak, odlučio se za povratak, što mi je znak da osjeća, s pravom ili bez, mesijanstvo u sebi i da može nešto pozitivno napraviti barem u sarajevskoj općini Centar.

Možda je to dovoljan razlog da ga se podrži. Politički pragmatik, kakav jeste, moraće sarađivati i provoditi politike DF-a, SDP-a, NS-a, shodno rezultatima izbora. Igor Stojanović, Slaven Kovačević i Miro Lazović su iskusni u općinskoj administraciji s najjačom nenacionalističkom strankom iza sebe, DF-ovi odbornici imaće šansu dokazati da prebrođuju krizu dok će Naša stranka tu možda biti kao korektiv za nenacionalističku vlast. Čini mi se da je ovo jedini način da se SDA zadrži udaljena od načelničke pozicije barem u centru Sarajeva.

Ovo je potpuno lični stav. Ja mislim da Reuf Bajrović treba biti taj jedan i jedini nenacionalistički kandidat, ali ako i nisam u pravu ne smije ih biti šest. Oni moraju sjesti zajedno i dogovoriti se koji kandidat ima najveće realne šanse. Ukoliko nema dogovora, mogu glasati između sebe, izvlačiti šibice, igrati par-nepar, štagod, samo moraju zadržati Centar Sarajevo u rukama nenacionalista. Odgovornost za to je na ovoj šestorici veličanstvenih. Između sebe moraju izabrati sedmog – jednog i jedinog.