Netanyahu i koalicioni dogovor o šutnji

Izdvajamo

• Na poslovnom i političkom planu bilo je tu sve “legalno i legitimno”. Stranci što u nas ovdje nadgledaju samo svoje interese to obožavaju. Eto imamo diplomatske, a mnogi i sve druge, važnije račune za poslove sa Izraelom i “njim”. To Čović već godinama dobro zna. I kroz storiju o rasprodavanju Aluminija a kasnije i mnogim drugim poslovima sa bezmalo danas prvim investitorom u Mostar… Koji zato postade i partner velikog sajma. A ni drugar iz koalicije Dodik tu ne kaska, od nelegalnog ureda RS-a (izjava iz Izraela) i skrivenih poslova tamo mimo ambasade BiH, pa do raznih “partnera” iz Izraela u RS-u. I na offshore destinacijama.

Povezani članci

• Ministrica vanjskih poslova Njemačke večeras stiže u Sarajevo
• Dejtonski ustav mora biti promijenjen od strane onih koji su ga nametnuli
• Marihuana zakon mijenja
• Srđan Andrejević: Put spasenja je povratak pravim vrednostima – porodičnim, kulturnim, obrazovnim
• Lanac
• Hommage Neđi Kovačeviću: Bio je kozmopolita u muzici

Foto: Twitter

Priča sa Netanyahuom kao partnerom nije slučajna. Samo je nisu shvatili skorojevići u koaliciji. Mirne Bosne tu nema. Niti to interesuje domaćina i gosta sajma.

Čak su i mnogi naivni optimisti – nakon minulih izbora i najave da će pobjednici doista ići na uspješna koaliranja u ime “mirne Bosne” – nakon samo dva mjeseca uglavnom zašutili. Odnekud je proradila zalutala svijest kako se evo već tri decenije gomilaju neupitni argumenti da niko ovdje neće ni sa kim radi dobra države i naroda već samo, sebe radi. Pa otud i logična sumnja: Kako uopšte Dodik, Čović, i do juče najbliži im partneri oko Izetbegovića, (čijoj je poziciji dohakao ponajviše on sam uz tiho zadovoljstvo mnogih stranaca), mogu biti u koaliciji sa kobajagi novim snagama iz “osmorke-šestorke-trojke…”. I zajedno tvorci svijetla na kraju dugog i mračnog tunela u kojem je Bosna i Hercegovina od rata do danas.

I eto, samo tri mjeseca bila su dovoljna za sumnje povodom izbornih obećanja o sreći. Sjećanja su svježa. Prvo su do juče optimistima oči počele da otvaraju čak i interne, unutarstranačke svađe “pozitivaca” u skrpljenim koalicijama. Motiv, osvajanja mjesta na raznim funkcionerskim, budžetskim platnim spiskovima. A muka je što je broj takvih mjesta bar duplo manji od broja ambicioznih  samokandidata za ta mjesta.

Potom, unutar zaglušujućih obećanja o sreći sa “koalicijama” brzo je uočena kobajagi usputna rečenica koja suštinski otkriva prevaru spram obećanog puta ka sreći, miru i razumijevanju. Pa kaže, nećemo otvarati pitanja o kojima se ne slažemo i na njih drugačije gledamo…Jer, eto, dosta je bilo svađe i sukoba, nemira i provokacija, to sada guramo u stranu i djelujemo samo na terenu na kojem nema neslaganja…Što neko kaza: Znači, biće šutnja potpuna. Jer i ptice na grani znaju da se “ne slažemo” ni u dogovorima o karakteru države, pravima entiteta, imovini, o svijetu i (ne)prijateljima, o istoriji i budućnosti…U samo par sedmica i u poludovršenim parlamentima, vladama, ministarstvima itd. vraćaju se i stare pozicije, osporavanja, negiranja, vrijeđanja, šprdanja sa ustavnim i drugim sudovima.

Konačno, evo nas u zatvorenom krugu ogromne šprdačine sa predizbornom, izbornom i posebno postizbornom realnošću, na primjeru naoko potpuno bizarnom. A dovoljno znakovitom da se na njemu raspetlja puno toga. Ako bi se htjelo:

Mediji su nekako ispotiha objavili vijest da je Dragan Čović, predsjednik HDZBiH, i dalje među ključnim igračima u politici BiH, i miljenik među lokalcima iz međunarodne zajednice – najavio dolazak “godspodina” Benjamina Netanyahu, po šesti put premijera Izraela, na otvaranje Mostarskog gospodarskog sajma, kojemu je Izrael partner! Ponosni Čović je dometnuo kako će uz premijera, siguran je, doći i brojni privrednici iz Izraela. Sličan ushit nedavno je iskazala i gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić posjetom Izraelu i potom velikim bilbordima po Sarajevu sa BiH i izraelskom zastavom uz poruku: “Mi vjerujemo u vas”.

Photo: Armin Durgut/PIXSELL

Na poslovnom i političkom planu bilo je tu sve “legalno i legitimno”. Stranci što u nas ovdje nadgledaju samo svoje interese to obožavaju. Eto imamo diplomatske, a mnogi i sve druge, važnije račune za poslove sa Izraelom i “njim”. To Čović već godinama dobro zna. I kroz storiju o rasprodavanju Aluminija a kasnije i mnogim drugim poslovima sa bezmalo danas prvim investitorom u Mostar… Koji zato postade i partner velikog sajma. A ni drugar iz koalicije Dodik tu ne kaska, od nelegalnog ureda RS-a (izjava iz Izraela) i skrivenih poslova tamo mimo ambasade BiH, pa do raznih “partnera” iz Izraela u RS-u. I na offshore destinacijama.

No, to je bilo tako sve do radikalno nove situacije sa Netanyahuom. Ma koliko suštinski isto lice decenijama samo prikrivao. Bibi je evo po šesti put premijer jer su mu to svojim glasovima omogućili do sada najradikalniji desničari u Izraelu (blago kazano). I naravno, tako postao egzistencijalno dužan  religiozno-cionističkim fanaticima koje mnogi u Izraelu, javno nazivaju fašistima. I demonstriraju protiv njegove nove vlade i svoje budućnosti sa njima. Neki rabini čak noseći i palestinske zastave na protestima, ma koliko neupitni Jevreji vjernici.

Svi koji su se samo očešali o današnja zbivanja u Izraelu znaju ko su gazde Netanyahua. Glavni su naci-fanatici Itmar Ben-Gvir sa strankom “Jevrejska moć” ili Bazalel Smotrich sa njegovom “Religijsko Cionističkom Partijom”. Za Ben-Gvira se zna i da je bio jurišnik u mladeži notornog ultra-ekstremiste Meira Kahane, lidera partije Kach, oformljene 1971. a zabranjene izraelskim zakonom o anti-terorizmu 1994! Tom Ben-Gviru, doseljeniku na okupiranu palestinsku Zapadnu obalu i osuđenom u Izraelu 2007. za rasizam i pomaganje teroru protiv Arapa, bilo je zabranjeno i da služi u izraelskoj vojsci zbog aktivizma u ekstremističkim organizacijama – “gospodin” Netanyahu je povjerio Ministarstvo bezbjednosti. Sa posebnim ovlaštenjima nad policijom i snagama koje djeluju na okupiranim teritorijama. Bazalel Smotrich, ultra-cionista i šef takve vjerske partije, i – prema pisanjima zapadne štampe – dobija i kontrolu bez presedana nad civilnim poslovima na okupiranoj Zapadnoj obali. Netanyahu zapravo obezbjeđuje krajnju, fanatičnu radikalizaciju Izraela. I lično je vidno egzaltiran jer očigledno ima dogovor kojim je time riješio riješio sve ekstremno samodobitne ambicije. “Na led” će staviti debeli sudski dosje protiv njega i poslate tužbe za korupciju i mnoge malverzacije. Dobar dio izraelskih stanovnika danas – pa i mnogi od onih koji se ne ističu dobrohotnošću spram cijele drame tzv. “palestinskog pitanja” – ovo čitaju logično: Netanyahu, zapravo, njih prodaje zarad svog interesa. Nije zato čudno što od formiranja Izraela do danas nikada otpor radikalizmu njihovih lidera nije bio ovakav i ovoliki. To vide i tradicionalni prijatelji i partneri Izraela, uključujući uz nelagodu i one u Americi. Ne zaboravlja se nimalo slučajno izrečena svojevremeno u Washingtonu izjava čuvenog generala Sharona da je “Izrael i u Americi  jači od Amerikanaca”. Dovoljno za loše slutnje danas.

Kada bi bilo moguće, a nije, pa i samog “Bibija” zaboravili načas ostaje tek ovim povodom, a biće ih još, nastavak svega sa početka teksta: Kako će i da li će, sa kakvim posljedicama i da hoće ili neće doći dotični u Mostar – pitanje je vrlo zanimljivo iz perspektive naše nove, najavljivano miroljubive i dobrohotne politike sa koalicijom Osmorke, SNSD-a i HDZ-a. Kako temu uklopiti u merhametli strategiju da se – kako im glasi važna doktrina – ne  razgovara o onome o čemu se ne slažu. Pa i kad odnos spram Netanyahua ne bi bio važan za bit vanjske politike BiH. Ne zbog ličnosti već onoga na kojoj su strani pravde njegova “djela”. A stvar je osjetljiva jer se uopšte ne radi samo o jednom “legalnom i legitimnom” partneru i državi sa kojom imamo diplomatske odnose. Riječ je o tome da se pred nekim notornim vrijednostima u svijetu, pred jasnim određivanjem za ili protiv onoga što je ljudski i politički identitet, konačno pred političkim uređenjem naše države, društva i sistema za koji se zalažemo, oči ne mogu zatvarati jer je dogovorena strategija da – ne treba gledati!

Pitanja su jednostavna mada u pomalo šizoidnoj situaciji. Da li je poziv onakvom Netanyahuu od strane jednog “potencijalno” koalicionog partnera politika sa kojim se ostali slažu ili ne slažu. Ako se slažu, onda građani znaju ko smo, šta smo i gdje smo. Nula. Ako se ne slažu, a odšute ga jer je to “filozofija” sporazuma i plana koalicije, jadni su i bez šansi za izlaz iz sadašnje realnosti. Vjeruju li da to tako može proći i bez posljedica, glupi su. Naprijed koaliranje na istim osnovama. Da se o obrazu i kičmi “šutljivaca” u očima glasača i ne govori. Očigledno je, nažalost, da se mnogih od “koaliranih” ove dileme uopšte ne tiču, zapravo ništa drugo od njihove ugrađenosti u vlast. I pripadajući budžet.

Foto: Twitter

Može li to tako u politici. U ovoj našoj može, druge sada nisu tema. Zna neupitno dobrohotni Čović i njegov interes zašto se poklonio pred Zidom plača u Jeruzalemu (neko tada reče, kao i u slučaju sa Dodikom, kako je “Zid tada ponovo zaplakao”). Zanimljivo je šta o ovome misli novi (najavljeni) ministar spoljnih poslova cijele BiH. I on hvalio šutnju kao dobrotu. Zna li šef SDP-a šta će o (ne)šutnji kazati “građansko-lijevi” pripadnici njegove stranke. I šta ako progovore a šef im se silno založio za mir šutnjom.

Konačno, hoće li i javno pobijediti već posisana teza Zna se čiji je Zapadni Mostar, kao i “političko Sarajevo” ili “samostalna Banjaluka” pa tu, zapravo, i ne treba – bez ikakve ljutnje – niko ni u čije da se miješa. Možda se malo omaklo Čoviću kad je uz najavu poziva prvo kazao da zove Netanyahua “u posjetu BiH”, pa onda “odnosno” u Mostar. Lukavo je malo isprovocirati i oslušnuti pustiti. Ako se ima šta osluškivati jer već jesmo “asimetrični” bez rasprave u neslaganju. Samo šutnjom. U tom kontekstu, pomalo je smiješno i priupitati šta o svemu kaže Predsjedništvo BiH koje je, je li, prevashodno zaduženo za vanjsku politiku. I to zajednički.(sic!) U kojoj je jasno kao dan koliko se ne slažemo. Koaliciono.

Vjerovatno je za mnoge smiješno kakve sad veze ima Netanyahu sa našim koalicijama i časnim obećanjima davanim uz njihovo formiranje. De facto nema, osim što je “gospodin” za neke ovdje postao svojevrsni uzor kako se ono radi da budeš šest puta gornji. Pa se uči kako se to mudrim koalicijama postiže lični interes bolje i brže nego jednostranački. A sve u korist naroda.

Priča sa Netanyahuom kao partnerom nije slučajna. Samo je nisu shvatili skorojevići u koaliciji. Mirne Bosne tu nema. Niti to interesuje domaćina i gosta sajma.