Nermin Čengić: O rasadniku gluposti

Povezani članci

• Svi smo u BiH obespravljeni
• Pavićeviću, umro je i drug Tito
• Kako se u Srbiji (ne)proslavlja 1.Maj
• Boris Dežulović: Ne zna ljevica što bi radila bez desnice
• Nije samo Kosovo u fusnoti, u fusnoti je cela Srbija: Bitka za vladanje haosom
• Preko Tarabića do Kleopatre

Koliko zaista glup treba biti da na prvu ne skontaš Predraga Lucića, novinara poniklog u čuvenom VIVA LUDEŽ-u, koji je među glavnim i odgovornim Feralovcima u vremenu totalnog bezumlja odašiljao poruke smisla sve dok ih nisu ugasili. Pisac, pjesnik, performer… žestok i ubojit satiričar, koji ne preza od sipanja istine u lice i svojevrsnog prikazivanja ljudi i običaja onakvima kakvi oni stvarno jesu. Da, to jeste Predrag Lucić. Ali, koliko zaista glup treba biti da to ne skontaš? Da ne shvatiš poruku bilo koje od brojnih satira, odašiljane preko čuvenih mu ‘stenograma’, preko zbilja vrhunske poezije i proze.

Piše: Nermin Čengić

Predrag Lucić

Koliko gluposti?

I, koliko nisko si spreman da se svom nalogodavcu spustiš i oblajhaš kako bi Lucića osudio za bilo kakav zločin? pa čak i za genocid??? Koliko glup??? Apsolutno i bezuslovno glup moraš biti da u pjesmi ‘Ići, mići, Ahmići’ čak i pomisliš na postojanje nipodaštavanja žrtve, ismijavanje nevine krvi, gaženje vječite suze i bilo kakvu prvookaciju smislu. Iako sam već navikao na činejnicu da živim u okolini koja ne konta ništa što joj ne nacrtaš, pa to dodatno objasniš, a još nisi siguran da je nacrtano i objašnjeno zaista shvaćeno, ipak me je iznenadila ponovna pojava jednog oblika dišućih stvorenja, koja su spremna da uvjerenog i nepokolebljivog borca protiv besmisla Predraga Lucića što si nikad ne dozvoli da se proda ni preda, napadnu enormnom količinom gluposti poput spočitavanja za poigravanje sa zločinom u Ahmićima.

Lobotomija je procedura kojom se pacijentu na krajnje invazivan način uklanja prednji dio mozga, koji je zadužen za ponašanje i koji definiše ličnost kod čovjeka. Lobotomijom su tretirani samo najagresivniji pacijenti, oni koji se ni na koji drugi način nisu mogli kontrolisati. Lobotomija je procedura kojom se pacijentu na krajnje invazivan način uklanja prednji dio mozga, koji je zadužen za ponašanje i koji definiše ličnost kod čovjeka. Ali to nije jasno budalama koje jedva dočekaše da krenu u najnovije linčovanje smisla na ovim prostorima. Jer tako ponajbolje svojim gazdama udovoljavaju lobotomirani sluge, čiji je najveći doseg zaglupljivaje sebe i, kako vole reći, svog naroda obećanjima da ako se ujedine biće pravo ujedinjeni i tako ujedinjeni će ujedinjeno biti jedinstveni. Za šta im treba ta navodna ujedinjenost neće otvoreno reći, ali svaka ujedinjenost na nekakvoj nacional(istič)noj, još gore vjerskoj osnovi, nikad ništa dobro nije donijela. Prihvatamo da je religija glupost, zar ne? Prihvatamo da je nacionalizam zlo, zar ne? I tako, dok jedni druge jebu od jutra do mraka, pauza za hladni obrok, pa opet hardcore seks od mraka do jutra, s punim pristankom ovčica, nezajažljivim i upadljivo glupim anti-satiričarima zafali žrtava, kojima bi izjednačavali svoju već prodatu. Koliko im je jasna misija čuvanja uspomene i onog čuvenog ‘da se nikad ne ponovi’, dovoljno govori da su jednu vrhunsku poetsku satiru koja im ustvari ide u prilog okrenuli protiv sebe. Pa još i za autora traže bojkot, mobilišući sve moguće snage preostalih povjerenika što nezaustavljivo kreću u verbalne juriše na označenu žrtvu i sve koji ju, na osnovi pregalačkog pijeteta, trebaju i moraju podržati. Možda se čini da te verbalne verzije gluposti čine dobro kako bismo znali s kim imamo posla, ali prečesto se na ovim prostorima dešava da verbalni šamari prerastu u fizičke, a bojkoti u cenzure, dok se glupost veselo osmjehuje na svoje podanike bacajući im mrvice srebrenjaka kojima će kupiti svoje mjesto u čvrsto obećanom raju. Na preporučenom kraju.

Ko je Predrag Lucić?

Predrag Lucić Predrag Lucić: Svega ima u Kordića I zašto sada objašnjavati ko je Predrag Lucić, tj. ko je zaista Predrag Lucić? kad neko kome bi se to kao trebalo objasniti sebi uopšte dopušta da izbjegne shvatiti jednu do bola jasnu kritiku fašizma kakva se da iščitati u pjesmi ‘Ići, mići, Ahmići’. Pomalo me je i stid da u mojoj okolini postoje, žive, čak se i javno oglašavaju stvorenja koja ne kontaju šta je Lucić htio reći. Stoga, vjerovatno je suvišno, sasvim sigurno neće naići na potrebnu katarzu i hitno samokritično povlačenja priglupe, stoga i opasne, izjave o ‘genocidnom Luciću’. Svako dodatno objašnjenje će najvjerovatnije ponukati iznuđene ‘žrtve’ da se još glasnije proderu u odbranu svojih raspuklih urođeničkih uvjerenja, ne shvatajući da su tek još jedni od zavedenih zamamnim mošusom naciona i imaginarnog obećanja koje nikad i ničim ne mogu dostići. Ko je žrtva, a ko dželat nikad nije bilo jasnije nego u posljednjih dvadeset godina na ovim prostorima. Samo se treba usuditi pa se izdići iznad većine, iznad mase pokunjenih, izrešetanih vlastitom glupošću i nesposobnošću da se usprotive i ne dozvole da ih svakojake budale tjeraju na linčovanje normalnih ljudi koji se ne prodaju za kesicu šarenih laža, pa ni za novce. Upravo zato se nema više šta objašnajvati. Nego, ako treba i hiljadu puta ponavljati tekst pjesme dok se dobro ne utvrdi šta je pjesnik zaista htio reći, odbijajući površnost i ograničenost uma(?) koji preporučuje suprotno. Ne bojte se razmišljati! Dakle, ako niste imali priliku onda vam od srca, pri zdravoj pameti i pod punom odgovornošću preporučujem da čitate mišljenja Predraga Lucića bez bojazni da će vam naškoditi. Počnite od ove vrhunski napisane satire – kakva nam TREBA! koliko god vas sprženi mozgovi uvjeravali u suprotno.

Dario Kordić