Nema portala za izbjeglice

Povezani članci

• Ipak nije sve tako crno
• Dragan Markovina o Davoru Butkoviću: Posljednji čovjek na predziđu
• Teofil Pančić: Linčerski konsenzus
• Bitka Bandića i HDZ-a za Hercegovinu
• Što će nam uopće ovakav 1. maj, danas sveden jedino na kičasto-besmisleni privid s besplatnim grahom
• INTERVIEW Tomislav Jakić: Biden je još devedesetih jako dobro detektirao tko je tko u posljednjem ratu

Foto: ROBERT ATANASOVSKI/AFP/Getty Images

Izbjeglice nas, izgleda, ne zanimaju. Njihovim svjedočenjima portali u Bosni i Hercegovini teško daju prostora. Nema ni priča o volonterima koji pomažu tim nesretnim ljudima. Sve se svodi na brojeve i političke razmirice

Piše: Nidžara Ahmetašević, analiziraj.ba

Tokom ove godine, oko 260.000 ljudi koji bježe iz ratom zahvaćenih područja ušlo je u Evropu. Većina je morala preći mukotrpan put da bi došli do, uglavnom, zemalja članica EU, sanjajući da ih tamo čeka bolji život. Ili barem samo mir. Među njima su djeca, starci, invalidi… I svako od njih ima neku svoju priču, vrijedno svjedočenje o putu koji su prošli, razlozima zbog kojih su bili prisiljeni krenuti na taj put, nadama, željama…

No, tim ličnim pričama, koje su vrijedna svjedočenja o vremenu u kojem živimo, portali u Bosni i Hercegovini teško daju prostora. Slično je i na većini portala u susjednim zemljama, gdje je fokus, kao i u BiH, uglavnom na broju izbjeglica koje su ušle u pojedine zemlje, ili na političkim razmiricama između zemalja u regiji i EU. Nema ni priča o volonterima koji pomažu izbjeglicama i neupućeni bi mogli povjerovati da tim ljudima pomažu vlade zemalja kroz koje prolaze, što je – naročito na Balkanu – daleko od istine.

Izbjeglice ili migranti

Neki portali i dalje nisu sigurni da li su ljudi koji bježe od rata izbjeglice ili migranti, što su davno trebali sebi razjasniti. Tako Radio Sarajevo (a nije jedini) još uvijek naizmjenično koristi oba termina.  Prema tekstu koji su objavili 27. oktobra, u Sloveniju je ušlo 87.555 migranata, dok je samo dan ranije, 26. oktobra, preko slovenačke granice prešlo više od 6.000 izbjeglica. Nije prošla ni sedmica, a već 30. oktobra u Sloveniji su ponovo bili migranti.

O tome koja je razlika između dva termina, Radio Sarajevo je pisao 26. oktobra, ali čini se da njegovi novinari nisu pročitali ovaj tekst.

Na ovom portalu, kao i većini drugih u BiH, vijesti o izbjeglicama su uglavnom agencijske ili prenesene iz drugih regionalnih ili međunarodnih medija. Nema analiza, ili su izuzetno rijetke, malo je autorskih tekstova, a kritički osvrt uopće ne postoji. Portal Klix.ba trećeg novembra prenosi tekst agencije SRNA pod naslovom “Dušanka Majkić: U BiH nema smještajnoj kapaciteta za prihvat izbjeglica”. Tekst je, ustvari, niz izjava zvaničnika o tome kako BiH (ne)može odgovoriti na eventualni priliv izbjeglica. Nema tu provjeravanja, nema pitanja, samo puko prenošenje njihovih riječi. Pokušaj da pozovu vlasti da ipak to urade, ili barem da razmotre kako je i šta moguće raditi, nismo uspjeli naći niti na jednom portalu.

Klix se, pak, potrudio u nekoliko slučajeva naći priče ljudi koji su bili izbjeglice a sada pomažu izbjeglicama, ili na bilo koji način direktno rade sa njima, kao novinari ili drugačije, ali ne dovoljno. No, uglavnom se čini kao da je u BiH općeprihvaćeno da je portal medij koji prenosi šta drugi pišu, da je bitno imati tekstove koji donose puno posjeta, bombastične naslove, dok sam sadržaj nije važan. Takav pristup eliminiše novinare iz ove profesije jer prenositi tekstove i redati ih na portal može bilo ko.

Radio Slobodna Evropa

Autorske tekstove imaju portali koji su vezani za novine ili TV stanice u BiH, no i tu je malo ljudskih priča, a primjetno je i odsustvo bilo kakvog kritičkog uklona. Vrijedi izdvojiti izvještaje novinara Radio Slobodna Evropa, koji su na terenu i imaju multimedijalni pristup i vrlo zanimljive priče koje ne donose samo puke brojeve nego su na terenu sa izbjeglicama i prate šta se dešava. Nema ništa novo i revolucionarno u onom što rade novinari Slobodne Evrope. Jednostavno, oni su novinari i donose informacije relevantne za javnost, postavljaju pitanja, traže odgovore od relevantnih osoba, preispituju ono što zvaničnici govore, razgovaraju sa volonterima, izbjeglicama i pritom se koriste postojećom tehnologijom.

Zanimljivo je pratiti i portale N1 ili Al Jazeera Balkans, koji, kao i Slobodna Evropa, imaju tehničke i materijalne mogućnosti da pokrivaju cijeli region. I njihove priče su humane, ujedno profesionalne, i donose nam cjelokupnu sliku onoga što se naziva izbjeglička kriza.

Nažalost, i ovi mediji se suzdržavaju od otvorene kritike vlasti, regionalnih, ali i onih u zemljama EU, ili birokrata u Bruxellesu. Svi oni su itekako vrijedni kritike zbog svog odnosa prema izbjeglicama.

Hrvati po Slovencima, Srbi po Hrvatima

U Srbiji i Hrvatskoj postoji mnogo više portala nego u BiH, i njihov pristup ovoj temi je raznovrstan. Portal Telegram.hr, koji ima sve više posjeta, i koji je izuzetno zanimljiv sadržajem, čini se da izbjegličku krizu često koristi za kritike upućene Sloveniji, čak po cijenu da ljudsku tragediju stavi u drugi plan. Ne preza nekada ni od senzacionalističkih naslova kao: “U kampu u Brežicama izbjeglice proživljavaju horor, policija im preko ograde baca hranu kao da su životinje”.

No, generalno, trudi se imati zanimljive tekstove i biti informativan. Ono što njegove tekstove čini drugačijim od tekstova na bh. portalima jeste da Telegram.hr analizira, ima više izvora u jednom tekstu, pokušava naći odgovore na bitna pitanja, ima kritički uklon. Samo jedan od primjera je tekst o tome kako se Grčka suočava s krizom. Ni Telegram.hr nema taj luksuz da ima izvještače sa terena, ali umjesto da samo kopiraju vijesti s drugih portala, ili prenose agencijske vijesti, njegovi novinari rade svoj posao kombinujući više izvora i tako pokušavajući prenijeti vjerodostojnu sliku krize koja se dešava.

Kako se hrvatski portali, ne samo Telegram.hr nego i mnogi drugi, trude “ocrniti” Sloveniju, tako srbijanski rade u slučaju Hrvatske. Samo nekoliko primjera možete naći na portalu Blic.rs. Dovoljno je pogledati naslove: “Gazili jedni druge: Hiljade migranata probilo kordon na granici sa Hrvatskom”, “Skandalozno: Hrvatska odbila protestnu notu Srbije, na prelazima i dalje haos”, “Izbjeglička kriza: Drama na slovenačko-hrvatskoj granici: Više od 1.000 izbeglica čeka ulazak”… Ne samo na ovom portalu nego i brojnim drugim iz Srbije, osjetan je uticaj vladajuće političke struje u toj zemlji na način kako izvještavaju i o ovom pitanju.

No, da se vratimo na BiH, gdje je slika možda najgora. Pristup kakav često imaju portali, i koji se može nazvati copy-paste princip, ubija novinarstvo, i ujedno nas ostavlja neinformisanim. Multimedijalni pristup gotovo da ne postoji, ni kod ove, ni kod većine drugih tema, i to nije stvar materijalnih sredstava, nego nedostatka želje i znanja, te često loše uredničke politike, ili nedostatka interesovanja za rad na temama koje nisu isključivo lokalna politika (o kojoj se odavno nema šta reći). Nedostatak kritičkog osvrta je više nego primjetan, ne samo kada je ova tema u pitanju. Jednostavno, kao da sve uzimaju onako kako im se servira. Isti taj problem smo primijetili tokom višemjesečne analize informativnih emisija na lokalnim TV stanicama, što ukazuje na zabrinjavajući trend. Uzrok nije nedostatak sredstava, ali se možda može potražiti u različitim uticajima na lokalne medije.