Nazdravite drugovi!

Izdvajamo

• To što je nekima tek sad došlo iz guzice u glavu da ni Hrvatska, kao ni Srbija, niti su iskreni a kamoli prijatelji ove zemlje, da je crveni tepih pod Vučićevim nogama satkan od onih 11,541 praznih crvenih stolica samo malo više crveniji od onih 116 praznih u Ahmićima, ovim nekim, zamal′ ne rekoh “našim”, još uvijek se omakne pa savršeno jasnu izjavu predsjedavajućeg Predsjedništva države, u kojoj je i konstitutivan i dijaspora, da će na sve načine zaustaviti pristupanje države koju, na žalost, predstavlja, Evropskoj uniji nazovu lapsusom, da tog istog predsjedavajućeg još uvijek nazivaju političarem od ugleda, je ona treća, mentalna, agresija. Novi val izbjeglica iz zemlje sasvim dovoljno govori o njenim tragičnim razmjerama.

Povezani članci

• Vinko Grgurev: Komunizam – IV. dio
• Katolička crkva i hrvatska država: „Stanje nacije“ u ime Oca i Sina i Duha Svetoga
• Boris Buden: Ustaštvo je uspjelo upropastiti Hrvatsku
• Dennis Gratz: Zašto prešućujemo postrojavanje četnika u Višegradu?
• Viktor Ivančić: Vrag nosi pravdu
• Diana Burazer: Teško se odmaknuti od sebe

Foto: dailymail.co.uk

Poslije današnjeg sastanka u Beogradu, ako se uspijete ponovo skupiti za istim stolom, sjedite drugovi, popijte nešto, nazdravite! To je, čini se, jedini lijek za ozdravljenje svih drugih.  

Neki opšti okvir slike u koju je smješteno sve što se dešavalo za posljednjih dvadesetak godina u ovoj nesretnoj zemljici konačno je jasan. Dakle presuđeno je da su izvršene dvije vojne, spoljne agresije i, ne presuđeno, jedna unutrašnja, mentalna. Ako je vjerovati velikim svjetskim silama kojima je trebalo četiri godine da zaustave rat a dvadeset i nešto da još ne uspostave mir, okvir slike, za sada, ostaje ovakav kakav jeste uz nešto nazvano “metar za metar” u još nezavršenom razgraničenju na spornim teritorijama. Ostala razgraničenja “za jednog našeg, sto vaših” izvršena su ranije. Unutar slike ostaje nešto što se u ukrštenim riječima vodi pod pojmom “genocidna tvorevina-vidi sliku” i Federacija čvrsto uvezanih zastava. Tačka.

Sve ostalo nije za analizu nego za dijagnozu.

I tako, dok su jedni i poslije potpisivanja Dejtonskog mirovnog ugovora nastavili rasturati državu drugi su je ”branili”.

To što je nekima tek sad došlo iz guzice u glavu da ni Hrvatska, kao ni Srbija, niti su iskreni a kamoli prijatelji ove zemlje, da je crveni tepih pod Vučićevim nogama satkan od onih 11,541 praznih crvenih stolica samo malo više crveniji od onih 116 praznih u Ahmićima, ovim nekim, zamal′ ne rekoh “našim”, još uvijek se omakne pa savršeno jasnu izjavu predsjedavajućeg Predsjedništva države, u kojoj je i konstitutivan i dijaspora, da će na sve načine zaustaviti pristupanje države koju, na žalost, predstavlja, Evropskoj uniji nazovu lapsusom, da tog istog predsjedavajućeg još uvijek nazivaju političarem od ugleda, je ona treća, mentalna, agresija. Novi val izbjeglica iz zemlje sasvim dovoljno govori o njenim tragičnim razmjerama.

Ali, rekoh, to više nije za analizu nego za dijagnozu.

Poslije današnjeg sastanka u Beogradu, ako se uspijete ponovo skupiti za istim stolom, sjedite drugovi, popijte nešto, nazdravite! To je, čini se, jedini lijek za ozdravljenje svih drugih.