Naricanje za NDH

Izdvajamo

• Stoga prve dane svibnja/maja u Hrvatskoj i obilježava naricanje za NDH, a ne kao i u ostatku Europe svečano obilježavanje pobjede nad fašizmom. Kamo nas to vodi vidjeli smo nedavno na ulicama Splita i Borova Sela.

Povezani članci

• Genocid
• Mala NDH
• Nakon 22 godine: Šest sinova i muž majke Have Tatarević pronađeni u Tomašici!
• Ante Rukavina zabio s 50 metara
• TKO JE ONO POBIJEDIO?
• Kakva korist od naslova

Topusko – Spomenik 3. zasjedanju ZAVNOH-a autora Vanje Radausa -foto: Nikola Cutuk/PIXSELL       

Dok je za američkog generala i predsjednika Dwighta Eisenhowera maršal Tito najveći heroj Drugog svjetskog rata, naši klerikalni desničari okupljeni oko Mosta izjednačavaju ga sa Antom Pavelićem.

Dok Zakon o blagdanima uspostavu zavnohovske Hrvatske prešućuje, kao Spomendan se obilježava propast NDH.

„Od oslobodilačke borbe Titovih partizana u povijesti našeg naroda nema većeg djela, to je svijetli čas naše povijesti kao i onaj kada je naš narod primio kršćanstvo i stupio u kolo uljuđenih naroda“, reći će msgr.dr. Svetozar Rittig, svećenik i ministar u Vladi NR Hrvatske od 1946. – 1954. godine. Kada svećenik kojeg su smatrali najučenijim među hrvatskim katoličkim svećenstvom 20.st. u partizanskoj borbi za slobodu, bratstvo i jednakost vidi svijetlo poput čina pokrštavanja našeg naroda, jasno je koliki značaj ima ta borba i taj Titov pothvat u našoj povijesti.

Vladimir Nazor će predsjedati ZAVNOH-om i na zasjedanju kojem će prisustvovati Svetozar Rittig i još 103 vijećnika iz svih krajeva Hrvatske u Topuskom 9.5.1944. godine donijeti povijesnu odluku o utemeljenju Federalne Države Hrvatske. To je dan rođenja Republike, dan stjecanja njene državnosti, pa će veliki Miroslav Krleža zapisati:

„Tito je prvi koji je pobjedu hrvatskog naroda pretvorio u djelo i ostvario u državnom obliku“.

Na istom će zasjedanju biti donijeta i odluka o pristupanju federativnoj Jugoslaviji. U toj partizanskoj zajedničkoj borbi i drugi južnoslavenski narodi će ostvariti republikanizam, a udruženi u jugoslavensku federaciju doseći i zenit, vrhunac svoga privrednog, kulturnog, umjetničkog i prosvjetnog razvoja. Za koji dan bi trebali obilježiti taj najveći dan u našoj povijesti 9. svibnja/maja kada je hrvatski narod stekao Republiku, postao politički subjekt i po prvi put u povijesti utvrdio, partizanskom borbom, svoje državne granice. No suvremena, moderna RH ignorira ustrajno već 30 godina taj dan. Ona za njega ne želi niti čuti iako se Ustavom poziva na antifašističku tradiciju.

Zakonom o blagdanima 9. svibanj/maj se obilježava kao Dan Europe i Dan pobjede nad fašizmom, ali i kao takav velik po svome značaju će proći gotovo nezapaženo jer, to treba otvoreno reći, ova vlast zazire od obilježavanja značajnih antifašističkih datuma i događaja iz naše povijesti. I prošle smo godine imali priliku vidjeti, dok je cijela Europa slavila pobjedu nad fašizmom, dotle ni Milanović a ni Plenković nisu našli za shodno položiti niti jedan makar cvitak u spomen palih partizana za slobodu tijekom 2. svjetskog rata. Dok se u Hrvatskoj Dan pobjede nad fašizmom gotovo i ne obilježava, dotle se 15. svibnja/maja „nariče“ nad sudbinom NDH čija se vojska tog dana predala na Bleiburškom polju, a Zakon o blagdanima će baš taj datum prepoznati kao Spomendan na hrvatske žrtve u borbi za slobodu i nezavisnost. O tome Danu ću pisati sljedeći tjedan, pa sada tek toliko da konstatiramo koliko smo daleko dospjeli kada veći značaj iskazujemo propasti NDH nego li uspostavi Republike u Topuskom 9.5.1944. godine što se u potpunosti ignorira.

Republika Hrvatska se prema datumu svog rođenja odnosi ignorantski, poput kakvog glupana ili neznalice. To je ono što zovemo iskrivljavanjem povijesti, jer povijest možemo krivotvoriti i prešućivanjem važnih događaja poput prešućivanja onog što se dogodilo u  Topuskom. Već gotovo 30 godina Dan državnosti šeta kalendarom ovisno tko je na vlasti, pa je za vlasti SDP-a to 25.6. kada je Sabor 1991. godine donio odluku o samostalnosti, a za HDZ to je 30.5., kada je u SR Hrvatskoj konstituiran prvi višestranački Sabor nakon parlamentarnih izbora 1990. godine, što je obilježilo i dolazak HDZ-a na vlast. Upravo to šetanje kalendarom potvrđuje da sa tim Danom državnosti nešto nije u redu i tako će biti sve dok se konačno ne utvrdi da je to onaj dan kada je Republika istinski i rođena, a to je bilo u Topuskom 9.5.1944. godine.

U Hrvatskoj se pokušava nametnuti stanje kako je sve počelo 1990. godine, a zanemaruje se činjenica da je Hrvatska postojala i prije devedesetih. Velika je sramota svih hrvatskih političara, institucija i države u cjelini što Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima, dan utemeljenja Federalne Države Hrvatske nije prepoznat kao veliki datum naše povijesti, tako da među 13 blagdana i 11 spomendana se nije našlo prostora za taj značajni događaj, jedan od najvećih u našoj povijesti.

Stoga se ne treba čuditi što po najnovijim istraživanjima objavljenim prije 3 dana, koja su proveli Fakultet političkih znanosti i Institut za društvena istraživanja iz Zagreba, čak 2/3 srednjoškolaca ne zna da je NDH fašistička tvorevina, a 45% ih opravdava pozdrav „Za Dom Spremni“. Ovako poraznim rezultatima istraživanja među mladima doprinio je i Zakon o blagdanima koji zlo prikazuje kao dobro, a dobro prešućuje.

Danas, nakon 3 tisuće srušenih partizanskih spomenika, Hrvatima je očito teško priznati i prihvatiti činjenicu kako je Hrvatska utemeljena upravo na partizanskoj borbi čiji se spomenici tako nemilosrdno i sustavno ruše. Ta rušilačka stvarnost je zorno svjedočanstvo naše zloće, gluposti i neznanja.

Stoga prve dane svibnja/maja u Hrvatskoj i obilježava naricanje za NDH, a ne kao i u ostatku Europe svečano obilježavanje pobjede nad fašizmom. Kamo nas to vodi vidjeli smo nedavno na ulicama Splita i Borova Sela.

Ne čeka valjda Hrvatska da počnu ulaziti i u stanove kako bi reagirala?