Nacizam kao kućna radinost

Povezani članci

• Odbrojavanje do 20.godišnjice Dejtona: Vrijeme za novi dogovor
• Plate zvaničnika i direktora u BiH deset puta veće od plata kolega u regiji
• Predrag Blagovčanin: Koalicija 1. Mart nudi genijalnu ideju i trebamo je svi podržati
• Ne, nije trebao ići
• Srebrenica: ZAŠTO NE VOLIM DAN SJEĆANJA
• CEREK HA-HA-O-a

Ministar sigurnosti i ostali članovi „Šestorke“, ma kako ogrizli u bahatosti i neznanju, ne smiju šutjeti kao zaliveni na nacizam, makar se on veličao kao kućna radinost ili na intimnim zabavama kakve su svadbe i udruženja građana. Na nacističke orgije ne smije šutjeti nikakva pozicija i opozicija. Nije, valjda, zbog toga da se ne zamjere međusobno

Piše: Ekrem Avdić, E-novine

Gospodine Dodik, da li je nacizam platforma ili dio političkog folklora i vizuelno-muzičke dekoracije vaše stranke i vaših koalicionih partnera u predstojećim opštim izborima? – pitanje je koje postavljaju antifašisti Bosne i Hercegovine već sedam dana.Upravo toliko je vremena prošlo od demonstracije srpskog nacizma na jednoj svadbi, a potom i na četničkom  derneku u Bratuncu.

Već sedam dana odgovor na to pitanje ne dolazi ni od Dodika ni od njegovih koalicionih partnera, bilo na entitetskom ili državnom nivou. Kao zaliveni ćute i lideri opozicije. Dodika i Bosića donekle i razumijemo jer su oni negirali genocid, a negiranje genocida jeste njegovo odobravanje.

Opozicija manjeg entiteta, takođe, mudro šuti na eskalaciju srpskog nacizma u „umjetničkoj i i folklornoj formi“. Vjerovatno čekaju šta će reći vlast koja je pozvanija da na ideologiju klanja reaguje na dva načina : prvo, javnom osudom a zatim primjenom zakona koji nalaže policiji i tužilaštvu da reaguju. Međutim, izostaje i jedno i drugo.No, šta rade drugi?

Ministar sigurnosti i ostali članovi „Šestorke“, ma kako ogrizli u bahatosti i neznanju, ne smiju šutjeti kao zaliveni na nacizam, makar se on veličao kao kućna radinost ili na intimnim zabavama kakve su svadbe i udruženja građana. Na nacističke orgije ne smije šutjeti nikakva pozicija i opozicija. Nije, valjda, zbog toga da se ne zamjere međusobno! Ne smije šutjeti niko ko je spoznao strahote rata vođenog u BiH, a takvih je najviše!

Pa zar sa pjesmama u slavu nacističkih zločina možemo u Evropu? Pa zar, ministre Radončiću, imaš preča posla nego da javno reaguješ na eskalaciju zločinačke nacističke ideologije? To što te nije briga šta se dešava u zemlji koja nije tvoja domovina, nimalo te ne opravdava. Jer, nacisti će, koliko sutra, opet orgijati i u tvojoj Crnoj Gori kako što su orgijali 1941. i 1991. godine! Svako onaj ko misli da je riječ o grupi budala i džukela, grdno se vara. Tako su mislili i u Njemačkoj za grupicu idiota okupljenih oko Hitlera pa se nacizam iz minhenske pivnice raširio, kao epidemija, cijelom Njemačkom. Nije li se to dogodilo devedesetih godina prošlog vijeka i u Srbiji i Crnoj Gori?

Srpski i hrvatski nacisti su vojnički i pravno, s međunarodnog stajališta gledajući, poraženi. Bosna i Hercegovina je opstala kao jedinstvena i međunarodno priznata država; nije podijeljena, a Bošnjaci kao narod nisu nestali. Međutim, nacizam je totalitarni sistem koji zahvata sve segmente društva od politike, nauke, ideologije, kulture, međunarodnih odnosa, sporta, načina ponašanja, sistema vrijednosti, umjetnosti, književnosti, institucija, društvenih organizacije… Dakle, to je totalni sistem. Vojnim i pravnim porazom, očuvanjem konstitucije države, nacizam je pobijeđen u najvažnijim segmentima. Međutim, nije u detaljima kao što se to vidi na snimcima iz Bratunca.

Muzička forma nacističkog orgijanja kao u pjesmi „Oj Pazaru, novi Vukovaru, a Sjenice druga Srebrenice“, ako se pjevačima ne uzmu mikrofoni, sutra će prerasti u muziku topova i mitraljeza, krike poklanih u konc-logorima, vrisak silovanih žena, u novi genocid.