ENG
Moja Milena
Autor/ica 👤Ivo Anić
Izdvajamo
- Još se jedan „modni mačak“ oglasio ovih dana, iza gromoglasne šutnje o grijehu struktura koje su stale iza posrnulog kapitaliste, te se u svojoj tradicionalnoj uskrsnoj čestitci obratio vjernicima s jednom jedinom temom, jeziku Hrvata, najvažnijoj situaciji iz koje se izlaz jednostavno ne vidi. Hrvatska jezična baština za uvaženog kardinala Bozanića, važnija je od solidarnosti, milosti i empatije za potrebite, važnija od curica sedmog i osmog razreda osnovne škole u Negoslavcima koje nemaju uskršnji ručak, jer u jeziku su sažete sve vrednote, životne istine, nadanja, žalosti i tjeskobe, a toliko je onih koji misle da jezik i nije najvažniji hrvatski problem, da jednostavno, uvaženi kardinal, ne vidi izlaz iz nastale situacije. Jezik, pod koje Milenine curice nemaju što staviti uvaženom kardinalu nije jezik o kojem on brine, njega zbrinjava onaj drugi, čisti, uzoriti.
Povezani članci
Pokrijte svoje glave drage Hrvatice, pokrijte ih pred Isusom, njemu će biti drago kada vas vidi, pokrijte ih ne zbog Ante Žderića i njegovih namjera, već zbog naše Milene koja je jedna od vas, svih žena koje u ovoj zemlji rade bez plaće, pate pod teretom ovrha, samohranih majki, blagajnica Gazde koje danas izgledaju kao uplašene ptice, pokrijte glavu za sve obespravljene majke, bake koje skapavaju od gladi sa mizerijom od mirovina, sve žene koje se bore, gladuju i svakodnevno strahuju da svojoj djeci, kao našoj Mileni, neće imati što dati za Uskrs, što im staviti na stol.
Ne vidim izlaz iz ove situacije, jednostavno ga ne vidim, kroz suze je progovorila Milena Planinac, majka dvoje osnovnoškolske djece, koja žive u izuzetno teškim uvjetima. Milena je prije osam godina ostala bez posla, suprug Blagomir prije pet je dobio otkaz, propast vukovarskih tvrtki odrazila se na tu obitelj kao i na mnoge obitelji u gradu heroju. Institucije, država, udruge jednom godišnje obiđu Negoslavce i Vukovar, a ostatkom godine ti nesretni ljudi su prepušteni sami sebi. Izlaz koji naša Milena jednostavno ne vidi, upriličila joj je i danas aktualna banka koja aktivno sudjeluje u slučaju Agrokor, a koja je toj nesretnoj obitelji već izmjerila kvadraturu nekretnine koju namjerava prodati na dražbi. Milenine dvije curice odlične su učenice, sedmog i osmog razreda osnovne škole u Negoslavcima, dolazi Uskrs, a Milena im nema što staviti na stol, ne može im priuštiti normalan ručak.
Istovremeno u Nadbiskupiji splitsko – makarskoj, župnik Ante Žderić preporučio je svojim vjernicama, ženama da na Veliki petak, dakle pred Uskrs, pokriju glavu prilikom liturgije, koju naš novopečeni modni mačak namjerava slaviti. Ne vidim izlaz iz ove situacije, mogle bi s pravom kazati i mnoge splitske Milene koje kako metaforički, tako i fizički pokrivene glave teško da će iznaći izlaz, kako iz crkve, tako i sa onim što namjeravaju staviti svojoj djeci na stol za Uskrs. Žene bi za vrijeme Euharistije zbilja trebale imati pokrivenu glavu, ne iz razloga koje je naveo uvaženi svećenik, već iz solidarnosti prema Mileni, očajnoj ženi iz Negoslavaca, za koju župnika Antu Žderića, koji bi po uzoru na papu Franu, u sklopu Večere Gospodnje trebao prati noge siromašnima, očito i nije puno briga. Njemu su, kao uostalom i čitavom kleru koji misteriozno šuti ovih dana dok Hrvatsku trese istina, o njenom postanku, poslanju i svrsi, priprema i uskršnji stol i misno vino, dok naša Milena nema što svojoj djeci dati jesti.
Još se jedan „modni mačak“ oglasio ovih dana, iza gromoglasne šutnje o grijehu struktura koje su stale iza posrnulog kapitaliste, te se u svojoj tradicionalnoj uskrsnoj čestitci obratio vjernicima s jednom jedinom temom, jeziku Hrvata, najvažnijoj situaciji iz koje se izlaz jednostavno ne vidi. Hrvatska jezična baština za uvaženog kardinala Bozanića, važnija je od solidarnosti, milosti i empatije za potrebite, važnija od curica sedmog i osmog razreda osnovne škole u Negoslavcima koje nemaju uskršnji ručak, jer u jeziku su sažete sve vrednote, životne istine, nadanja, žalosti i tjeskobe, a toliko je onih koji misle da jezik i nije najvažniji hrvatski problem, da jednostavno, uvaženi kardinal, ne vidi izlaz iz nastale situacije. Jezik, pod koje Milenine curice nemaju što staviti uvaženom kardinalu nije jezik o kojem on brine, njega zbrinjava onaj drugi, čisti, uzoriti.
Jezik je ključno uporište, on uključuje našu domovinu, nažalost, kako nam svjedoči daljnja i bliža povijest i želi nam se razgraditi upravo te hrvatske vrednote, zaključio je kardinal i otpio gutljaj misnog vina. Uskrs ove godine slavimo u ozračju Godine svetoga Josipa, nebeskog zaštitnika naše domovine, koji moli i bdije nad cijelom našom Hrvatskom, Milenom i njenim dvjema curicama, te žarko molim sv. Josipa da nam svima pokaže izlaz iz nastale situacije, jer ga ja iskreno ne vidim.
Izlaz iz ove situacije, koji nitko naravno ne vidi, upravo bi se na Uskrs, na slavi Euharistije mogao dogoditi simultano u svim našim župama, kako su nam preporučili naši „modni mačori.“
Sve žene Hrvatske trebale bi taj dan staviti veo, crni veo i pokriti glavu, te na taj način pokazati tim licemjerima koje čekaju bogate trpeze iza liturgija, kako još ima sućuti, još ima solidarnosti i još ima prkosa u ovom narodu. Pokrijte svoje glave drage Hrvatice, pokrijte ih pred Isusom, njemu će biti drago kada vas vidi, pokrijte ih ne zbog Ante Žderića i njegovih namjera, već zbog naše Milene koja je jedna od vas, svih žena koje u ovoj zemlji rade bez plaće, pate pod teretom ovrha, samohranih majki, blagajnica Gazde koje danas izgledaju kao uplašene ptice, pokrijte glavu za sve obespravljene majke, bake koje skapavaju od gladi sa mizerijom od mirovina, sve žene koje se bore, gladuju i svakodnevno strahuju da svojoj djeci, kao našoj Mileni, neće imati što dati za Uskrs, što im staviti na stol.
S radošću ističem njihovu revnost u životu i vjeri, usprkos svim poteškoćama, s kojima se susreću u specifičnim uvjetima, one su same hodajuća i čista ljubav, zaključio je Ante Žderić, predivno opisujući hrvatske žene koje bi pokrivene glave trebale pratiti njegovu Euharistiju. Izlaz iz ove situacije donosi nam samo ljubav, ako ljubimo sestru pored sebe. Uskrs je pravo vrijeme da se sjetimo upravo te naše sestre, naše Milene i pokrijemo glavu od srama svi skupa u znak solidarnosti sa njom.
Možda upravo Milena bude putokaz Crkvi koja kao institucija treba biti ponizna i u službi čovjeka, žene. U tome i jest mjera naše vjere, da ljubeći Milenu, ljubimo i samog Krista na križu.
Stoga pokrijte svoje glave bez obzira znale ili ne znale iznaći izlaz iz nastale situacije ili crkve, pokrijte ih i tim činom pokažite tim samozadovoljnim kapitalističkim slugama, da Milena nije sama, da su uz nju sve žene Hrvatske.
Autor/ica 👤Ivo Anić
