Mlinski kamen je HDZ

Izdvajamo

• Upravo svojim radom, djelom i ostavljenim stvaralačkim tragom u društvima u kojima su djelovali, vidljiva je razlika ličnosti Stipe Šuvara i Vladimira Šeksa, kao i različitosti epoha i zajednica u kojima su živjeli. Dok iza HDZ-a ostaje korupcija, kriminal i klijentalizam, naime upravo je danas HDZ pravomoćnom presudom Vrhovnog suda proglašena odgovornom za krađu državnog novca i tako postala prva stranka osuđena u Hrvatskoj za kriminal
• Nasuprot tome iza Stipe Šuvara ostaju značajni objekti hrvatske kulture s kojima će se ponositi generacije naših građana.

Povezani članci

• Zbogom EU!
• Circus ColoRatko
• Evropski put i politička kontrola pravosuđa ne idu zajedno
• Stjepan Mesić: Sjetimo se pobjede, da ne bismo bili poraženi
• Tanja Miletić Oručević o napadima na Predraga Lucića: Ćenif – paša Baldrick kontra Duje
• Aner Žuljević: Mostar niko neće pokoriti

Foto: Borna Filic/PIXSELL

„Tom odlukom skinuli smo teški mlinski kamen koji nas je preko sedamdeset godina vukao u ponor“, naglasiti će u prigodnom govoru nekadašnji predsjednik Hrvatskog Sabora Vladimir Šeks na svečanoj sjednici održanoj prije nekoliko dana prilikom obilježavanja 30. godišnjice donošenja odluke o raskidanju državno pravnih sveza sa bivšim republikama i pokrajinama koje su tvorile Jugoslaviju, a koja je izglasana jednoglasno 8.10.1991. godine u Saboru, te se danas obilježava kao Spomendan Hrvatskog Sabora.

U sličnom govoru održanom prilikom 25. godišnjice, Vladimir Šeks će taj dan proglasiti jednim od „najblistavijih u hrvatskoj povijesti“ jer se tada hrvatski narod riješio „mrske Jugoslavije“. Šeks će se i pohvaliti kako su ostvareni „ogromni koraci Hrvatske“ te da su drugi narodi trebali stoljeće da dosegnu razine koje je postigla Hrvatska. Za nevjerovati što čuješ, jer ti ogromni uspjesi doveli su nas na pretposljednje mjesto u Europi.

Da iza ovih Šeksovih riječi ništa ne stoji govori dovoljno i činjenica da taj datum, 8.10. u Republici Hrvatskoj nije uvršten među praznike ili blagdane, a nije niti neradni dan već tek Spomendan Hrvatskog Sabora i naravno da kao takav nije ni blizu „najblistavijeg dana u hrvatskoj povijesti“, što bi naravno Šeks želio iz sasvim pragmatičnih i osobnih/ličnih razloga budući je upravo on toga 8.10.1991. godine pročitao Odluku o raskidu veza sa SFRJ za koju je jednom prilikom izjavio da ju je pisao na koljenima.

Prazne su ovo riječi Vladimira Šeksa koji poseže za nacionalističkom retorikom iz devedesetih godina koristeći se figurom „mlinskog kamena oko (hrvatskog) vrata“, zaboravljajući da je danas drugo vrijeme i da se na taj nacionalistički ljepak više ne love čak ni muhe. Za razliku od Srbije koja je kao država bila prepoznata na Berlinskom kongresu 1878. godine i koja je u Jugoslaviju ušla kao međunarodno priznata država sa svojim teritorijem, vojskom, administracijom i diplomacijom, sa Crvenim krstom, Kraljem i Kraljevstvom, Hrvatska je s druge strane bez državnih prerogativa i bez političkog subjektiviteta, te još i sa dodatnim opterećenjem podijeljenosti između Beča i Pešte.

Taj politički subjektivitet, Republiku i državnost Hrvatska će ostvariti zahvaljujući partizanskoj borbi proglašenjem Federalne Države Hrvatske u Topuskom 9.5.1944. godine. Dok je u Socijalističkoj Jugoslaviji Srbija „izgubila“ dio svog identiteta ostavši bez Kralja i Kraljevine, Hrvatska je kroz socijalističku Jugoslaviju izgrađivala svoj identitet republikanizma ostvarivši Ustavom 1974. godine svoju državnost sa pravom na samoodređenje.

Dok Šeks prodaje bozu i maglu kotrljajući „mlinsko kamenje“, poznata je činjenica kako je hrvatski narod upravo u socijalističkoj Jugoslaviji ostvario neslućeni progres, napredak u pismenosti i prosvjeti, industrijalizaciji i privredi, kulturi i znanosti. Nasuprot Šeksovim razmišljanjima upravo su se Hrvatska i Slovenija u Jugoslaviji brže razvijale od drugih republika, te je relativno ekonomsko zaostajanje Srbije za Hrvatskom i Slovenijom, uz nepriznavanje avnojevskih granica, bio jedan od glavnih Miloševićevih motiva za pokretanje ratova devedesetih godina. To su činjenice.

Tko je uostalom Vladimir Šeks?

Nakon što je u „mrskoj Jugoslaviji“ diplomirao na zagrebačkom Pravnom fakultetu, pripravnički će staž odraditi na Općinskom javnom tužiteljstvu te „mrske mu Jugoslavije“, što je bio privilegij odabranih. Sve dok nije osuđen zbog protudržavne djelatnosti u toj „mrskoj zemlji“ se dobro snalazio i karijerno napredovao. Tako će već 1970. godine u „mrskoj Jugoslaviji“ postati sudac Općinskog suda, da bi mu ta „mrska država Jugoslavija“ iskazala povjerenje imenujući ga zamjenikom Okružnog javnog tužitelja u Osijeku sa zadaćom da štiti „mrske jugoslavenske interese“.

U demokratskoj RH će napraviti zavidnu političku karijeru proglašavajući se tvorcem hrvatskog Ustava. Neće biti upamćen ni po čemu dobrom što ostavlja u nasljeđe, može se reći da je više rušio nego stvarao i gradio, pa će  Predsjednik Republike Zoran Milanović za njega reći: „Šeks je najveća štetočina hrvatskog pravosuđa!“

Meni se pak, što se Šeksa tiče, najviše urezala u sjećanje slika iz Sabora 24.8.1990. godine prilikom smjenjivanja prof.dr. Stipe Šuvara sa mjesta člana Predsjedništva SFRJ, kada nadmeno, neodgojeno i primitivno te politički nedopustivo Vladimir Šeks nakon što je prof.dr. Stipe Šuvar smijenjen i dok napušta Sabor za njim nekulturno i huliganski poput kakvog uličara dobacuje: „Ideš Stipe, ideš. Bok Stipe, bok.“

Stipe Šuvar (1936.-2004.), nije bio samo uspješan političar, on je i doktor znanosti te sveučilišni profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu iz kolegija sociologije sela na kojem području je smatran jednim od vodećih europskih teoretičara. Obnašao je mnoge političke funkcije ali će ostati upamćeno da je kao ministar prosvjete i kulture Socijalističke Republike Hrvatske svoje ime duboko urezao u kulturu i prosvjetu našeg naroda, pokrenuvši i ostvarivši mnoge značajne kapitalne projekte – nova zgrada Nacionalne i Sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Muzej crkvene umjetnosti u Zadru, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, Muzej Mimara u Zagrebu, Državni arhiv, Galerija Klovićevi dvori. Hrvatska bi ovom čovjeku trebala biti vječno zahvalna za sve što je učinio na kulturnom planu. No ovakva Hrvatska kakvu imamo danas, koja ispisuje jedne od sramotnijih stranica svoje povijesti, naravno da Stipi Šuvaru nije odala zahvalnost koju zaslužuje, pa makar i jednom ulicom za sve što je gradio i ostavio hrvatskoj kulturi.

Upravo svojim radom, djelom i ostavljenim stvaralačkim tragom u društvima u kojima su djelovali, vidljiva je razlika ličnosti Stipe Šuvara i Vladimira Šeksa, kao i različitosti epoha i zajednica u kojima su živjeli. Dok iza HDZ-a ostaje korupcija, kriminal i klijentelizam, naime upravo je danas HDZ pravomoćnom presudom Vrhovnog suda proglašena odgovornom za krađu državnog novca i tako postala prva stranka osuđena u Hrvatskoj za kriminal; Nasuprot tome iza Stipe Šuvara ostaju značajni objekti hrvatske kulture s kojima će se ponositi generacije naših građana.

HDZ je danas mlinski kamen obješen oko vrata Republike Hrvatske.