Milanoviću, marš u kino!

Povezani članci

• DOISTA: DOKLE?
• Putem za EU skrenuti ka BU
• Protokol o istraživanju seksualnog nasilja: Najgori vid rata je silovanje
• Kameni popovi
• Nobelovac Dobrica
• VELIKA NAFTNA AFERA: Kako u UIO BiH pokrivaju međunarodno krijumčarenje naftom i derivatima

Da je netko Ronalda Reagana, u vrijeme kad je svoju glumačku karijeru okrunio ulogom predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, priupitao s koliko je novaca Sydney Pollack snimio »Tootsie« ili s koliko je milja dolara Michael Cimino opteretio budžet za »Footloose« prije nego što su ga producenti – u strahu da ne proizvede kino-gubitaša većeg i od »Vrata raja« – otpustili i snimanje filma povjerili Herbertu Rossu, čisto sumnjam da bi se kauboj iz Bijele kuće usudio izustiti bilo kakvu cifru. Prije će biti da bi američki predsjednik takvog ljubopitljivca poslao u tri do pet Hollywooda ćaćinih i materinih, pa da se tamo raspituje za te zvizdarije i monetarije, na koje on i ne stigne misliti od sandinista, malvinista, komunista i ostalih državničkih problema koji su mu se sručili na nejaku glavu.

Slično Reaganu bi, vjerujem, reagirao bilo koji državnik bilo gdje i bilo kada na ovome svijetu: novozelandski premijer Jim Bolger da ga je netko pitao koliko je dolara, tamošnjih ili američkih, Jane Campion utukla da snimi »Piano«; vođa Sovjetskog Saveza Josif Visarionovič Staljin da mu se itko drznuo postaviti pitanje rubalja što ih je Serjoža Ejzenštejn spiskao na »Oklopnjaču Potemkin«; jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito da je Peri Pirkeru ili Mijalku Todoroviću uopće smjelo pasti na pamet da se raspituju kako je Narodna banka Jugoslavije uspjela odštampati toliko dinara koliko ih je Veljku Bulajiću trebalo za »Bitku na Neretvi«…

Tim više je svakog divljenja vrijedna upućenost aktualnog hrvatskog premijera Zorana Milanovića u troškovnik filmske industrije, demonstrirana u emisiji »2 u 9« na Jabuka TV-u ovoga ponedjeljka. Dragi gost Romana Bolkovića je, kako sam reče, neposredno prije emisije čuo za poruku »Milanoviću, marš kući!!!« kojom je izvjesna Jasmila Žbanić, manje-više nepoznata filmska redateljica iz Sarajeva, popratila njegov nedjeljni posjet Mostaru i tamošnjim uglednim i ugroženim moćnicima Draganu Čoviću i Vjekoslavu Bevandi. No, bez obzira na to što ga je Žbanićkina poruka zatekla dok su ga pudrali uoči emisije, Milanović pred kamerama nije ostavio dojam zatečenog nevježe. Naprotiv, kao iz rukava je sasuo podatak da je ta redateljica »od HAVC-a, odnosno od hrvatskih poreznih obveznika, dobila 3 i pol milijuna kuna za svoj film koji će u Hrvatskoj vidjeti sto ljudi« i još joj je na njezino »Milanoviću, marš kući!!!« uzvratio porukom dobrodošlice.

Teško je reći čime je Zoran Milanović više impresionirao hrvatski publikum: svojim proračunskim uvidom u iznose potpora što ih Hrvatski audiovizualni centar dijeli za snimanje diletantskih filmova, svojim proročanskim darom da izbroji koliko će gledatelja imati film koji još nije izišao iz post-produkcije ili svojom džentlmenskom benevolentnošću prema toj bosanskoj bezobraznici koja parazitira na hrvatskom budžetu, snimajući skupe i negledljive filmove. Jasno je hrvatskom premijeru da je ta Jasmila Žbanić živa šteta za hrvatsku kinematografiju, da joj hrvatski glumci i glumice, silom privedeni pred kamere, bježe sa seta, jer znaju da nitko živ ne bi gledao to što bi s njom takvom snimili, jasno mu je da njezino ime u filmskom svijetu ne znači ništa, ali on će eto ipak otrpjeti da se i taj njezin novi redateljski promašaj – možda i veći od one, kako se zove, »Grbavice« ili onog »Na putu« – plati državnim novcem, pa makar zbog toga hrvatski platiša Zoran Milanović izgubio izbore.

Jasno je njemu da je ta Žbanićka, kao što piše u Slobodnoj Dalmaciji, »otprije poznata po svojim unitarističkim stavovima« i da nakon ovoga »Milanoviću, marš kući!!!« – kao što upozoravaju u istim novinama – treba »očekivati sljedeći Jasmilin korak, odnosno poruku i Hrvatima u BiH: marš iz Bosne!«, ali se hrvatski premijer ne želi spuštati na nivo hrvatskih novina. Milanović jednako tako ne želi slijediti ravnatelja HAVC-a Hrvoja Hribara koji je kazavši da se »Jasmila Žbanić pokazala kao neodgojena Balkanka« pomislio da će premijeru oteti riječ iz usta, ali mu je uslijed brzopletosti i nepažnje zaglavio u jednom drugom tjelesnom otvoru.

Nije premijeru ni do vulgarne politike ni do odgojnih lekcija, nego do filmske umjetnosti, a jao si ga filmovima ako ih snimaju tako nedaroviti grebatori i niškoristi poput te bosanske ovisnice o hrvatskom proračunu. Ne daje Milanović ni pet lipa na to što ga ona u svome odgovoru na njegovu budžetašku primjedbu poziva da »u BiH dođe sa svojom socijaldemokratskom idejom«, već on daje milijune hrvatskih kuna za njezin film koji će vidjeti okruglo 100 ljudi.

Zato taj hrvatski filmski mecena, ne od Jasmile Žbanić, nego od njezinih hrvatskih gledatelja, zaslužuje posve drugačiji odgovor. Naprimjer ovakav: »Milanoviću, marš u kino, pa tamo cijepaj karte, umjesto što sa Čovićem i ostalim etno-profiterima pokušavaš pocijepati opljačkanu i obespravljenu sirotinju, kako onu u pocijepanoj BiH, tako i ovu u jedinstveno uništenoj Hrvatskoj!«