Metastaze

Povezani članci

• ROMEO I JULIJA
• Odbačena Pavelićeva tužba; on nastavlja pravnu bitku protiv (auto)cenzure
• Nedžad Novalić: Moramo pobijediti nacionalističke diskurse u kojima su uvijek oni drugi krivi
• Proboj logoraša iz Jasenovca
• Ustanite kad čujete Internacionalu!
• Bosna traži direktore

Svaka bolest ima svoje nuspojave. Farmaceuti to jako dobro znaju. Čak i banalni zahvati imaju određene domino efekte, a složene operacije često idu linijom manjeg zla, odstraniti veće da bi odabirom rizika ostalo manje. Zahvati na mozgu tako ostavljaju ožiljke koji naknadno izazovu epilepsiju. Medicina takve slučaje naziva nuspojavama, dakle onim što će se dogoditi kada izazovemo zlo na megdan. Zlo. Zaustavimo se tren na toj riječi. Zlo ima svoje lice i naličje, zlo je u ljudima i zlo je univerzalno, zlo proizlazi iz straha i predrasuda, zlo klija na poljima ljubomore i zavisti, zlo kao korov raste u nama kada naša osobna nezadovoljstva samim sobom prerastu u mržnju prema drugima. Povijest je sva takva ljudska zla objedinila u jednu univerzalnu riječ koja opisuje rasnu i bilo kakvu drugu isključivost te je nazvala – fašizmom.

Zlo je kada svoje nesposobnosti u društvu prikažete kao krivnju nekoga drugoga, zlo je kada svoje frustracije svalite na pleća onih koji to najmanje zaslužuju, zlo je kada svoju mržnju prema sebi samome proicirate na druge, na slabije i na nezaštićene i to je fašizam, to je segregacija, to je rasizam, najveće zlo moderne civilizacije. No kao i svaka podmukla bolest fašizam se duboko ukorijeni u društvu i maligno raste bez da je zdravo tkivo i svjesno bolesti. Postoje naznake, postoje indicije, od nekih izjava ili događaja osjetite kako vam trnu ruke, osjetite tupu bol u grudima ili vas samo naglo zaboli, «štrecne» vas oko srca. Bolest polako i podmuklo raste, prolaze mjeseci, prolazi godina dok shvatite što se događa. Istina teško je zloćudnost rano uočiti i razotkriti, postoje indicije i postoje ljudi koji su senzibilniji na zlo od vas, ljudi koji su već prošli zlo i izborili se s bolešću, ponekad je dobro takve ljude slušati, njihova iskustva su neprocjenjiva.

Bolest fašizma mogli ste uočiti u njenom zametku koja je nukleus našeg naroda, nosimo je genetski i velika većina znanstvenika kazat će vam da sve zloćudne bolesti nastaju iz vašeg genetskog koda, vaše ponašanje, vaš način života odredit će kako će se ta bolest razvijati, ako ste ispunjeni mržnjom, ako redovito ne vježbate i radite na sebi velika je vjerojatnost da će bolest uznapredovati, postati okidač umjesto uspavana mina. Doktori će vas pitati pušite li? Pušite li sve što vam se servira? Pijete li neumjereno razna otrovna i opojna pića i koristite li opijume za narod? Ako ste slab i podložan, lako povodljiv, ako ne držite do sebe i svog zdravlja velika je vjerojatnost da ćete aktivirati mnogo ranije svoj tumor od ljudi koji žive zdravo, ljudi koji misle na svoj mentalni i biološki sklop i ljudi koji rade na poboljšanju sebe kao čovjeka.

Bolest koja je eskalirala ima svoje izražene pojave. Bolesno društvo postaje tolerantno na govore mržnje i oni se polako uvlače u sve pore organizma kojeg nazivamo stanicama. Bolest tako krvotokom ulazi u škole, ustanove u kojima je sve manje trombocita, sve manje zaštitnika organizma. Bolest polako eskalira i zahvaća vitalne organe koji otkazuju jedan za drugim. Metastaze se šire na mozak koji je prvi na udaru, nositelji bolesti, stanični infekti jure prema centrima koji izazivaju paralizu, izazivaju strah i paranoju. Kada se taj funkcionalni sklop koji upravlja javnim mišljenjem pretvori u disfunkcionalni nastaje bolest, nastaju halucinogene atake koje pojačavaju dozu nesigurnosti i vjere u sebe, vjere u normalan svijet oko sebe koji iznenada postaje dijaboličan, iskrivljen i pun užasa na koji zdravi kakvi smo bili nismo navikli.

Metazastaze zatim napadaju jetru, onaj zadnji štit koji vas brani, filtrira i koji čisti organizam. Bolest kako napreduje uzima danak i po prvi puta vi ste svjesni da ste bolesni jer ste blijedi, jer ste neispavani i jer vas očito nešto muči, nešto što do sada niste upoznali, podmukli osjećaj da se netko ili nešto uvukao u vaše do jučer zdravo tkivo.

Svaka bolest ima svoje nuspojave. Farmaceuti to jako dobro znaju. Čak i banalni zahvati imaju određene domino efekte, a složene operacije često idu linijom manjeg zla, odstraniti veće da bi odabirom rizika ostalo manje. Nuspojava naše bolesti dogodila se sinoć i mi smo tipično za bolesnika koji negira bolest zatvorili i oči i uši, začepili usta.

Gromka tišina koja je obavila nuspojavu zorno je pokazala sav strah našeg organizma koji se po prvi put suočio sa nuspojavom i očekivano je banalizirao i negirao kao činjenicu. Bomba koja je bačena u noći sa nedjelje na ponedjeljak na romski dječji vrtić akt je terorizma zbog kojeg bi se u svakom uljuđenom organizmu koji drži do svog zdravlja upalio alarm. Digle bi se sve krvne stanice, svi eritrociti i leukociti na noge, mobilizirale bi se dodatne postrojbe trombocita i štitnjača bi radila kao hidroelektrana.

No bolesni organizam očekivano je ignorirao upozorenje na nuspojavu. Bolesni organizam se pravi da se nije niti dogodila. No nuspojava se dogodila i nuspojava neće biti izolirani slučaj. Kada jednom ta bomba koju je stvorila bolest konačno odnese jedan mladi i nevini život tada će skočiti svi dušebrižnici organizma, naricat će sve stanične ustanove za zaštitu djece i manjina u organizmu, oštre sankcije i dijete propisat će nam doktori izvana i mi sami posut ćemo se pepelom i kontrolirano uzimati terapije. No to ama baš ništa neće značiti onima koji će ostati iza te razorne i maligne bolesti, onima koji su je prošli i izgubili, onima kojima će se zauvijek promijeniti svijet bez tog djeteta.

Da bi se uspješno borili protiv malignih bolesti potrebna je prije svega prevencija i pravilna edukacija. Da bi bolest suzbili u začetku potrebno je suočiti se s njom bez straha, da bi je izliječili potrebno se boriti protiv metastaza, stanica koje ih prenose i tkiva na kojima bujaju. Da bi u konačnici spriječili nuspojave i tragedije potrebna je preventiva, preventiva i edukacija. Ono zahvaćeno u organizmu i neizlječivo nažalost potrebno je zauvijek odstraniti, kirurškim ili kakvim drugim metodama. Nuspojave se tako kao i kod svakog zahvata na mozgu ograniče na epilepsiju. Ponekad je znate bolje i pasti nego umrijeti. Jednom kada umrete više ustati ne možete. Ustaje se dok je čovjek živ i sposoban da se bori