Meta

Izdvajamo

• Niko je, pogađate jedina istinska i ugrožena meta, ona prava i ona koja nije u fikciji već u užasnoj stvarnosti njegovih roditelja, Niko ima dva mjeseca i Niko je borac, kao i njegovi roditelji koji na žalost nemaju tih 13 milijuna kuna namijenjenih onim debelim, dobro uhranjenim i sve većim guzicama, inače metama fiktivnih terorista, gladnog naroda i čega sve već ne se boje ti nitkovi.

Povezani članci

• Tako je govorio Stipe Šuvar
• Proboj logoraša iz Jasenovca
• Raspivane maškare
• Stjepan Mesić: ‘Narodnu koaliciju sidrit ću uz lijevu obalu hrvatske politike’
• Na kojoj istini ćemo graditi budućnost
• Svijet konačno jedinstven: Dodik je najveća prijetnja teritorijalnom integritetu BiH i miru u regiji

Foto: Petar Glebov/PIXSELL/Vijesti.hr

Nikini roditelji svoju bitku sa vremenom, a Niko je meta i oni to dobro znaju, dali su u ruke jednom od tih dobro uhranjenih debelih guzica koji su umislili da su mete, a nisu, a uvaženi ministar poručio je očajnim roditeljima da pričekaju, da će se valjda, majku mu, barem od rezervnih guma koje ne trebaju odmah, onih ljetnih jer je zima, sredstva hitno prebaciti malom Niki, pravoj i istinskoj meti u ovom slučaju.

13 milijuna kuna se ima za dvije skupocjene blindirane limuzine u kojima će grijači grijati iznenadno raširenu guzicu odnedavno značajno raširenog nam premijera, 13 milijuna kuna ima se za najnoviju tehnologiju i stakla koja, kako tvrde stručnjaci, zaustavljaju rafalnu paljbu iz blizine.

Tko ili što želi uvažene ministre koji će svoje raširene guzice udobno grijati na ugrijanim sjedalima nije poznato, ako se pouzdano zna da su Hrvati narod kojeg doslovno možeš derati, bezočno pljačkati, izbacivati na ulicu, osvršavati po njemu, jer su Hrvati kako se podrazumijeva naj i turbo katolici pa vjerojatno zbog tog razloga okreću drugi obraz.

13 milijuna kuna vrijedna vozila stižu našim ministrima raširenih guzica ove dane, da im budu još deblje i još šire, dok se u Splitu odvija drama. Drama nama roditeljima koji znamo kroz što prolazi ta obitelj itekako poznata, drama u kojoj nema ministara raširenih guzica, nema 13 milijuna kuna, ima samo bespomoćnosti i ima samo bijesa, onog pravedničkog bijesa sa kojim bi upravo isprobao čvrstoću i zaštitu tih jebenih stakala, prijeko potrebnih našim debeloguzim ministrima.

Drama je riječ koja najbolje opisuje utrku s vremenom malog Nike iz Splita, djeteta koje ima spinalnu atrofiju mišića tip 1, inače medicini jako dobro poznatu bolest koja uzrokuje odumiranje svih mišića u tijelu, a da nevolja bude veća, mišići koji služe Niki da guta, diše, smije se imaju istu navadu da su meta opake bolesti.

13 milijuna kuna se ima za dvije skupocjene limuzine, u kojima naši ministri širokih guzica svakako trebaju biti manja meta nepoznatom teroristu, koji bi iz nepoznatih razloga odabrao te debele, bahate guzice da im saspe šaržer vrućeg olova, ima se da se ne bude meta, a pogađate svrhu i nakanu ovog teksta, nema se za malog Niku koji je istinska i jedina meta, meta opake bolesti, ne nepoznatih terorista koji ne postoje, luđaka opsjednutih ministrima koji bi njihovu glavu i debelu guzicu koji svakako postoje još manje.

Niko je, pogađate jedina istinska i ugrožena meta, ona prava i ona koja nije u fikciji već u užasnoj stvarnosti njegovih roditelja, Niko ima dva mjeseca i Niko je borac, kao i njegovi roditelji koji na žalost nemaju tih 13 milijuna kuna namijenjenih onim debelim, dobro uhranjenim i sve većim guzicama, inače metama fiktivnih terorista, gladnog naroda i čega sve već ne se boje ti nitkovi.

Nikini roditelji svoju bitku sa vremenom, a Niko je meta i oni to dobro znaju, dali su u ruke jednom od tih dobro uhranjenih debelih guzica koji su umislili da su mete, a nisu, a uvaženi ministar poručio je očajnim roditeljima da pričekaju, da će se valjda, majku mu, barem od rezervnih guma koje ne trebaju odmah, onih ljetnih jer je zima, sredstva hitno prebaciti malom Niki, pravoj i istinskoj meti u ovom slučaju.

U pitanju su sati, očajni roditelji pokušali su uvaženom ministru dočarati svoju dramu, dramu u kojoj je njihovo dijete, mali Niko meta, meta opake bolesti koja podmuklo, bez rafala i šaržera, napada mišiće njihova djeteta, među kojima su, ponavljam za glupe Hrvate, mišići srca, mišići sa kojima jede i diše, mišići koji su jedino staklo, jedini otpor hicima podmukle bolesti.

Niko je meta, meta koja ne može čekati, meta koja nema vremena, meta za koju se prodaju limuzine ako treba, meta za koju se prodaju Kulmerovi dvori ako treba, meta za koju se prodaju i Grmojina i Šeksova blindirana vozila, meta za koju bi u svakoj normalnoj državi ministri ustali i prodali svoja auta, a na posao sutradan ponosno došli biciklama.

Jedno su želje što bismo da sva djeca dobiju što prije, a drugo su realne financijske mogućnosti, poručio je ministar Kujundžić od vulkanizera danas popodne mijenjajući valjda ljetne gume za one zimske ponosno pokazujući ekipi u radnji neprobojno staklo. Da pucaš u njega ne bi ostavilo trag najmanji, rekla je naša meta sastavljajući valjda usput novi porez na mobitele, cigarete, zrak koji dišemo.

Naša se meta dok se ona prava, istinska bori za život, našla valjda danas pred vulkanizerom sa još otprilike dvadesetak sličnih meta, onih za Ministarstvo branitelja koji koštaju preko trideset milijuna kuna, evo i brojkama za glupe Hrvate, 30 milijuna kuna, kao potencijalne mete valjda Srba, četnika, čečena, indijanaca, Zagora Te Neja, pitaj dragog boga koga, dok ona naša istinska meta danas uzaludno čeka još jedan dan, još jedan sat, još jedno jutro.

E pa jebem ti ja sve mete ovoga svijeta i sve debele guzice, bile one u vulkanizera, bile na toplo ugrijanim sjedalima, jebem ti ministre i jebem ti državu koja ima okruglih, sve zajedno, četrdeset i pet milijuna kuna, za glupe Hrvate izložit ću u brojkama 45 milijuna, a nema malom Niki 500 000 jebenih eura za lijek.

E jebem vas sve, a posebno onog mudrijaša koji je iz vulkanizera poručio danas malom Niki da se „strpi“ jer kako ono, jedno su želje što bismo htjeli da djeca dobiju što prije, a drugo su mogućnosti, jebem vas sve koliko ste dugi i široki i želim vam, iskreno, ali ono baš ljudski da konačno osjetite strah, onaj pravi strah kada si prava meta, kada znaš da bolest, metak, neki luđak dolazi po tebe.

Al’ jebiga, jedno su želje, a drugo mogućnosti.