Međunarodna zaje(b)nica

U zadnje vrijeme, sve češće i sam sebi postavljam nekoliko jednostavnih pitanja:

1. Ko je ta međunarodna zajednica i ko predstavlja tu takozvanu „zajednicu“?

2. Koji su pozitivni rezultati „zajedničke“ politike / djelovanja te međunarodne zajednice od II svjetskog rata do danas?

3. Koliko i na koji način su u zadnjih 20 godina male zemlje mogle da profitiraju od „zajedničke“ mirovne politike te međunarodne zajednice?

Imao bih i više „jednostavnih“ pitanja, ali ostaću kod samo ova tri „najjednostavnija“ pitanja svima nama, stanovnicima ove planete i samim tim osnivačima i članovima te (imaginarne) međunarodne zajednice.

U gore pomenutoj debati u UN, glavna tema je trebala da bude međunarodno krivično pravo / međunarodni krivični sud. Teško je o pravu (a pogotovo o krivičnom pravu) diskutovati u emotivnom okruženju. Profesionalno krivično pravo ne poznaje emocije i interese ove ili one grupacije. Profesionalno krivično pravo ne poznaje dnevnu politiku. Suditi se treba i mora SVIM zločincima (bez obzira na boju kože, naciju, vjeroispovijest itd.). Suditi se mora profesionalno i samo na osnovu relevantnih i neoborivih dokaza.

Al´ kako to sprovesti, kada Sjedinjene Američke Države (vodeća svjetska sila) ne priznaju stalni „Međunarodni krivični sud“? SAD, kao i Rusija, nisu ratifikovali statut ovog jedinog- stalnog „Međunarodnog krivicnog suda“ UN, a o Kini, Indiji, Pakistanu itd.da i ne govorimo… Ovaj jedini – stalni „Međunarodni krivicni sud“ UN (svi ostali su ad hoc sudovi) je počeo sa radom 2002 godine. (Samo) 66 zemalja članica UN (od 139 zemalja potpisnica) deponovalo je instrumente ratifikacije. Među 66 zemalja članica su i sve države sa područja bivše Jugoslavije.

Ovaj Sud je nadležan za vođenje krivičnog postupka u vezi sa sljedećim međunarodnim krivičnim djelima:

– krivičnim djelom genocida
– krivičnim djelima protiv čovječnosti
– ratnim zločinima
– krivičnim djelom agresije

Sve dok je međunarodno krivično pravo i „Međunarodni krivični sud“ u službi dnevne politike i sve dok se on koristI kao instrument odmjeravanja snaga velikih sila, sve do tada možemo samo i dalje sanjati o principu jednake odgovornosti svih zločinaca pred zakonom. Ne pridajući nikakv značaj činjenici, da li zločinci protiv čovječnosti imaju rusko, kinesko, indijsko, americko ili možda srpsko, hrvatsko, bh državljanstvo.

A ne zaboravimo ni stare dobre zakonske uzuse već postojećih nacionalnih krivičnih prava većine zemalja širom svijeta, koji bi, analogno tome, morali da služe, kao temelji međunarodnog krivičnog prava.

Zločin protiv čovječnosti ne počinje i ne završava samim činom npr ubistva. Ako ne veća, onda barem jednaka krivična odgovornost se pripisuje onima:

a) koji nezakonitim nabavljanjem oružja i nezakonitim naoružavanju samog ubice, izvršenje djela protiv čovječnosti direktno omogućavaju,
b) koji javno (u medijima) šire mržnju, netrpeljivost i neistine, time odlučujući doprinoseći, da djela protiv čovječnosti uopšte budu „opravdana“ i izvedena,
c) koji zataškavaju činjenice, uništavaju dokaze, pružaju bilo kakvu pomoć i nalogodavcima i izvršiocima zlocina itd.

U naporima za profesionalno funkcionisanje međunarodnog krivičnog prava, kako sada stvari stoje, odlučujuću ulogu neće imati ni predsjednik Srbije, ni predsjednik Hrvatske, niti bilo ko iz BiH. A naravno da ni diplomata iz Srbije – Vuk Jeremić – neće imati predsjedavajuću ulogu u ovom procesu. Odlučujuće pitanje će biti: kolika doza međunarodnog krivičnog prava je prihvatljiva / povoljna za Ameriku, Kinu, Rusiju itd.

Jedini efikasan i jednostavan izlaz za sve balkanske narode u ovakvim i sličnim međunarodnim pitanjima je: ne dajte se provocirati visokom politikom, okreniti se svojim komšijama, pomagati se međusobno, sarađivati u svim sferama društvenog razvoja, poštovati različitosti. ali i tražiti u svakom segmentu života zajedničke interese. Vjerovati u sebe i osloniti se puno više na prve susjede, a ne na strane faktore na drugom (dalekom) dijelu planete.

Svjestan sam, da ovaj vrlo jednostavan i efektivan koncept trenutno nije u interesu ni jedne od gore nabrojanih velikih sila. Ni kada je u pitanju Balkan, ni kada je u pitanju međunarodno krivicno pravo / sud.

Kao Mostarac, dajem sebi za pravo, da za svaki ozbiljni problem, ponudim bar jedno (ne)ozbiljno rješenje!

U tom smislu:
Ta´ce nama međunarodna zaje(b)nica
Pored naših lijepih susjedki i komšinica
O´kle nas bola´ u toj međunarodnoj zaje(b)nici
Kad smo kod kuće bolji među-narodni ljubavnici