Marš na štikli
Povezani članci
Radi lakšeg probijanja kroz obrambeno-sigurnosnu infrastrukturu Republike Hrvatske, držimo uputnim da organ koji će voljom predsjednice države uskoro biti oformljen – Vijeće za domovinsku sigurnost – barem za potrebe ovoga članka nazovemo Pričuvnom vojnom huntom
Piše: Viktor Ivančić- Novosti
Državnome aparatu u čijem sastavu već djeluju Vijeće za obranu i Vijeće za nacionalnu sigurnost uskoro će biti dodano i Vijeće za domovinsku sigurnost. Hipertrofija sigurnosne logistike pouzdan je signal da paranoja postaje sistem.
Vijeće za obranu čine predsjednici Republike, Sabora i Vlade, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH, te nekolicina ministara i visokih državnih mrcina. Vijeće za nacionalnu sigurnost čine predsjednici Republike, Sabora i Vlade, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH, nekolicina istih ministara i visokih državnih mrcina koji sjede i u Vijeću za obranu, uz dodatak šefova obavještajnih službi. Organ u povojima, Vijeće za domovinsku sigurnost, sačinjavat će pak ‘10 do 15 najiskusnijih hrvatskih generala, obavještajnih i drugih stručnjaka’, a imat će, prema tvrdnji predsjednice Republike koja ga upravo osniva, strategijsko-savjetodavnu ulogu.
Nezgoda je što, u militarističkome zanosu, nitko nije poveo računa o terminološkoj zbrci koja će nastati ovom vrstom proširenja. Jer osim što Vijeće za obranu, Vijeće za nacionalnu sigurnost i Vijeće za domovinsku sigurnost zvuče vrlo slično, vrlo su im slične i temeljne zadaće – skrb o obrani zemlje, odnosno o nacionalnoj, odnosno o domovinskoj sigurnosti. Radi izbjegavanja konfuzije i lakšeg probijanja kroz obrambeno-sigurnosnu infrastrukturu Republike Hrvatske, držimo uputnim da organ koji će voljom predsjednice države uskoro biti oformljen – Vijeće za domovinsku sigurnost – barem za potrebe ovoga članka nazovemo Pričuvnom vojnom huntom.
Osnivanje Pričuvne vojne hunte (dodamo li tome inicijativu KolindeGrabar Kitarović da se predstojeća godišnjica ‘Oluje’ obilježi vojnom paradom u Zagrebu, ili njen prijedlog o ponovnom uvođenju obaveznog služenja vojnog roka), pokazuje kako nisu bile sasvim beznačajne one fotografije na kojima je bivša visoka službenica NATO pakta, odjevena u maskirne hlače i bluzu, voljela pozirati okružena naoružanim muškarcima u egzotičnim dijelovima planeta.
Pričuvna vojna hunta, prema najavi predsjednice države, bit će tijelo ‘važno za promjenu strategije nacionalne sigurnosti i za budući razvoj oružanih snaga RH’. Kompletan sastav Pričuvne vojne hunte još uvijek nije poznat, no zasad se zna da će tamo stolovati general-bojnik Damir Krstičević, general-pukovnici Ante Gotovina i Mladen Markač, komodor Ivica Tolić, te general-moron Miroslav Tuđman. General Mirko Norac, izgleda, neće biti pridružen vojno-strateškome timu, i to vlastitom voljom: još prije nekoliko mjeseci Kolinda Grabar Kitarović pojasnila je kako razlog tog izostanka leži u ‘odluci gospodina Norca da se posveti obitelji i povuče iz javnog života’, a nikako u tome što bi ona imala bilo kakvih moralnih problema s činjenicom da savjete prima od osuđenoga ratnog zločinca.
Po svemu izgleda da će se kadrovska struktura Pričuvne vojne hunte umnogome podudarati s garniturom prekaljenih oficira koje je Stjepan Mesić svojedobno prisilno umirovio zbog političkog agitiranja i iskazivanja pučističkih aspiracije protiv ‘nenarodne vlasti’ koja tada, jasno, nije bila u rukama HDZ-a. Ivo Josipović, u momentu ispunjenom domoljubnim ganućem, spomenutu je skupinu simbolički rehabilitirao, usrdno zamolivši penzionirane ratne gorostase da obuku uniforme, prikače ordene i postroje se u predsjedničkoj rezidenciji kako bi činili primjeren dekor na dočeku generala Gotovine i Markača po povratku iz haškog uzništva, a Kolinda Grabar Kitarović sada će je unaprijediti: konstituiranjem Pričuvne vojne hunte nekoć prokazani postat će etablirani, nekadašnji zazorni zahtjevi činit će najsvetiji dio oficijelne državne politike, te služiti kao opomena i prijetnja svakoj ‘nenarodnoj vlasti’ koja, jasno, nije u rukama HDZ-a.
Na koji će točno način Pričuvna vojna hunta provesti ‘promjenu strategije nacionalne sigurnosti’ tek treba vidjeti, no ime Miroslava Tuđmana zasigurno obećava – bio je šef svih obavještajnih službi u vrijeme kada je državom vladao njegov pokojni tata i kada je tajna policija uhodila i prisluškivala više od stotinu nezavisnih novinara i kritički raspoloženih intelektualaca. U slavnijim trenucima obavještajno-sigurnosna mreža pod njegovim vodstvom znala je organizirati i takve obrambene pothvate poput premještanja leševa iz jedne masovne grobnice u drugu. Autoriteti generala Gotovine i Markača također ulijevaju povjerenje, jer je pod njihovom vojnom komandom (i vrhovnim zapovjedništvom Miroslavova tate) nekoliko stotina tisuća Srba zauvijek otišlo iz Hrvatske, s tim da je značajan broj njih starije dobi i ostao, ali u neživome stanju.
U svakom slučaju, instaliranje Pričuvne vojne hunte predstavljat će daljnji – zamalo pa završni – korak u postupku regrutiranja hrvatskih masa i hrvatskih institucija, u onoj vrsti procesa kojim se obavlja preobrazba društva u vojsku. Konačni cilj, koji će po svemu sudeći biti ostvaren nakon što HDZosvoji parlamentarnu većinu i organizira finalne zakonske radove, jeste da društvo izvan borbenoga sektora uopće ne postoji i da se budućnost zajednice gradi kroz projekcije poželjnih neprijateljstava.
Slijedi dakle stalno zasjedanje revolucionarno-državotvornog komiteta na Pantovčaku, tehnička prilagodba organa vlasti načinima rada ratnih stožera, službena verifikacija sadašnjih nepisanih pravila, zakonska zabrana dovođenja u pitanje blistavih tekovina ‘Domovinskog rata’, konačna beatifikacija narodnih spasitelja poput Tuđmana i Šuška, kanaliziranje borbene gotovosti iz Savske ulice u državne institucije, reanimiranje nacije kao oružanog bratstva, zveckanje okružjem, ideološko dotjerivanje predodžbe o hrvatskoj državi kao vojnoj utvrdi i o hrvatskome društvu kao podmazanoj ratnoj mašineriji… a iznad svega kontinuirana i nesputana hajka na dezertere, pacifiste, etničke i političke uljeze.
Ukratko, veseli fašistoidni preporod. Socijalno zbijanje pod šljemom. Ili ipak pod šljamom? Slatka je ironija što se ova militaristička renesansa odvija u zemlji koja se dobrovoljno priključila međunarodnome vojnom savezu sa statusom zadnje sluškinje, odbacivši opjevani suverenitet poput slinom umrljane papirnate maramice, pa čak i to što forsiranje strojeva koraka trenutno diktira nositelj vlasti sa štiklama.
No puna je istina da su sigurnosna paranoja i prateća vojna aparatura namijenjene unutrašnjim potrebama. Da bi projekt bio efikasan i samoodrživ trebat će tek fantazmatske prijetnje predstaviti u što realističnijem ruhu, a to znači osigurati izdašan fond neprijatelja koji će redovitim dozama stresa jamčiti nacionalnu koheziju.
Gdje će se ti neprijatelji tražiti, lako je pretpostaviti. Za ilustraciju može poslužiti i gotovo opscena odluka Kolinde Grabar Kitarović da Natašu Jovičić, ravnateljicu Spomen-područja Jasenovac, imenuje posebnom savjetnicom ‘za pitanja holokausta’. Što su to ‘pitanja holokausta’, pogotovo u svjetlu činjenice da su u Jasenovcu brojčano najviše stradavali Srbi, teško je reći. Ali ako baš čelna osoba Spomen-područja Jasenovac postaje rezidencijalni ekspert ‘za pitanja holokausta’ – i ako pritom imamo u vidu ratna postignuća vedeta u Pričuvnoj vojnoj hunti – može se naslutiti prikrivena pornografska bit predsjedničinih imenovanja, takva da sama funkcija savjetnika ‘za pitanja holokausta’ postaje dio programa poricanja ustaškoga genocida nad Srbima.
Pravi nesporazum, međutim, leži u tome što militaristička obnova hrvatskoga društva, gdje svaka civilna forma života zaslužuje najdublji prezir, upravo Hrvatima – nakon što pristanu na uvjete dresure – navješćuje sretnu budućnost unutar ograde od bodljikave žice. Pričuvna vojna hunta, vojna parada povodom godišnjice ‘Oluje’, obavezno služenje vojnog roka, kriminalizacija istinitog govora o ‘Domovinskom ratu’… sve se to skladno stapa u pejzaž ukrašen stražarskim kućicama, mitraljeskim gnijezdima i kontrolnim tornjem na vrhu prijestolnoga brijega.
Vijeće za domovinsku sigurnost – zar to ne zvuči kao nadzorni odbor logora?