Marin Jurjević: Dictablanda ili meka diktatura Andreja Plenkovića

Izdvajamo

• Sve je dakle bjelodano. Nitko ništa ne krije. Apsolutni Vladar Hrvatske javno je izjavio kako on ne želi “gubiti vrijeme” u Parlamentu slušajući zastupnike “ni o čemu”. On “I njegovi” su im zato jednostavno oduzeli pravo na “bezvezno blebetanje”. Naravno, ne treba uopće sumnjati u to kako će saborski Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav, u kojem HDZ ima većinu, odlučiti da nikome nikakva pravo u Saboru nije oduzeto.

Povezani članci

• Marijan Vogrinec: Ratne igre za hrvatske statiste
• Nisu tražile i nisu same, od Milene do stotina drugih ispovijesti o preživljenoj traumi seksualnog zlostavljana na Balkanu
• Mostarski protesti i dalje traju: Fašisti su na vlasti!
• Odnarođenost vlasti
• Kako ubediti Bošnjake da su Srbi: Nacionalistička pohvala devširmi
• Đilasovo „golo tržište“

foto: Boris Scitar/Pixsell

Nasilje i uzurpacija saborske govornice od strane predsjednika Vlade izvršeni su na očigled kompletne hrvatske javnosti. Da eventualno ne bi bilo nikakve zabune oko karaktera tog čina javne egzekucije parlamentarizma u Hrvatskoj premijer Plenković je nakon svog izlaganja – pred TV kamerama direktno u novinarske mikrofone “svom puku” u imperijalnom stilu poručio: “Cilj nije da gubimo vrijeme slušajući po njihove dvije minute ni o čemu. Mi smo održali raspravu o onome o čemu smo došli”.

Piše: Marin Jurjević

Pojam “dictablanda” pojavio se prvi put 1930.g. u Španjolskoj za vrijeme vladavine generala Berenguera kojeg je kralj Alfonso XIII odabrao za novog mandatara vlade nakon pada diktature Miguel Prímo de Rivere. Pojam je skovan tako da se u španjolskom pojmu diktature ( dicta-dura ) riječ “dura” ( koja znači – tvrda, teška ) zamijenio s riječi “blanda” ( koja znači – meka ). Dakle, kovanica “dictablanda” opisuje takav oblik vladavine koju karakterizira “meka diktatura”. Ta sintagma kao da na najbolji način opisuje suštinu današnjeg oblika vladavine u Hrvatskoj.

Ono što se dogodilo u Hrvatskom Saboru u utorak 24. listopada 2023. godine definitivna je potvrda toga. Taj dan će se pamtiti kao dan kada je hrvatski premijer Plenković “urbi et orbi” objavio ukidanje parlamentarizma u Hrvatskoj. Nekome ove riječi mogu zvučati kao pretjerivanje. Uostalom buljuci “političkih komentatora” koji se ovih dana slivaju po svim hrvatskim televizijama uglavnom gotovo zborno pljuckaju s visoka po onom dijelu opozicije koji je, prosvjedujući kontra čina javnog silovanja zakonodavne vlasti od strane izvršne vlasti pred očima kompletne hrvatske javnosti, lupkao pločicama po saborskim klupama.

A što se uistinu dogodilo tog nezaboravnog utorka ?

Premijer Plenković došao je u Hrvatski Sabor podnijeti “Godišnje izvješće vlade Republike Hrvatske” ali očito bez namjere da se u Saboru ponaša po pravilima tog najvišeg Zakonodavnog tijela u Hrvatskoj, odnosno po njegovom Poslovniku, nego po vlastitim pravilima, demonstrirajući zorno na taj način “koja je vlast u Hrvatskoj jedina prava vlast”. Za to mu je bila potrebna kolaboracija predsjednika zastupničkog kluba HDZ u Saboru, inače potpredsjednika Sabora viteza Željka Reinera – koji je, u odsutnosti predsjednika Sabora g. Jandrokovića, predsjedavao ovom saborskom sjednicom.

Naime, treba dodati da nakon podnošenja premijerovog godišnjeg Izvješća saborski zastupnici nemaju pravo na replike niti na osobne diskusije. Mogu govoriti jedino predstavnici zastupničkih klubova. Jedini način na koji su zastupnici mogli osobno govoriti o ovoj točki bilo je traženja stanke ili povrede Poslovnika.

E to njihovo pravo na govor u Parlamentu hadezeov duet Reiner – Plenković odlučio im je oduzeti.

Tu činjenicu većina “političkih komentatora” koji uglas pjevaju o tome kako su saborski zastupnici morali svojim argumentiranim diskusijama, a ne lopaticama kontrirati premijeru – očito jednostavno ne zna. Toliko o njima. Nasilje koje je izvršeno nad Parlamentom, najvišim zakonodavnim tijelom u Hrvatskoj, njegovim pravilima, nad onima koji predstavljaju suverenitet i volju hrvatskih građana – od strane ključnog čovjeka izvršne vlasti, a uz asistenciju potpredsjednika Sabora g. Reinera izazvalo je sasvim opravdanu reakciju dijela saborskih zastupnika.

Po meni je ta reakcija zastupnika bila preblaga, odnosno nekorespondentna težini izvršenog akta nasilja izvršne vlasti nad Saborom i čina uzurpacije onih političkih ovlasti koje izvršnoj vlasti ne pripadaju. Sve je to izvršeno javno. U većini demokratskih zemalja parlamentarci bi zaista reagirali puno žešće.

Treba napomenuti da Sabor bira premijera, a ne on njih. Da saborski zastupnici imaju tzv. “izvorni izborni legitimitet” jer su izabrani neposredno od strane naroda kojeg šef izvršne vlasti nema jer je izabran posredno i to do strane tih istih saborskih zastupnika pa tako njima i odgovara za svoj rad, odnosno zastupnici ga mogu u svakom trenutku smijeniti jednako kao što su ga jednom i izabrali.

Ali se on u utorak 24. listopada 2023. godine stavio iznad svih njih i to na način da je četvorici saborskih zastupnika oduzeto pravo na govor u trajanju od dvije minute prije početka premijerovog izlaganja.

To nasilje i uzurpacija saborske govornice od strane predsjednika Vlade izvršeni su na očigled kompletne hrvatske javnosti. Da eventualno ne bi bilo nikakve zabune oko karaktera tog čina javne egzekucije parlamentarizma u Hrvatskoj premijer Plenković je nakon svog izlaganja – pred TV kamerama direktno u novinarske mikrofone “svom puku” u imperijalnom stilu poručio: “Cilj nije da gubimo vrijeme slušajući po njihove dvije minute ni o čemu. Mi smo održali raspravu o onome o čemu smo došli”.

Sve je dakle bjelodano. Nitko ništa ne krije. Apsolutni Vladar Hrvatske javno je izjavio kako on ne želi “gubiti vrijeme” u Parlamentu slušajući zastupnike “ni o čemu”. On “I njegovi” su im zato jednostavno oduzeli pravo na “bezvezno blebetanje”. Naravno, ne treba uopće sumnjati u to kako će saborski Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav, u kojem HDZ ima većinu, odlučiti da nikome nikakva pravo u Saboru nije oduzeto.

E moji Španjolci, kako bi ste Vi nazvali ovakvo političko ponašanje? Možda je pojam “dictablanda” u ovom slučaju zaista premek.