MANJE ZLO

Povezani članci

• Ministarstvo kulture prvi put neće podržati zagrebačku Povorku ponosa
• Zašto Htv cenzuriše nepodobne slike: Ukradeni poljupci Ive i Jadranke
• Samir Šestan: Antidjedamrazovska tradicija Alije Izetbegovića – Goli nacionalisti ispod lažnog demokratskog ruha
• Dodik i Čović objavili rat Vašingtonu
• Divlji kapitalizam bez moralnog kompasa
• Djeca su zaražena revizionizmom

U svom socijalnom i političkom nasljeđu skloni smo poistovijetiti političku stranku s njenim predvodnikom.

Tako je bilo odvajkada. Narod smo, koji je rado, i manje-više dobrovoljno, svu vlast, a time i odgovornost za vlastiti život, bezpogovorno oročavao obožavanom liku –  vođi.

Tako je bilo i u “diktaturi” i u “demokraciji”.

Brzina kojom smo se kleli u lojalnost i vjernost bila je proporcionalna gađenju kojim bi ga popljuvali. Vođu.

Sada je na redu Milanović. Ne bez razloga. Takvu političku infantilnost i narcisoidnost dugo nitko nije demonstrirao. I najkreativniji scenaristi teško bi se sjetili još nečega što je mogao napraviti u korist vlastite štete. I time postao javni stup za pljuvanje. I s lijeva i s desna. Od umjerenih do neprimjernih. Od “očinskih” do licemjernih.

Od njega se nije ni očekivalo da se izvine ili odstupi. Kad  bi ga te osobine krasile nikada mu se “to” ne bi ni desilo. Teško je okvalificirati što se desilo, jer to nije bio ni gaf ni greška, ni slučajnost. Dakle, “to”.

Na stranu priča o ljigavim sljedbenicima udbaških metoda u liku “branitelja” koji su ga “ocinkarili”. To najviše govori o njima. I neiskrenom pretvaranju desnice kojoj je kao žao zbog teških riječi upućenih susjedima.

Najbolje je to ilustrirao “News Bar” parafrazom Thompsona: “Tko je moga pomisliti lani – da će Srbe branit domobrani”.

Šteta je napravljena. I fokus izbora sa životno realnih tema preusmjeren na ideologiju i prošlost.

E, sad.

Treba li stvarno kazniti cijelu “pariju” i “narod”, kao i pridruženu koaliciju ne izlaskom na izbore (što neki s lijevog boka zagovaraju) i time pokloniti vlast onima koji su osvjedočeno, u više navrata, ojadili taj isti narod.

Koji ne samo da misle ono što je Milanović “izbljezgario” već će sve to i realizirati. I zaoštriti, kako su to činili i u ovih zadnjih šest-sedam mjeseci.

Ili protestno rasipati glasove na stranke bez realne šanse da probiju izborni plafon i zbog D`Hondtove metode te glasove pripojiti relativnom pobjedniku!? Što bi naš narod rekao, udariti dreku pljusku.

Mnogi su čekali samo jutro 11. septembra pa da već “popunjene” listiće spuste u izbornu kutiju. Činilo se da je odabir između “Narodne koalicije” i one druge koalicije (koja je prikrivena, ali očita) lak. Bar na vagi općih političkih načela i vrijednosti.

Sad se, izgleda, sve zakompliciralo. Pa se mnogi pitaju treba li, unatoč svemu, glasati za, kako neki kažu, “manje zlo”?!

Ili iz razočarenja ili inata prepustiti vlast “većem zlu”?

Bilo kako bilo Milanović bi, odmah nakon izbora, kad to već nije učinio “juče”, kormilo stranke trebao prepustiti umjerenijem kolegi, istinskom socijaldemokratu s osjećajem za diplomaciju i demokratski dijalog.

A SDP, u hodu, otvoriti široku demokratsku raspravu o svom političkom profilu.