Majka Hava

Povezani članci

• Jedan od posljednjih intervjua Olivera Ivanovića: Srbi sa Kosova se ne boje Albanaca, nego Srba
• Bilježnica Robija K.: Dupla ambulanta
• Glavni urednik Hrvatske
• Veliko priznanje Tuđmanovoj stranci: Orden za korupciju
• Predrag Kojović: Stvarat ćemo ambijent pravne države u kojem će obilježavanje ovakvih datuma biti sankcionisano
• Tri hefte neba

Piše: Radomir Lazić

Trebalo je onaj dan, kad su iskopane kosti Havinih sinova, proglasiti danom žalosti u cijeloj zemlji. Radi Majke Have i svih drugih Majki.

Trebalo je a nije.

Trebalo je proglasiti dan žalosti bar u jednom njenom dijelu.

Trebalo je a nije.

Trebalo je umjesto u Brisel ili neki dobar hotel, otići pred tu jamu, zakleti se Bogu i svim Majkama ove nesretne zemlje da se nikad i nikome to neće više desiti.

Trebalo je a nije.

Znate li, zlotvori, dok ponovo lajete k’o bijesni kerovi i čim otvorite usta svojim bjesnilom  trujete sve oko sebe, šta znači izgubiti šest sinova. Trebalo vas je davno smjestiti u neki azil.

Trebalo je a nije.

Od čeg bježali od tog ne pobjegli, naopačke noge okrenuli. Sa psima se oko kosti klali, iz pasjeg korita lokali. Do pasa vas živina kljucala,  a od pasa guba razjedala. Užetom vas konjskim opasali, a prosjačkim štapom poštapali.

Bog veliki i velika sila, naredio te se ispunilo.