Ljudi i đonovi
Povezani članci
- Komentar o dugogodišnjem ratu: Mir u Afganistanu?
- Tomislav Jakić: Početak kraja EU?
- Energetska Mreža HDZ-a: Infrastruktura za legalizaciju pljačke 51 miliona KM građana FBIH
- Konačni potop Jadranke Kosor: Samo dva posto građana vjeruje premijerki Kosor
- Porez Crkvi. I točka!
- BH DIPLOMATI „NA ISPOMOĆI“: Potrošili stotine hiljada maraka na privatne poslove i „spajanje porodica“
Foto: Slobodna Bosna
Igranje đonom u fudbalu je zabranjeno jer se tretira opasnom igrom. Ukoliko povrijedite protivničkog igrača đonom i igrate visoko dignutom nogom slijedi vam isključenje.
U bosansko-hercegovačkoj politici je puno političara sa dignutim nogama, u skladu sa prostituirajućim atributom kojom je politika obilježena, čeka se sudija koji će im pokazati ”crveni”. ”Osiljeni” ,”važni”, ” uobraženi” politika ”igre đonom” se transformisala u politiku ”obraz-đon”. Do transformacije politike se moglo doći u uslovima kada političari posjeduju niske moralne kodekse a kad je tako onda je spreman prodati i dušu Luciferu i izgubiti ono malo digniteta koji je dobio dolaskom na ovaj svijet (tabule –raza).
Cijeli svijet je pozdravio presudu Haškog tribunala protiv Ratka Mladića za njegove užasne zločine protiv čovječnosti. Osuđujuća presuda Ratku Mladiću naišla je na jednodušnu podršku zapadnih vlada, istaknutih intelektualaca i novinara. Ovakve osude su u sjeni činjenice da veliki broj ljudi na Balkanu i dalje smatra Mladića i njegove ubice herojima.
Jedan od takvih političara koji je prestao da igra fudbal ali ”obraz-đon“ politiku uveliko aplicira u svojim nastupima je bez sumnje i član Predsjednistva BiH Mladen Ivanić. U svom obraćanju javnosti je izjavio da “nikako ne treba odustati od podrške generalu Mladiću i da mu treba pružiti maksimalnu pomoć u žalbenom postupku”.
Medutim, u moru reakcija na doživotnu kaznu zločincu Ratku Mladiću bih ipak izdvojio nereagiranje predsjedavajućeg Predsjedništva Dragana Čović koji istovremeno bojkotuje svečanu akademiju povodom 25 novembra Dana državnosti BiH. Veću šamarčinu nije mogao dobiti, vjerovali ili ne, nego od samog američkog predsjednik Donalda Trumpa koji mu je uputio čestitku povodom Dana državnosti BiH. Ta vijest bi ostala sakrivena od Čovićeva kabineta da je nije objelodanio ambasador BiH u Vašingtonu, Haris Hrle.
Žrtve danas žive u okruženju koje negira ono što se dogodilo i „đon politika“ želi to opravdati i okriviti same žrtve. Kratkoročno ne, ali dugoročno sam siguran da će ova presuda omogućiti spoznaju istinu i kroz to saznanje će tražiti pomirenje sa svojim žrtvama.
Nataša Kandić je rekla da je “presuda pokazala koliko treba da Srbiju bude sramota takvih oficira, poput Mladića, Ljubiše Beare, Vujadina Popovića, “jer ne samo da su ukaljali oficirsku čast i vojne akademije na kojima su stekli profesionalno obrazovanje, oni su ukaljali i društvo, udaljili nas od civilizacije, doveli Srbiju do sunovrata”.
Taj sram je sram svakog normalnog čovjeka jer smo dozvolili da se osile i rade sto hoće na očigled svih nas!
Dragana Čović Mladen Ivanić ne pripadaju pristojnom svijetu. Vrijeme je da ih udaljimo od ovih koji i dalje pokušavaju da se zaštite iza navodne odbrane naroda i nacionalnih interesa, a zapravo, većina njih je poslije rata profitirala.
Bojkotujmo ih i pokažimo put u svlačionicu! U protivnom će nam se ratni zločinci poput Mladića kao i „đon –političari“ i dalje rađati!